BOLI ME SINDIKAT Ne mogu da budem ministar pet dana!

Premijer Zdravko Krivokapić u četvrtak je prekršio više zakona jer je objavio da je ministarka Vesna Bratić bolesna, te da će ići na „kratku intervenciju“, šta god to značilo.

Povrijedio je Zakon o zaštiti ličnih podataka i Zakon o zaštiti prava pacijenata, ali ne slučajno, ne trapavo kako se od njega očekuje, već sa namjerom.

I još je rekao da će, dok je ona odstutna, preuzeti brigu o njenom resoru i obaviti razgovor sa pobunjenim sindikatom prosvetnih radnika. Najavio je i da se ministarka Bratić nalazi u Istanbulu, ali ne i iz kojih razloga. Na zvaničnom sajtu Vlade nije dostupan podatak da je službeno odsutna, te je jedini mogući zaključak da je u Istanbul pošla da se liječi ili je na godišnjem odmoru. Ako je pošla u Istanbul da se liječi o trošku Fonda za zdravstveno osiguranje, postavlja se logično pitanje zašto nije „kratku intervenciju“ obavila u Kliničkom centru Crne Gore. Ili, zašto nije pošla do svemogućeg Beograda koji sigurno ima lijek za „kratku intervenciju“.

Pitali smo ljekare koja bi to mogla da bude „kratka intervencija“ nakon koje možeš poslije 10 dana da nastaviš sa teškim bremenom obaveza ministarstva „4 u 1“. Kažu, obično operacija slijepog crijeva, kile, estetske operacije zatezanja lica, uglavnom – sitnije intervencije.

Ipak, ministarka je u Istanbulu, ne zna se zašto. Možda je upravo da se ne bi saznalo zašto je tamo 7.06. 2021. godine, brzopotezno smijenjen kompletan sastav Komisije za liječenje u inostranstvu. Na njenom čelu sada se nalazi dr Zoran Terzić, medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore, što je konflikt interesa visokog nivoa zato što upravo on kontroliše davanje predloga za upućivanje u inostranstvo na nivou svih konzilijuma u Kliničkom centru Crne Gore.

Za konflikt interesa niko ne mari u novoj postavci menadžera zdravstvenog sistema, već je jedini cilj skrivanje podataka od očiju javnosti u svrhu zloupotrebe sredstava iz Budžeta za povlaštene pojedince nove vlasti.

Ako je ministarka ipak pošla u Istanbul na godišnji odmor, onda je iskazala nisku dozu patriotizma u situaciji kada treba spašavati domaću turističku sezonu. Ili još gore, odlazi na odmor kada su uzavreli sindikati, kada je ministarstvo kadrovski devastirano, kada su prosvetni radnici po sili zakona prestali sa radom bez zaključenih ocjena. Najzad, kako na odmor kada je bolesna, odnosno, ako je na bolovanju, kako u Istanbul u privatnoj režiji?

Zanimljivo je da je tokom trajanja premijerskog sata takođe veći broj poslanika poželio dobro zdravlje ministru Ratku Mitroviću koji je, kako smo saznali, baš u vrijeme premijerskog sata bio kratko na liječenju u Kliničkom centru Crne Gore.

Zdravstveno stanje mu se poboljšalo odmah nakon što se završio premijerski sat. Čista koincidencija. Baš kao i sa Bratićkom. Premijer zna da će njoj biti bolje već poslije deset dana od „kratke intervencije“ kada on završi pregovore sa sindikatom prosvete. Sindikat već mjesecima traži sastanak sa Bratić koji ona uporno izbjegava. Siguran je da će on to bolje uraditi od Bratićke u čijoj blizini se već desilo da jedan od članova visokorukovodnog kadra ozbiljno preispituje svoj zdravstveni status prije povratka na radne obaveze, ako se uopšte vrati.

Uostalom, i sam premijer je svoje odlaganje puta u Beograd radi potpisivanja Temeljnog ugovora opravdao iznenadnom, životno ugrožavajućom zdravstvenom situacijom člana porodice, a samo dva sata kasnije krotko zakoračio u državni avion na put u privatnu posjetu Srpskoj patrijaršiji.

Na taj način je skrenuo pažnju zainteresovane javnosti kako se zdravstveno stanje može staviti u funkciju izbjegavanja donošenja važnih odluka, odnosno bijega od odgovornosti. Ako misle da su pronašli čudotvorni način da preko zdravstevnih problema „spasavaju“ ministre koji su u žiži interesovanja šire javnosti zbog svojih nesposobnosti, onda se grdno varaju! Javnost pomno prati ponašanje „svetosavskih  eksperata“, koji su sve samo ne sposobni, pošteni, iskreni.

Uglavnom, mnogo zdravstvenih problema u vladi Zdravka Krivokapića ako se ne računa hronični umor Milojka Spajića i Jakova Milatovića i ozbiljni ispadi malodušnosti dr Jelene Borovinić Bojović (plač, kukanje, „šta mi je ovo trebalo?) za vladu koja nije izbrojala ni 200 dana svog postojanja.