Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, biolog
Proučavanje vegetacije vrtača na Balkanu i dolinama krša kroz dugu i bogatu istoriju florističkih istraživanja privukao je pažnju istraživača još od sampg početka XVIII vijeka. Mađarski botaničar Pal Kitabel (1757-1817) je u svom dnevniku 1802. Godine zapisao o istraživanju vrtača u predjelu Velebita ispod pojasa visokih bukovih šuma, kleke i bora. Botaničar Kerner još 1876. godine ističe da je vegetacija u dnu vrtača uslovljena nižom temperaturom u vezi sa kraćim trajanjem insolacije (prim.aut. Insolacija je količina energije što je prima Zemlja sa sunčevim zracima), i hladnim strujanjima vazduha što se spušta u doline. Vrtače koje se pojavljuju u krasu Lovćena pokazuju nam paradoksalnu pojavu po kojoj je opšte pravilo visinskog raščlanjenja vegetacije doslovno postavljeno na glavu: ono, naime, liči brdu koje je sa vrhom okrenuto ka unutrašnjosti Zemlje, pošto na njegovoj najnižoj tački leži goli kamen, led i snijeg, povrh njega polegla kleka (Lat. Juniperus procumbens-nana) koja je karakteristična na mnogim lokalitetima na Lovćenu, a posebno je izražena na području Majstorice. Istaknuti austrijski botaničar Günther Beck von Mannagetta und Lerchenau je 1906. Godine, istražujući visoke planinske pojase o vegetaciji vrtača na Balkanu koje su se nalazile u pojasu bukve, jele, smreke zaključuje da je raspored vegetacije u vezi sa lokalnom klimom u vrtači: temperatuta pada naglo od oboda prema dnu vrtače, gdje se približuje tenperaturi kod koje se još može zadržati trajni snijeg. Pad temperature prema dnu vrtače iznosi od 0,5-1 C na 1m visine. Primjera radi, na Lovćenu su temperaturne razlike ljeti znatno manje. Ne smijemo nikada izgubiti iz vida da je dugo trajanje snijega koji se zadržava u vrtačama sa pojačanim ohlađivanjem i navlaživanjem atmosferskog vazduha razlog ovim značajnim vegetacijskim pojavama. Vegetaciju vrtača značajno su istraživali: Adamovič, Horvat, Aichinger, Degen, Jozijas-Braun Blanke, Susplugas, Regel, Gajger, Mišić, Antić, Avdalović, Jović i brojni drugi botaničari.
Naše proučavanje vrtača u vegetaciji krša (krasa) na Lovćenu obuhvaćeno je problemom odnosa biljnog svijeta i vrtače, ali često nedostaju kartografski podaci jer većina njih nije unesena. Naučno proučavanje, mapiranje i kartiranje raskidanog planinskog područja Lovćena sa izutetno velikim brojem vrtača, provalija, jama, jama sniježnica dovelo nas je do saznanja da se vegetacija vrtača ne može smatrati samo stavom vezanim za više planinske pojaseve jer ima dublji razlog u životnim prilikama koje pruža vegetacija vrtača kao cjeline. Raztvitak posebne vegetacije u vrtačama možemo posmatrati kao posebnu biljno-geografsku pojavu, zapravo kao poseban reljefni fenomen koji se može nazvati vegetacijski fenomen vrtača. Taj fenomen u sklopu NP ,,Lovćen” zastupljen je na različitim nadmorskim visinama i nema samo lokalni već opšti značaj.
MORFOLOGIJA VRTAČA
Među najznačajnije pojave kraškog predjela NP ,,Lovćen” ubrajamo vrtače. Njihova morfološka građa i postanak obrađeni su iscrpno još kod prvih istraživača kako u domaćoj tako i inostranoj literaturi (Cvijić 1893, Degen 1936). Vrtače se najčešće razvijaju i nastaju na krednim i jurskim krečnjacima kakvi su karakteristični na Lovćenu, a nastali su pod uticajem tektonskih sila raskidani i podvrgnuti trošenju atmosferskih voda. Većina istraživača smatra da glavni udio u njihovom razvoju imaju atmosverske vode zasićene sa CO2 koje otapaju krečnjak i to najčešće odozgo, a sve slabije prema dolje. Tako nastaju ljevkaste tvorevine koje mogu imati velike razmjere. Drugi dio istraživača smatra da u razvitku vrtača ima najveće značenje urušavanje površinskih slojeva u šuplje prostore ispod površine. Posmatranje građe i razvijanje vrtača upućuje nas da u njihovom razvijanju djeluju oba faktora (erozijski i tektonski) pa kod jednih veći udio ima urušavanje, a kod drugih površinska erozija. Zato mnogi istaknuti naučnici zaključuju da su vrtače ljevkasta udubljenja u površni krečnjaka ili dolomita koje su nastale urušavanjem krečnjačkih slojeva uz pomoć atmosferskih voda. Za nas je važnija morfološka građa vrtača od njenog nastanka. Vrtače se razlikuju po položaju, obliku, dubini, širini, građi itd. One su često u NP ,,Lovćen ” nepravilno poređane na određenim površinama, mnogo rjeđe su povezane u nizove. Vrtače su okrugle, ovalne, a često i nepravilnog oblika strmih strana. U biljno-geografskom pogledu najvažnija je dubina vrtače u odnosu prema širini. Široke ili plitke vrtače mogu biti geo-morfološki vrlo tipično građene, ali često gube svoj billjno-geografski (ekološki) značaj jer u njima djeluje jače opšta klima, nego klima vrtače. Intresantno je da nalazimo i u malenim, uskim ili dubokim vrtačama najznačajnije osobine omeđenih prostora karakterističnih za NP ,,Lovćen” koje se odlikuju naročitim klimatskim prostorima čineći određeni uticaj na biljni i životinjski svijet. Poseban uticaj za razvoj vegetacije imaju strme strane. Na strmim i kamenitim stranama razvijene su šume bukve u pretplaninskom, ali i u samom planinskom (Lat. Fagus sylvatica). Uz strane od vrtače veliko značenje ima i dubina zemljišta. Neke su vrtače kamenite sa strmim obroncima gotovo da nema zemljišta a dno im je kamenito. One dokazuju da eksogene i endrogene sile još uvjek živo djeluju. Kod drugih vrtača su strane pokrivene plićim ili dubljim zemljištima, i obrasle nekada bujnom a nekada slabijom vegetacijom. Od posebnog je značaja zarazvoj vegetacije položaj vrtače, polja i kraške doline prema vrhovima. Ako se nalaze (kao što je često slučaj) neposredno podno vrhova, izložene su uticaju hladnog vazduha koji sa planina struji i u njima se dugo zadržava. Tako nastaju mjesta stalnih mrazišta. U vrtačama na otvorenim terenima najčešće nema tolikog priliva hladnog vazduha pa im je i vegetacija različita.
VEGETACIJA VRTAČA U NP ,,LOVĆEN”
Vrtače se odlikuju mnogim značajnim osobinama važnim za razvoj biljnog i životinjskog svijeta. Njihove su životne prilike različite od životnih prilika otvorenih padina, stoga ne treba da nas iznenadi što se u njima često nalazi i naročiti biljni svijet. Vrtača je posebna cjelima unutar određenog klimatskog područja. Ona je po obliku ograđeni prostor koji je više ili manje odvojen od okoline i ako je sa tom okolinom višestruko vezan. Što je taj prostor više omeđen, on je uži i dublji pa se samim tim jače ističe njegova posebnost, a što je širi i plići na nju je jači uticaj faktora opšte klime. Vrtača ima različitu klimu u odnosu na planinske padine (klima vrtače) ali ta klima zavisi od opšte klime, ona je modifikovana, preinačena opšta klima sa osobinama koje joj daje omeđeni prostor mezoklima (prim.aut. Mezoklima grč. mesos — srednje i grč. klima — nagib je klima većih teritorija, uglavnom homogenih prirodnih uslova.) Prvi značajan ekološki faktor u vrtačama je svijetlo. Iako se svijetlo već na otvorenim padinama razlikuje prema ekspoziciji, ipak su razlike u vrtačama mnogo veće. Južne i jugozapadne sunčane padine u vrtači dobijaju znatno manje svijetla nego na otvorenim padinama, jer obod vrtače sprečava dopiranje sunčevih zraka u unutrašnjost. Vrtače na sjevernom položaju dobijaju uglavnom samo difuzno svijetlo a tek su rano izjutra ili pred sami sumrak obasjani suncem. Zbog toga je i sjenoviti značaj mnogih zajednica koje su lijepo razvijene u vrtačama, a na otvorenim padinama ih nema ili se javljaju na sjevernom položaju, često pod visokim stijenama kakav je čest slučaj na Lovćenu. Zato su na ovim porostorima česti primjerci (Lat. Juniperus procumbens) nane kao i neke zajednice visoke zeleni koje sežu u najtamnije uglove vrtača. U vrtačama su evidentne razlike u trajanju dnevnog i godišnjeg osvjetljenja u pojedinim zajednicama. Porodica Juniperus ne dobija dovoljno svjetlosti bez obzira što prima uglavnom difuzno svijetlo-zimsko svijetlo, a tek manji dio proljećnog. Dok je bukva (Lat. Fagus sylvatica) osvijetljena direktnim svijetlom većim dijelom godine, izuzev zimskog doba kada joj je svijetlo nepotrebno. Najmanje svijetla dobija dno vrtače.
Drugi značajni faktor po kome se vrtača razlikuje od padina je zaštićenost od vjetra. Ona je značajan ekološki faktor jer vjetar ne djeluje samo mehanički nego i fiziološki: on pospješuje isparivanje, a u ekstremima može, zbog velikog gubitka vode, proizvesti i znatne štete na biljnom pokrivaču. Zaštićenost uzrokuje još cio niz drugih važnih ekoloških svojstava vrtače. Mir u vrtačama omogućuje stvaranje vlažnije atmosvere koja obiluje vodenim parama, jer se vazduh ne mijenja tako brzo kao na otvorenim obroncima. Skupljanje vodenih para u vrtačama djeluje na vegetaciju neposredno smanjivanjem isparenja, ali proizvodi i cijeli niz posrednih uticaja. Veća količina vlage uslovljava mezofilniji karakter vegetacije. Iako u vrtačama nema vjetra, ili je njegov uticaj bitno smanjen, ipak postoji (lokalno) strujanje vazduha koje nastaje najčešće zbog toga što se hladni vazduh sa viših planina spušta u vrtače i tamo se zadržava. Takvo strujanje dovodi do velikih promjena u temperaturi vrtača. Hladni vazduh snižava temperaturu i u ekstremima dovodi do mraza. Važan razlog za snižene temperature u vrtačama visokih pojasa je nagomilavanje snijega koji se zadržava do prve polovine juna i utiče na fenološki razvoj vegetacije. Biljke u dnu vrtače često još cvjetaju dok su na obodu još davno cvjetale. Nanosi snijega smanjuju i vegetacijski period, a razlogom su u zonizaciji: najdublje u vrtači nalazi se vegetacija prilagođena na najnižu temperaturu i najkraći vegetacijski period, a najviše ona koja traži normalnu temperatuturu slobodnog obronka i najduži vegetacijski period. Osim snijega na vegetaciju vrtača djeluju i velike količine vode koja se u njima razliva. Dok su otvorene padine planina nakon kiše već suve, u vrtačama se još cijedi voda. Zato sa jedne strane imamo vrtače kojima se u višim planinskim predjelima snižava temperatura i njima se najčešće nalazi vegetacija manje zahtjevna na toplinu, nalazimo često i obrnutu pojavu. Obronci vrtača zaštićeni su od vjetra i izloženi neposredno jakom zagrijavanju sunca, ističu se po pojavljivanju termofilnih vrsta i termofilnih zajednica nižih toplih položaja. Široke i plitke vrtače ističu se najčešće istovjetnim životnim prilikama i u njima se najčešće nalazi istovjetni biljni svijet izgrađen od jedne zajednice. Dok, primjera radi, uske i duboke vrtače stvaraju različite uslove za razvoj vegetacije i omogućavaju život različitim biljnim zajednicama. Razlike u vrtačama i životnim prilikama za biljne zajednice određene su: nagibom, ekspozicijom, dalekosežnošću sunčanih zraka, dubini, karakteru zemlje i drugo.
Mnoge zajednice vezane su manje ili više za vrtače, a druge se nalaze i na slobodnim obroncima, ali se u tom slučaju razlikuju sastojine iste zajednice u vrtači i na otvorenom prostoru. U tom pogledu razlikuju se pojedine vrtače, a razlike proizilaze iz njihove građe i smještaja (pozicije). Prvi ekstrem nalazimo kod dubljih i uskih vrtača u kojima se nalazi isključivo vegetacija svojstvena vrtačama. A drugi ekstrem kod širokih i plitkih vrtača u koje ulazi vegetacija slobodnih padina, iako je često modifikovana. Njčešći je slučaj da se u vrtačama, uz posebnu vegetaciju koja je vezana za vrtače nastavlja na ekstremnim staništima, nalazi i vegetacija oboda istih, koja nastavlja na najpovoljnijim staništima vrtače i prema njenom obliku zauzima manji ili veći prostor. Vegetacija vrtača viših planinskih pojasa krasa ističe se još jednom značajnom posebnošću, u njoj se nalaze često elementi visoko-planinske flore. To je veoma dobro primijetio Becck-Mannageta – 1906. On smatra visoko-planinske biljke ostacima glacijalne periode kada su padine po obodima imale sličnu vegetaciju. Pri kraju glacijale izmijenile su se klimatske promjene na otvorenim padinama i nastanila se današnja vegetacija. Zato su se u dubokim i hladnim vrtačama, gdje se dugo i trajnije zadržavao snijeg, sačuvali glacijalni relikti do današnjih dana. Zato je razumijevanje i poznavanje vegetacije vrtača veoma važno sa stanovišta izučavanja i tazvoja glacijalne flore.
Navešćemo samo jedan dio vegetacije koja nastanjuje NP „Lovćen“: bukva (lat. Fagus sylvatica), polegla kleka (Lat. Juniperus nana), krušina (lat. Rhamnus fallax), crveni zdravac (lat. Geranium macrorrhizum), kopriva (lat. Urtica dioica), majčina dušica (lat.Thymus serpyllum), prodica ljubičica (lat. Viola), biljke iz porodice (lat. Saxifraga), okrugla sljeznica (lat. Asplénium trichomanes), pavlovac (lat. Aremonia agrimonioides), biljke iz porodice (lat. Festuca sp.), bradavičak (lat. Dentaria bulbifera), plavi zvončić (lat. Campanula portenschlagiana), mišjakinja (lat. Myosotis), paprati (lat. Polystichum lonchitis), petoprsnice (lat. Potentilla), šumska jagoda (lat. Fragaria vesca), biljke iz porodice (lat. Armería canescens), jaglika (lat. Primula officinalis), macina trava (lat. Valeriana officinalis), mjesečina (lat. Botrychium lunaria), pasji zub (lat. Erythronium dens canis), oštri ljutić (lat. Ranunculus acer). Vrtače na prostoru NP ,,Lovćen” predstavljaju i čine zatvorene depresije kao posebnu dragocjenost za proučavanje flore. S obzirom na to da fenomen vrtača u NP ,,Lovćen” nije dovoljno obrađen poznavanje vegetacije je od velikog interesa ne samo za botaničare već i za šumare, geologe i klimatologe: osim poznatog fenomena inverzije, koji je, u odnosu na srednjoevropske prilike, kod nas takođe nedovoljno istražen, javlja se ovdje čitav niz problema kao što su sastav vegetacijskih jedinica (tipološki momenat), ekološki faktori staništa, pošumljvanje, pitanje introdukcije u šumarskom i poljoprivrednom smislu i dr. Konačno, valja naglasiti da je poznavanje vegetacije vrtača od naročitog interesa i stoga jer je to granično područje između mediteranskog i kontinentalnog pojasa, a s druge strane područje koje često graniči s lokalno-klimatskom, odnosno orografskom (reljefnom) pojavom planinske vegetacije.