Kraj rata u Ukrajini se ne nazire, napetosti na Tajvanu rastu iz dana u dan, a u pozadini se krčka novi-stari sukob. U Nagorno-Karabahu, zbog kog su Jermenija i Azerbejdžan već potezali oružje, situacija bi ponovo mogla opasno da se zaoštri.
Azerbejdžan je u srijedu objavio da je započeo novu ofanzivu, nazvanu „Operacija Osveta“, protiv trupa koje podržava Jermenija, a koje upravljaju Stepanakertom u Nagorno-Karabahu.
Optužujući separatiste da su prvi napali, oružane snage Azerbejdžana zauzele su nekoliko lokacija, navodno ubivši dva Jermena. U sukobu je poginuo i jedan azerbejdžanski vojnik.
Žestoke borbe dogodile su se u oblasti koja je navodno pod zaštitom ruskih mirovnih snaga raspoređenih po liniji prekida vatre, čime je okončan brz, ali krvavi rat u Nagorno-Karabahu 2020. godine. Obje strane su pozdravile sporazum kao garanciju stabilnosti i bezbjednosti. Ali Rusija, koja je 24. februara izvršila invaziju na Ukrajinu, nije više u toj mjeri posvećena dešavanjima u Nagorno-Karabahu, piše Politiko.
Kremlj je navodno povukao neke od svojih iskusnijih mirovnjaka, premjestivši ih u Ukrajinu. Umjesto toga, mladi regruti sada popunjavaju planinske ispostave koje treba da djeluju kao tampon zona između dvije strane.
Rusija, navodi ombudsman za ljudska prava Stepanakerta, ne kažnjava Azerbejdžan zbog kršenja primirja, a ta zemlja koristi novonastalu situaciju. Međutim, azerbejdžanski mediji tvrde da to nije baš tako. Sa njihove tačke gledišta, Rusija je ta koja podržava snage koje podržava Jermenija u Stepanakertu, čak pravi zalihe oružja za separatiste.
Kako piše Politiko, EU je pokušala da se predstavi kao legitimni posrednik, ali bez uspjeha. Međutim, bez prisustva na terenu, ona nije u poziciji da sprovodi uslove o prekidu vatre.
Djeluje kao da se nad Nagorno-Karabahom ponovo nadvija bauk rata.
Čekpoint
U fokusu spora je koridor Lačin, koji od rata 2020. godine je jedini put koji povezuje Jermeniju i Stepanakert.
Prema primirju kojim je okončan rat, trebalo bi da bude izgrađen novi put koji takođe povezuje Jermeniju i Karabah, zaobilazeći grad Lačin i selo Agavno, koji se nalaze duž sadašnje rute. Kada alternativni put bude završen, Azerbejdžan bi trebalo da preuzme kontrolu nad ta dva mjesta, a ruske mirovne snage bi trebalo da prebace patrole na novi put.
Međutim, dvije strane različito tumače sporazum. U srijedu je predsjednik Jermenskog savjeta bezbjednosti Armen Grigorjan rekao novinarima da je zahtjev za zatvaranje koridora Lačin “nezakonit” i da “nije usaglašen nijedan plan”.
Odgovarajući u četvrtak, Araz Imanov, visoki azerbejdžanski zvaničnik u regionu Karabaha, rekao je za Politiko da je “problem koji imaju to što jermenska strana mora da završi alternativni put”. Prema njegovim riječima “ako žele da izbjegnu sukob, moraju da poštuju sporazum”.
U satima od pokretanja operacije “Osveta”, Jermenija je odbacila tvrdnje da se ne pridržava dogovora, insistirajući da se alternativni put gradi i da će biti dovršen na proljeće.
Ombudsman iz Stepanakerta rekao je da Azerbejdžan jednostavno pokušava da protjera Jermene, napominjući da je sporazum dao Jermeniji tri godine da završi alternativni put.
“Prekid vatre je zaista u opasnosti i situacija bi svakog trenutka mogla da izmakne kontroli”, rekao je.
“Uništavanje dogovora”
Novi put nije jedini razlog za novi sukob. Azerbejdžan tvrdi da su snage koje podržava Jermenija “terorističke formacije” koje djeluju unutar njihovih granica, tvrdeći da prekid vatre zahtijeva da se one povuku ili rasformiraju.
Govoreći za Politiko, portparol azerbejdžanskog ministarstva odbrane Anar Ejvazov je naveo da su ovi “ilegalni odredi” prvi otvorili vatru u nedavnom sukobu, ubivši jednog njihovog vojnika.
Istakao je da operacija ne uključuje samo osvetu već i ostvarivanje lokalnih ciljeva.
Stepanakert, sa druge strane insistira da njegove snage nisu povezane sa uslovima sporazuma iz 2020. godine, čak i ako ih Baku vidi kao produžetak jermenske vojske.
Otkako je potpisan mirovni sporazum 2020. godine, Azerbejdžan je povratio kontrolu nad sedam regiona zemlje u koje su se ušle separatističke snage i koje su kontrolisale ta podrčuja nakon što je prvi rat u Nagorno-Karabahu završen 1994. godine. Hiljade Azerbejdžanaca je raseljeno.
Otkako je povratio djelove teritorije, Baku je aktivno vraćao Azerbejdžance koji su izbjegli zbog sukoba prije tri decenije.
Jermeni u Stepanakertu i njegovoj okolini strahuju da će se suočiti sa istom sudbinom.
Da li Rusija gubi kontrolu?
Rusija i dalje redovno pristupa razgovoru sa Jermenijom i Azerbejdžanom. Ipak, dok je Moskva privremeno služila kao mirotvorac, frustracija zbog Kremlja sada raste.
Na jermenskoj strani postoji gnjev što Rusija malo čini da stvarno kontroliše prekid vatre. Na azerbejdžanskoj strani, mnogi još uvijek krive Moskvu za ishod primirja iz 1994. godine, kojim je okončan prvi rat Karabahu, koji je ostavio region pod kontrolom pro-jermenskih trupa.
Pošto se uloga Rusije dovodi u pitanje sa obje strane, EU sve više radi na popunjavanju te praznine. Brisel je u maju ugostio jermenskog premijera Nikolu Pašinjana i predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva na razgovorima o tome kako spriječiti buduće sukobe.
Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel je rekao da će prioritet biti “napredovanje diskusija o budućem mirovnom sporazumu i rješavanje osnovnih uzroka sukoba”.
Ali EU nema vojsku da bi održala mir, a Zapad se sve više okreće Azerbejdžanu u potrazi za energentima, zbog dešavanja sa Rusijom i Ukrajinom.