Gotov je!

Piše: Balša Knežević

Srpski autokrata Aleksandar Vučić, godinama sebe nastoji da predstavi kao modernog Cara Lazara, ili u najmanju ruku Miloša Obilića, koji sa srBskim barjakom u ruci, oralnom patetikom i demagogijom umjesto mača, nastoji da odbrani interese srBstva. U epicentru te patetične epske priče prožete svetosavskim mazohizmom je naravno Kosovo – sveta srBska zemlja na kojoj, ironično, gotovo i da nema više Srba…

Kada u okviru takve unaprijed pripremljene scenografije postavimo Aleksandra Vučića, onda sinoćnji melanholični izliv samosažaljenja nad sopstvenom sudbinom, mora biti prihvaćeni kao logičan i nužan ishod autodestruktivne klero-nacionalističke političke matrice zvaničnog Beograda.

Na konferenciji za medije povodom francusko-njemačkog sporazuma koji je ponuđen Beogradu za rješavanje pitanja Kosova, uobičajeno melanholično preseravanje na ivici plača tako karakteristično za srpskog autokratu, poprimilo je novu dimenziju odvratnosti.

Nervozu, psovanje, suze i ispade Vučić je sinoć zamijenio apatijom. Odavao je utisak čovjeka koji je paralisan poražavajućim strahom zbog toga što će konačno morati da izađe iz mraka kalkulacija, laži i demagogije i prizna srpskoj javnosti da je Kosovo izgubljeno i da je pitanje dana kad će to dobiti i pismeni epilog.

Priznao Kosovo

U obraćanju građanima koje je najviše podsjećalo na patetični nekrolog samome sebi, Vučić je faktički priznao nezavisnost Kosova, ili je makar nedvosmisleno najavio da će Srbija morati da prizna Kosovo samo je pitanje vremena kad. A što se vremena tiče, više se ne radi o godinama ili mjesecima, već sedmicama koje se broje do konačnog procesa pristupanja Kosova Savjetu Evrope, UN i na kraju NATO-u.

„Svi smo vidjeli prvu verziju francusko-nemačkog plana, ali se plašim da niko nije želeo da govori o kontekstu i onom sa čime se Srbija suočava“, kazao je sinoć Vučić rezigniranim tonom čovjeka koji se pomirio sa neizbježnom sudbinom.

“U samom planu nema eksplicitnog priznanja samostalnosti Kosova, iako su prikrili činjenicu da postoji implicite obaveza da se ne protivimo ulasku Kosova u UN. Oni su to svi prihvatili i time je taj plan postao de facto, nije formalno, ali de facto novi pregovarački okvir za pregovaranje. Da ljudi u Srbiji razumiju, nama nema napretka ukoliko po tom pitanju ne sarađujemo. Mi ne možemo da sprečimo ulazak Kosova u SE, niti u NATO”, priznao je sinoć Vučić ne ostavljajući ni trunku prostora za sumnju da će Srbija uskoro i zvanično morati da prizna Kosovo.

Njegova konstatacija da ”Srbiju niko ništa nije pitao ili konsultovao u pogledu formiranja francusko-njemačkog plana”, potpuno je nebitna.

Između strijeljanja i vješanja

Ono što je srpski autokrata sa patološkim hegemonističkim nastojanjima kazao sinoć nije začudilo nikoga ko je pratio razvoj političkih odnosa na relaciji Srbija – Kosovo.

Portal Aktueno pisao je više puta u proteklih pola godine da je ovakav ishod neminovnost, kao i da je samo pitanje vremena kada će sjeđenje na dvije ili čak tri stolice između Brisela, Vašingtona i Moskve, Vučiću doći na naplatu sa kamatom.

Diplomatski izvori Portala Aktuelno, dobro upućeni u trenutnu situaciju u Beogradu, ističu da je Vučić ”došao do kraja” i da je pred njim izbor između ”političkog strijeljanja ili političkog vješanja”.

”Vučić je po prvi put priznao ono što svi bolje upućeni politički i diplomatski krugovi znaju – da je priznanje Kosova od strane Srbije gotova stvar. Osim toga on je sada suočen sa, po njega, katastrofalnim izborom – između, figurativno rečeno, političkog srijeljanja i vješanja. Sa jedne strane nalazi se strijeljački vod EU, koji će da reaguje ako ubrzo ne prizna Kosovo, a sa druge strane je neizbježna ruska politička omča”, kazali su naši izvori.

Srpski autokrata je i sam to sinoć priznao.

”U drugoj rečenici koja mi je saopštena rečeno je – morate da prihvatite ovaj plan, a ako ga ne prihvatite suočićete se sa prekidom procesa EU integracija, sa obustavljanjem i prestankom investicija”, kazao je Vučić sinoć objašnjavajući zaprepašćenoj srpskoj javnosti kakve posljedice od Evropske unije može da očekuje Srbija ako ubrzo ne prihvati francusko-njemački plan i neprestane da sabotira pristupanje Kosova međunarodnim institucijama.

Kremaljska omča

Sa druge strane, kada prihvati francusko-njemački sporazum čeka ga kazna u vidu ”ruske čizme” koja će nemilosrdno da ga gazi do njegovog konačnog političkog kraha.

Ako uzmemo u obzir da je oko 80 odsto javnog mnjenja Srbije tvrdo na ruskoj strani, jasno je da će Vučić kad uskoro zvanično pristane na sporazum o normalizaciji odnosa sa Kosovom, doći u situaciju da bude neprijatelj broj jedan za Rusiju i biće proglašen za izdajnika nacionalnih interesa.

Kremlj se izričito protivi normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Jer kad do normalizacije dođe, put Kosova u NATO je otvoren i ta država će postati nova članica NATO-a što će potpuno srušiti rusku strategiju na Balkanu. To je Vučić indirektno sinoć i priznao govoreći o neizbježnom ulasku Kosova u međunarodne institucije, uključujući i NATO.

Osim toga, nakon priznanja Kosova, Vučić postaje neprijatelj ”duboke države” velikosrpskog kleronacionalizma koju sačinjavaju crkveni, bezbjednosno-obavještajni, vojni, policijski i intelektualni krugovi. Ta zlokobna velikosrpska klika, neraskidivo povezana sa određenim krugovima u Kremlju, sačuvala je svoj uticaj još od 90-ih i bez obzira ko je na vlasti mora da poštuje njihovu hegemonističku matricu. Srpski autokrata preko lidera takozvane SPC Porfrija Perića, za sad drži crkvu pod kontrolom, što nikako ne bi bio slučaj da je živ Amfilohije Radović, koji bi, nakon sinoćnjeg obraćanja Vučića, sigurno već pozvao narod da u Knez Mihailovoj organizuju litije za odbranu ”svete srpske zemlje Kosova”.

Kad se sve ovo uzme u obzir, nije ni čudo što je i psihotični Vučić izgubio kompas i srlja u klasičnu velikosrpsku destrukciju, koja će nanijeti veliku štetu čitavam regionu. Ali najveću cijenu će kao i 90-ih platiti Srbija.

Region će odahnuti

Srpski autokrata Vučić, kako smo više puta pisali, našao se u bezizlaznoj situaciji, što je u sinoćnjem apatičnom obraćanju na ivici suza i priznao. Njegove trule kalkulacije između Moskve, Vašingtona i Brisela, hegemonističke tendencije u regionu kojima je htio da kompenzuje priznanje Kosova, kao i saradnja sa korumpiranim zapadnim diplomatama, došle su na naplatu.

Vučić sve više postaje svjestan da mu je namjenjena sudbina Slobodana Miloševića i da je jedina stvar zbog koje je Zapad tolerisao njegove hegemonističke brljotine u regionu – da bi od njega iznudili priznanje Kosova.

Ukoliko to ne ispuni završiće kao Milošević i on to zna. A ako, odnosno kada i zvanično prizna Kosovo, čeka ga možda i gora sudbina koja podrazumijeva odmazdu Moskve, ekstremnih djelova SPC i srpskih nacionalista koji su pod kontrolom Kremlja. U svakom slučaju srpski autokrata je gotov!

Veoma pozitivna okolnost koja će nastupiti iz ovakvog razvoja događaja je što će Region – pogotovo Crna Gora i Bosna i Hercegoviina, moći da odahnu na neko vrijeme. Jer kad se neko nalazi između EU strjeljačkog voda i moskovske omče, onda će mu hegemonistička nastojanja u Regionu biti zadnja rupa na svirali.