Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Kako ova hladna januarska zora 2024. godine razbija tišinu nad prostranstvima Ukrajine, svitanje nije donijelo obećani mir. Umjesto toga, ova godina otvara novo poglavlje u već skoro dvogodišnjem sukobu koji je značajno izobličio lice Evrope i unio duboke promjene u globalnom poretku. Rat u Ukrajini, započet punom snagom ruske invazije 24. februara 2022. godine, nije samo priča o teritorijalnim bitkama i političkim manevrima; to je priča o nepokolebljivom duhu naroda, o neizmernoj ljudskoj patnji i neugasivim nadama za budućnost. Dok se hladne zime 2024. godine spuštaju nad ukrajinskim gradovima i selima, životi miliona ljudi su u prekidu. Od bombardovanih ulica Kijiva do opkoljenih zajednica u Donbasu, svaka zona sukoba priča svoju priču o otporu, gubitku i nadanju. U ovim teškim vremenima, međunarodna zajednica nastavlja da pruža svoju podršku, dok se Ukrajinci bore sa nepredvidivim izazovima svakodnevnog preživljavanja i izgradnje budućnosti iz ruševina rata.
Prema UN-u, početak 2024. godine donio je neke od najgorih napada u gotovo dvogodišnjem ratu, uz visok broj civilnih žrtava. Do sada je UN potvrdio 29.579 civilnih žrtava, uključujući 10.242 ubijenih i više od 19.300 povrijeđenih. Veliki vazdušni napadi u prvim danima 2024. godine doveli su do brojnih stradanja i uništenja domova i civilne infrastrukture. Mnogi dijelovi Kijiva ostali su bez struje i vode, što je posebno opasno u uslovima niskih temperatura. rat u Ukrajini ne predstavlja samo konflikt na bojištu, već i duboku humanitarnu krizu koja nosi sa sobom teške posljedice. UN-ova statistika o civilnim žrtvama odražava samo dio šire slike patnje koja uključuje raseljavanje miliona ljudi, uništavanje domova, i trajno narušavanje života običnih građana. Osim toga, važno je naglasiti i ozbiljne optužbe koje se iznose protiv Rusije u kontekstu njene vojne taktike i političkih ciljeva. Međunarodna zajednica je izrazila duboku zabrinutost zbog izvještaja o ruskoj upotrebi profašističke retorike i taktika koje uključuju masovne zločine, genocid, pljačku i silovanja. Takve optužbe predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i normi ratovanja, a ukazuju na sistematsku upotrebu nasilja kao alata za postizanje političkih ciljeva. Ove optužbe protiv Rusije nisu samo pitanje vojne strategije, već i odraz šireg političkog stava koji se temelji na ideologiji agresije i dominacije. Takva politika ima za cilj ne samo teritorijalno osvajanje, već i kulturno i psihološko uništavanje ukrajinskog naroda. Ovo se ogleda u ciljanim napadima na civilnu infrastrukturu, kulturne spomenike, škole i bolnice, što izaziva trajne posljedice na društvo i identitet Ukrajine. Zbog toga, rat u Ukrajini premašuje granice običnog oružanog sukoba i postaje simbol borbe za ljudska prava, nacionalni suverenitet i odbranu demokratskih vrijednosti protiv sila koje teže obnavljanju totalitarnih i autoritarnih režima. S obzirom na ovu pozadinu, međunarodna zajednica i dalje ima ključnu ulogu u pružanju podrške Ukrajini, kao i u osudi i sankcionisanju akcija koje krše međunarodno pravo ali i ljudska prava.
U kontekstu humanitarne krize koja se odvija u Ukrajini, razmjere tragedije postaju sve jasnije. Više od 14,6 milijuna ljudi, što čini skoro 40% ukupne populacije zemlje, sada se suočava sa veliko potrebom za humanitarnom pomoći. Ratne operacije i ekstremni vremenski uslovi, u kombinaciji sa ciljanim napadima na infrastrukturu, doveli su do toga da milioni ljudi ostaju bez osnovnih potreba poput struje i čiste vode. Zima u Ukrajini, poznata po svojoj surovosti, dodatno komplikuje situaciju, čineći preživljavanje bez grijanja i električne energije gotovo nemogućim izazovom. Osim direktnih posljedica na stanovništvo, rat je imao i razarajući učinak na humanitarne operacije u zemlji. Broj poginulih humanitarnih radnika dramatično se povećao, što ukazuje na opasnosti sa kojima se suočavaju oni koji pokušavaju pružiti pomoć u ovim ekstremno teškim uslovima. Humanitarne organizacije izvještavaju o sve većim izazovima u pružanju pomoći, uključujući bombardovanje skladišta pomoći, oštećenje medicinskih ustanova, i opšte nesigurno okruženje koje otežava dostavu pomoći najugroženijima. Osim fizičke pomoći, psihološka podrška je takođe ključna. Rat je ostavio duboke emocionalne ožiljke na ukrajinskom narodu, posebno na đecu koja su svjedočila nasilju, gubitku i razaranju. Ova generacija đece raste u okruženju đje su rat i njegove posljedice svakodnevna realnost, što može imati dugoročne posljedice na njihov emocionalni i psihološki razvoj. Kroz sve ove izazove, ukrajinski narod pokazuje nevjerojatnu otpornost i odlučnost da izdrži, obnovi i nastavi sa svojim životima uprkos teškim okolnostima. Međunarodna zajednica, stoga, ima ključnu ulogu u pružanju podrške Ukrajini ne samo kroz direktnu humanitarnu pomoć, već i kroz dugoročne programe obnove i rehabilitacije. Ova podrška je ključna ne samo za ublažavanje trenutnih patnji, već i za izgradnju temelja za mirnu i stabilnu budućnost Ukrajine.
Dok 2024. godina napreduje, Ukrajina stoji na raskrsnici između kontinuiranog konflikta i nade za obnovu. U ovom ključnom trenutku, podrška Evrope i međunarodne zajednice igraće presudnu ulogu u određivanju budućnosti zemlje. Ukrajina može očekivati kontinuiranu političku, vojnu, i humanitarnu podršku od svojih evropskih partnera i globalnih saveznika. Ova podrška će biti vitalna ne samo u suprotstavljanju agresiji, već i u obnovi zemlje, kako fizički, tako i socioekonomski. Evropa i svijet imaju priliku da pokažu svoju čvrstu posvećenost demokratskim vrijednostima i međunarodnom pravu, pružajući Ukrajini neophodne resurse za njenu obranu i obnovu. To uključuje daljnje ekonomske sankcije protiv agresora, pojačanu vojnu pomoć, i investicije u obnovi ukrajinske infrastrukture, obrazovanja, zdravstva, i ekonomije. Dugoročno, Ukrajina može očekivati i dalje jačanje svojih veza sa EU, što bi moglo uključivati napredak ka članstvu u EU, kao i jačanje bilateralnih odnosa sa ključnim globalnim partnerima Ove veze neće samo pomoći Ukrajini da se izgradi kao snažnija, stabilnija država, već će i pomoći u izgradnji jače i sigurnije Evrope.
U kontekstu ove borbe i nade, podsjećamo se na riječi slavnog ukrajinskog pisca i umjetnika Tarasa Ševčenka, koji je nekad rekao: „Bori se – i pobijedićeš! Bog je na strani istine.“ Ove riječi odjekuju kroz vekove, služeći kao podsjetnik na neprekidnu borbu za slobodu i pravdu, koja definiše duh ukrajinskog naroda.
SLAVA UKRAJINI SLAVA SVIM NJENIM SINOVIMA I ŠĆERIMA PALIM ZA SVETU I ZLATNU SLOBODU