piše: Željko Vukmirović
Spektakl u Skupštini Crne Gore. Tako bi valjda moralo da bude naslovljeno sve to što se tamo dešavalo. Bilo je i drvlja i kamenja i nebuloza i napada i defiliranja i foliranja.
Pa, iako je cijelo zasjedanje moglo lagano da se okonča za pet minuta.
Moraju ljudi nešto da rade. Ili da bar tako izgleda. A defiliranje i foliranje nisu baš bezazlene, tek onako kategorije.
Iz DPS-a vele da je, uz pomoć koalicionih partnera, učinjen veliki doprinos na daljoj dogradnji ukupnog pravnog sistema Crne Gore, sa naročitim akcentom na izborno zakonodavstvo.
Plus, zahvalnica. Već spomenutim koalicionim partnerima.
Međutim, ima tu nešto za zbunjivanje, čisto da pošten čovjek ne ukapira iz prve o čemu se radi.
Naročito kad se spomene ime političke partije Demokratska Crna Gora. I tu se negdje razgrne zavjesa cijele predstave. Tek, Demokrate za koje se sada već vezuje onaj stereotipni “jezičak na vagi” i koji se nigdje ne pojavljuju oči u oči ili “dim u dim”, promovišu sebe kao likove koji su natjerali DPS na – kapitulaciju.
Pa, ok. Promocije nisu mala stvar.
I potpuno razumijem Demokratski front. Stvarno im nije dobro. Ne znaju ljudi sa koje im strane puca. Tobož su imali neku podršku, tobož su se nadali saradnji sa opozicionim kolegama, a ono ispalo – a okle.
Nije im lako. Nemojte ljudi da sprdamo s tim… Nije u redu.
Ko je prvi predložio amandman? A ko nije?
Priča je prošla. Pa, o čemu pričamo? Ispada da je cijela frka u tome što DF nije predložio to isto što i DPS pa da mogu da se sokole pobjedom. Ovako, pobjedu prisvajaju oni što ih niđe nema – Demokrate.
Jer, naime, Demokrate su imali neke svoje predloge, kao principijelne, kao neka fora, oni su kao to prvi rekli, kao prvi su se sjetili, kao baš su angažovani, e’o pitajte onog Orava, kao išli su po Evropi, kao nešto su se dogovarali, kao oni će to da srede, kao oni će da pozavršavaju stvari po Crnoj Gori.
Spektakl, zagarantovan.
A i smijurija.
Mi, kao običan i prost svijet treba valjda samo da sačekamo da se svi oni dogovore prema svojim političkim interesima. Svakako, ne našim.
Mada, zabava u sljedećih godinu dana, sve do izbora, nam ne gine…zar ne?