Četvorica braće Selimović iz Bijelog Polja, više od 15 godina žive i rade u Mojkovcu, a njihova mnogobrojna romska porodica u potpunosti se prilagodila životu u tom gradu.
Božo, Borko, Boško i Kenad Selimović se već deceniju brinu da Mojkovac bude čist grad. Zadovoljni su, kažu, kada su Mojkovčani zadovoljni, jer dobro se dobrim vraća. Zato je ovaj grad njihov izbor.
”Nema gdje nijesmo otišli. Mogli smo da idemo na more, Ulcinj, Bar, ali nije to to. Vidio sam gdje mogu fino da živim sa mojom porodicom. Dali mi imanje opština i radio sam kuću”, kaže Božo Selimović.
”Od 7 do 3 radimo, ne štedimo se i prekovremeno i sve mi to radimo”, kaže Boško Selimović.
Selimovići su u Mojkovac dosli trbuhom za kruhom. Sada imaju tople domove, prilično solidne zarade i ono najbitnije, osjećaju se, kažu, kao svoji na svome.
”Ali narod ovdje u Mojkovac, prihvatili nas baš dobro. Mogu da se zahvalim puno narodu”, ističe Božo.
Kako i ne bi, kad su braća Selimović dobri ljudi, dobri i pošteni radnici. Zato njihovi pretpostavljeni najbolju saradnju, kažu imaju upravo sa njima. Za razliku od većine, oni nikada nijesu napravili ni najmanju grešku.
”To su savršeni radnici, disciplinovani radnici, odlični gradjani, tako da je svak ko je u mogućnosti da zaposli nekoga iz romske populacije pogotovo na ovim poslovima koji nijesu ni malo laki ni jednostavni, treba da pokuša. Njihova djeca, evo danas su svakom poslu, oni su ih tako disciplinovali, da jednostavno pomažu evo i firmi i njima u njihovim obavezama, tako da je zaista sjajno vidjeti jednu takvu porodicu”, poručuje Predrag Smolović, direktor Komunalnog preduzeća Mojkovac
”Sva djeca idu u školu. Ide moj sin, jedan konobar, jedan kuvar. I jedan drugi razred. I mislio sam kad mi završava sin školu i da ga pošaljem za Danilovgrad, da završava za policiju. I da ima svoj život”, priča Božo.
Zbog toga su, kažu komšije za primjer.
”To su mnogo dobri ljudi, svako bi poželio da ima ovakve komšije pored sebe. I radnici i kulturni i pristojni, i svakom da priteknu u pomoć u bilo čemu”, kaže komšija Selimovića Budimir Rovčanin.
Selimovići su rijetko dobar primjer potpunog suživota sa drugim narodima. I žele da sličnih priča u Crnoj Gori bude još. Napominju ipak da je njihov put bio težak i trnovit, ali dostižan.
”Ne mogu da uvrijedim nikoga, ali Romi treba da se bore za svoj život. Da pričaju, da imaju nešto u životu”, kaže Božo.
Priča je ovo o Romima, ali i nama – ostalima. Ona je primjer da kada smo zajedno možemo mnogo više nego što može jedno.