Komunalnom policajcu iz Podgorice, koji se tereti da je počinio krivično djelo obljuba nad djetetom i nedozvoljene polne radnje, određen je pritvor do 30 dana, potvrdjeno je TV Nova M. Sagovornici ove televizije su saglasni da se mora podići svijest kada je u pitanju ova problematika, naročito ako se radi o djeci. Kažu i da bi kazne za ovo krivično djelo trebalo da budu strože.
Komunalnom policajcu iz Podgorice, koji se tereti da je počinio krivično djelo obljuba nad djetetom i nedozvoljene polne radnje, određen je pritvor do 30 dana. Procjenjuje se da se oko 10 odsto slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije, a manji postotak biva procesuiran i zlostavljači osuđeni. U razgovoru za Novu M advokati kažu da će se osumnjičeni teretiti za dva krivična djela.
“Optužen je za krivično djelo obljuba nad djetetom iz člana 206 i za krivično djelo nedozvoljene polne radnje iz člana 208 krivičnog zakonika CG. Tu je propisana kazna zatvora do 10 godina. Kada je u pitanju drugo krivično djelo, nedozvoljene polne radnje, tu je prepisana novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Više puta su pokretane inicijative za pooštravanje ovih kazni”, dodaje Đukić.
On je kazao da se dešavalo da Sud izrekne kaznu ispod zakonskog minimuma.
Crna Gora već neko vrijeme ima registar osoba koja su počinila krivična djela protiv polne slobode učinjenih nad djecom. Registar, koji nije javan, se mora unaprijediti, smatra Kristina Mihailović iz NVO Udruženje Roditelji.
“Crna Gora već neko vrijeme ima registar osoba koja su počinila ova djela. On je iz postojećeg registra krivičnih djela izdvojen, s tim što nije javan, za razliku od nekih zemalja, mada je njih mnogo manji broj ovih koji ne objavljuju te registre za širu javnost”, poručila je Mihailović.
Ona dodaje da bi jedino rješenje bilo pooštravanje kaznene politike za ovakva djela.
“Imamo kaznu od pet godina zatvora za ova djela, nerijetko se dešava da su ta djela, odnosno za presude umanjene, odnosno postoje neke olakšavajuće okolnosti, ne znamo kako uopšte može da postoji bilo kakva olakšavajuća okolnost u ovakvim slučajevima. Onda smo mogli da čujemo da su određene kazne bile mjerene u mjesecima, što ne smije da se dešava, jer bi kaznenom politikom, visokim kaznama, šaljete određenu poruku da se da djela neće tolerisati”, rekla je Mihailović.
Svi trebaju mnogo više da se bave ovom tematikom, a ne samo onda kada se neki slučaj desi, smatra Mihailović, te dodaje da se uveliko čeka na izmjenu krivičnog zakonika, a da se mora djelovati što prije, kako se ovakav slučaj ne bi ponovio.
Psihološkinja Marija Babić navodi da žrtve seksualnog zlostavljanja mogu biti sklone određenim vrstama anksioznosti, depresivnosti, socijalne izolacije ili zbunjenosti.
“Dakle to su uglavnom neka povlačenja na socijalnom planu, neka čudna ponašanja koja nisu uobičajna za to dijete. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i zna koje je to ponašanje koje nije njemu svojstveno i na osnovu toga može da prepozna da se o nekoj vrsti problema radi. Od velike je važnosti razgovor sa roditeljima, smatra Babić, kako bi se potencijalno zlostavljanje prepoznalo. O seksualnom neprimjerenom ponašanju, sa djecom se može pričati već od starijeg vrtićkog uzrasta”, smatra ona.
Stoga, poručuje Babić, nema razloga da roditelj zazire od ove teme, jer kao što djeca uče da stanu na pješačkom prelazu, tako mogu naučiti da niko ne bi trebao da ih dodiruje po nekim intimnim zonama, ispod pantalona, i slično.
“Razgovor o seksualnom zlostavljanju ne mora biti stresan, razgovor o seksualnom ponašanju ne mora biti stresan, neka bude to dio neke naše vaspitne rutine. I roditelji u ovakvim slučajevima mogu biti preplašeni, te imati osjećaj krivice. Najbolja prevencija jesu otvoreni razgovori, ali i podrška stručnjaka”, zaključuje Babić.