Sportska javnost nije mogla da pretpostavi kako će Budućnost izgledati na startu rukometne Lige šampiona nakon mjesec priprema i poslije jednog sparing – zvaničnog meča u Ljubljani sa Krimom (poraz od tri gola). Trening – utakmice sa muškim, mlađim ekipama poslužile su više za uigravanje taktičkih zamisli, a nijesu dale realnu sliku forme.
Rukometašice i stručni štab upozoravali su na faktor mladosti i neiskustva, ali i vjerovali da na istu kartu mogu do dobre partije u Koprivnici sa Podravkom. Nažalost, naš tim nije uspio da iznenadi u Hrvatskoj (poraz 29:22), a utisci su pomiješani.
Prvo poluvrijeme bilo je za zaborav (22:12), a kasno buđenje u nastavku bilo je dobro iz razloga što bi uz takav odnos, krajem sedmice, mogli da dođu do prvih bodova ili boda protiv Borusije iz Dortmunda.
Utiske nakon (ne)prespavane noći (putovali autobusom) prenijela nam je kapitenka Tatjana Brnović.
Nesnalaženje
– Bilo je teško, samim tim što je bila prva uakmica i to nakon kratkih priprema i sa jednom provjerom u Ljubljani. Tako da nijesmo ni mi znali šta da očekujemo. Nijesmo imali puno mogućnosti da dođemo da saznanja šta možemo, jer jedno su treninzi, a drugo zvanične utakmice. Bukvalno nas nema puno ni za treninge. Poznato je da smo u sezonu ušli sa mladom, novom ekipom i mnogim igračicama – debitantkinjama u LŠ. Neke su prvi put dobile ozbiljniju ulogu. Tako da je mnogo stvari bilo pomiješano. Očekivanja su postajala, ali nije bilo pritiska. Imale smo slobodu i mogućnost da igramo opušteno. Od nas se tražilo da damo koliko možemo. U prvom poluvremenu je bilo onako kako je bilo, a u nastavku je bila druga priča, potpuno novi svijet. Osjećale smo se bolje što se reflektovalo na sedam primljenih golova – istakla je Brnović.
Budućnost može samo da raste kroz mečeve Lige šampiona. To je više minus, jer sve ekipe su toliko snažne da je bilo kakva improvizacija pogubna.
– Samo kroz Ligu šampiona možemo da rastemo i da se upoznajemo i dođemo do nivoa da znamo šta da očekujemo jedna od druge. Nažalost, samo kroz ovo takmičenje možemo to da radimo, jer dodatnih mečeva nemamo. A Liga šampiona traži više energije, posvećenosti do maksimuma. Samo na taj način možemo da dobijemo sve što želimo od ove sezone.
Svjetlost drugog poluvremena
Primile su ”plave” 22 gola do odmora, a samo sedam u drugom poluvremenu. Nakon početnog šoka, dugo su se izabranice Bojane Popović tražile po terenu. Za to vrijeme domaće su lako pogađale, manje iz brze igre, a više iz pozicionog napada. Falili su faulovi… Nije bilo prijatno kada su napustile teren i otišle na pauzu.
– Nimalo nije bilo prijatno. Najžalije je što nas nijesu iznenadile na terenu. Znale smo šta će da rade. Koliko sam mogla da vidim nijesu čak ni puno čistih kontri imale i dolazile do lakih golova. Nijesu nas pretrčale, jer smo bile uvijek tu oko njih, ali je falila konkretnost. Bile smo nedorečene jer nijesmo ulazile u faulove. Nekako je sve išlo na pola, a one su se osjetile komotno u trčanju i razigravanju. U nekom momentu smo mislile: Kako se ovo dešava? Tu smo, postavimo odbranu, ali… Definitivno su nam faulovi nedostajali – jasna je kapitenka.
Vjeruje Brnović u veću brzinu, jaču energiju i povezanost od narednog duela u Podgorici.
– U Koprivnici smo probile led. Osjetile da je počelo i da je svaka utakmica za prolaz. Vidjeli smo koji je to nivo i sada više nema opravdanja prve utakmice. Sigurna sam da možemo ponoviti pristup iz drugog poluvremena, a onda je šansa veća. Ne smijemo da se vraćamo na stvari koje smo radile do odmora u Koprivnici.
Protivnici više ne vide jaku Budućnost, ali…
Mnoge ekipe na vas gledaju kao na topovsku hranu. Razmišljaju da Budućnost Bemax više nije tako moćna. Da li je to vaša šansa?
– Velika prednost. Na papiru smo autsajderi, ali ne znači da se tako osjećamo. Najmlađa smo ekipa, ne možemo da se oslanjamo na individualan kvalitet, ali obećavamo borbu. Ne vidim razlog, a ne može biti drugačije, da u svaki meč ne uđemo sa razmišljanjem da možemo do pobjede. A bez te želje ne možemo nikome da pariramo. To je jedini način da se osjećamo dobro nakon svakog meča i kažemo: ”Borile smo se, dale smo sve od sebe – izgubile, ali to je to što smo mogle”. Tražićemo šansu i u faktoru iznenađenja – jasna je kapitenka.