Piše: Boban Batrićević
Atrofija zapadne diplomatije u periodu prije izbijanja rata u Ukrajini i te kako se ośetila u Crnoj Gori. Većina predstavnika zemalja EU te Sjedinjenih Država i Velike Britanije donosila je loše procjene o političkim prilikama u Crnoj Gori i u jednom momentu doprinijela jačanju rusko-srpskog faktora u njoj. Njihove kardinalne greške bile su:
- Vjera u stranke koje su do 2020. godine bile opozicija kao u demokratsku i proevropsku snagu.
- Vjera u Crkvu Srbije kao instituciju koja se isključivo bavi vjerom.
Kad ovako posložite stvari a pritom nemate iznijansiran politički instinkt niti u obzir uzimate prošlost obje pomenute snage desi se i to da vam promakne da je na izborima 30. avgusta 2020. godine proputinovska Crna Gora uzela preko 90% vlasti te da nijedan glas iz nove parlamentarne većine nije glasao za ulazak Crne Gore u NATO 2017. godine. Onda kao pabovski pjanci iz Sabatovih romana koji nabrajaju prve postave Boke i Rivera ponavljate jedne te iste floskule kako se u Crnoj Gori desio demokratski iskorak, kako su se zaštitila vjerska prava i kako zemlju očekuju duboke reforme. Poslije godinu i po dana aktivne podrške novoj većini bilans izgleda ovako:
- Zemlja je pred ekonomskim kolapsom
- Stopirane EU integracije
- Bezjednosni sektor jedne NATO države predat je u ruke proruskim kadrovima
- Potpuna paraliza sistema
- Crkva Srbije kao ključni politički faktor
Od izbijanja rata u Ukrajini na trenutak se činilo da se stvari mijenjaju i da uspavane ljepotice – Popa, Reinke i Maddocks, kao glavni reprezenti zapadne politike u Crnoj Gori počinju da shvataju suštinu problema. Ali, izgleda da je mađija kojom su ih opili mitropoliti Crkve Srbije, pokojni Amfilohije i vazdušni Joanikije, jača od raketa i topova u Ukrajini. Popa je nedavno pozdravila promjene u tužilaštvu ni da su tamo većinski zaśeli pravnici iz Haga a ne osvjedočeni zastupnici prosrpskih i proruskih interesa. Reinke i Maddocks su bez osude komentarisale sramotne huškačke Joanikijeve izjave koji je Crnu Goru nazvao malom Ukrajinom i podržao rusku agresiju. No, Maddocks je otišla najdalje. Nakon što se oksfordski đak koji voli raštan sastao s Joanikijem (!) ne bi li se savjetovao o povećanju nataliteta, ambasadorka Velike Britanije ponudila mu je pomoć! A to nije bilo koji đak, to vam je onaj za kojega se opravdano sumnja da je kao astečki vrač kalkulisao s dozvoljenim brojem poginulih glava koje bi se žrtvovale ne bi li se Joanikije voznio do vrha cetinjske piramide.
Nekome ovđe stvarno nešto nije jasno. EU, SAD i VB odavno nijesu zauzele jedinstveniji stav u evropskoj politici niti je demarkaciona linija prema Rusiji bila čvršća od rušenja Berlinskoga zida. Dok se u cijeloj Evropi preispituju greške Merkeline „politike popuštanja“ koja je zamalo prourzokovala raspad zapadnog sistema kolektivne bezbjednosti, dok se prečešljavaju ruski kadrovi i zahtijevaju jasniji stavovi, ovdašnji zapadni predstavnici nastavljaju svoju aktivnu saradnju s antievropskim i antizapadnim snagama, uvjeravajući nas da je to dobro za demokratiju. Očigledno je da ili ne rade dobro svoj posao ili ih boli ona stvar za budućnost Crne Gore. Jer da dobro rade i da ih ne boli ona stvar ne bi im se u bezbjednosni sektor jedne NATO članice uvuklo ruskih igrača za čitav jedan špijunski slet niti bi ih Joanikije uspješno šaltovao. Da je George F. Kennan živ sigurno bi u ovakvom trenutku takve uklonio iz diplomatije.