Kada privrednici žele otškrinuti vrata EU ugledajući se na praksu savremenih zemalja, kočničari državnog aparata stoje na tom zaustavnom braniku. Tako bi ukratko opisali problem privrednika na koje ukazuje Udruženje naftnih kompanija i njihov generalni sekretar Boris Spalević.
Spalević u izjavi za CdM napominje da su primjedbe privrednika usmjerene na decenijski pogrešno tumačenje Zakona o prevozu opasnih materija, koji je transponovao u sebe međunarodni ADR sporazuma, uz dalje pogrešno tumačenje i neželju inspekcijskih organa da private praksu i zakone EU.
“Kao što samo ime kaže, Zakon o prevozu opasnih materija se odnosi na učesnike u prevozu opasnih materija, ali Ministarstvo unutrašnjih poslova, to jest Direktorat za zaštitu i spašavanje, kao i Regulatorna agencija za energetiku i komunalne djelatnosti to gledaju i tumače drugačije u odnosu na praksu zemalju EU i ADR sporazuma”, tvrdi Spalević.
Prema njegovim riječima, muke privrednika traju decenijama jer se neosnovano i bez zakonskog utemeljenja svjesno i pogrešno tumače pojedini članovi zakona, pa se za učesnike u prevozu opasnih materija u drumskom saobraćaju, od strane inspekcijskih organa ubrajaju i prodavci-točioci goriva na benzinskim stanicama, što je pogrešno i bez zakonskog utemeljenja.
“Ministarstvo unutrašnjih poslova, Direktorat za zaštitu i spašavanje, poziva se na pravo po osnovu člana 32 i člana 5 tačka 14, na koji se dalje nadovezuju inspekcijski organi REGAGEN-a, kada traže uvjerenje osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija za točioce bijelih goriva na benzinskim stanicama, namjerno zanemarujući da taj Zakon i članovi podrazumijevaju vršenje prevoza opasnih materija, utovar i istovar opasnih materija, promjenu vrste prevoznog sredstva, kao i zaustavljanje koje je prouzrokovano nezgodom ili saobraćajnim udesom, a da se to ne odnosi na vršenje poslova koje obavljaju točioci bijelih goriva na benzinskim stanicama”, pojašnjava Spalević.
Upravo, kako tvrdi, takvo pogrešno tumačenje, ne samo da odstupa u tumačenju u odnosu na Evropski sporazum o međunarodnom drumskom prevozu opasnih materija (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road – ADR) već dovodi u problem angažovanje i upošljavanje nove radne snage, pogotovo tokom turističke sezone, jer poslodavci ne mogu zaposliti prodavca – točioca goriva, ukoliko nema položen taj sporni stručni ispit, dok REGAGEN to uslovljava dodatno i izdavanjem i produžetkom licence za maloprodaju, tako da ko od privrednika ne želi prihvatiti to nakaradno tumačenje zakona, gubi pravo i na licencu za rad.
On napominje, da ne postoji zakonski osnov u kojem je navedeno u bilo kojoj formi, pa ni u Programu obuke, da točioci bijelih goriva na benzinskim stanicama trebaju imati uvjerenje „osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija“, osim da je to obaveza za lica i vozače koji vrše transport i poslove utovara i istovara opasnih materija.
“U savremenim zemljama i članicama EU bijela goriva (benzini i dizeli) toče se skoro na svim benzinskim stanicima od strane vozača motornih vozila, koji nisu polagali ispit osposobljenosti za vršenje poslova utovara i istovara opasnih materija, a po sadašnjem tumačenju zakona od strane inspekcijskih organa ako bi stranac ili građanin Crne Gore sipao sam gorivo u svoj automobil privrednici bi se našli u prekršaju”, kaže Spalević za CdM.
Ukidanjem ove poslovne barijere u velikoj mjeri, napominje, će se uticati na rentabilnije poslovanje svih privrednih društava koja su morala do sada odvajati određena finansijska sredstva za plaćanje polaganja nepotrebnih ispita točiocima bijelih goriva, a u velikoj mjeri će se olakšati poslodavcima da zaposle poželjnu radnu snagu sa znanjem stranih jezika prvenstveno tokom turističke sezone te će se pored ukidanja ove očigledne barijere, stvoriti i lakši uslovi za rad, te i brža i bolja usluga na benzinskim stanicama.
“Privrednici spore i dovode u pitanje legalnost predmetnih obuka, jer je i Ministarstvo prosvjete na upit UNKCG dalo odgovor da u registru licenciranih organizatora obrazovanja odraslih koje vodi Ministarstvo prosvjete ne postoji pravno lice ili preduzetnik za izvođenje Programa obrazovanja za osposobljavanje lica koja učestvuju u utovaru i istovaru opasnih materija, pa sve da privrednici nisu u pravu, a jesu, postavlja se pitanje kako se vrši obavezujuća obuka i plaća dodatno polaganje stručnog ispita komisijama koje organizuje MUP, ako nema licenciranih subjekata za te obuke”, ističe sagovornik CdM-a.
Sve u svemu, dodaje, Crna Gora bi izgleda u Evropu, ali po samo „po Balkanskim pravilima“ i svojevoljnom tumačenjima međunarodnih zakona.
“Sve to privrednici ispaštaju, jer se bespotrebnim poslovnim barijerama, bore sa državnom administracijom i mnogobrojnim bespotrebnim i neosnovano velikim nametima, dok komisije u ovom slučaju očigledno vide samo svoj interes i tu se priča završava ili tek počinje”, navodi Spalević.
On naglašava da su privrednici godinama ukazivali na ove anomalije, ponudili su MUP-u kompromis da samo jedno lice na benzinskoj stanici polaže taj sporni stručni ispit u procesu zaprimanja goriva i TNG flaša, kako bi pored vozača koji je odgovoran za taj proces i koji po zakonu mora da posjeduje predmetno uvjerenje o utovaru i istovaru opasnih materija kao i medjunarodni ADR dokument, ali ni do kompromisa nije došlo, jer ponuđeni kompromis smanjuje prihode spornih komisij.
“Šta bi na sve ovo rekao jedan građanin EU da vidi kako se u Crnoj Gori brani samouslužno sipanje goriva ili još gore, da li bi odgovorao ako bi sam sipao gorivo u svoje vozilo, neka sami građani sude, a privrednici će nastaviti „borbu sa inspekcijskim vjeternjačama“ sve dok neko razuman i odgovoran u MUP-u ne kaže da se obustavi ova inspekcijska bahatost i da zakon počne da se primjenjuje u skladu sa ispravnim tumačenjima”, zaključio je Spalević.