Svemoćni turski predsjednik Erdogan nalazi se u političkoj borbi života, jer se opozicija ujedinila protiv njega pred izbore u nedjelju.
Njegov glavni rival Kemal Kilidždaroglu pojavio se u petak pred gomilom pristalica, praćen saveznicima iz cijelog političkog spektra koji su se udružili kao nikada ranije.
Dok je padala kiša u Ankari, on je obećao da će obnoviti „mir i demokratiju“.
Čovek koga birači žele da zbace s vlasti poslije 20 godina – Redžep Tajip Erdogan – rekao je da je Tursku držao uspravno uprkos mnogim izazovima, poput inflacije koja divlja u privredi i katastrofalnih zemljotresa u februaru.
Oba pitanja su dominirala ovom grozničavom kampanjom i za predsjedničko mjesto i za parlament.
Sa 74 godine, opozicionog lidera često opisuju kao tihog, ali je održao snažan govor publici koja vjeruje da je ovo dosad njihova najveća nada da povrate vlast od predsjednika koji je dramatično povećao sopstvenu moć u odnosu na parlament.
Kilidždaroglu je u neznatnoj prednosti u istraživanjima javnog mnjenja, a njegove pristalice su se usudile da sanjaju da bi mogao da pobijedi u nedjelju, sa više od 50 odsto glasova, umjesto da se suoči sa drugim krugom dvije nedjelje kasnije.
Stranka Kilidždaroglua je sekularna do srži, ali on je naporno radio da dopre do žena koje nose maramu. Šest partija se okupilo pod sloganom Hajde! i istoimenom predizbornom pjesmom.
Tenzije su toliko visoke uoči glasanja da je nosio pancir na bini u Ankari na poslednjem mitingu i na drugom događaju ranije.
Jedan od četiri kandidata za predsjednika Muharem Ince povukao se u četvrtak, požalivši se da je na društvenim mrežama bio meta lažnih seksualnih video snimaka koji su „izmanipulisali biračko tijelo“.
Kada je glavni opozicioni protivkandidat okrivio Rusiju, Kremlj je negirao da ima bilo kakve veze sa video snimcima ili da je želio da se miješa u glasanje.
Erdogan, koji je održavao veze sa Vladimirom Putinom, upozorio je rivale:
„Ako napadnete Putina, neću biti u redu sa tim“.
Njegova najveća podrška dolazi uglavnom od konzervativnih ili nacionalističkih Turaka, a retoriku je usmjerio ne samo na Zapad, koji optužuje da radi protiv njega, već i na LGBT zajednicu.
„AK Partija ne pušta LGBT osobama da budu članovi, a MHP ih ne pušta u Narodni savez, jer vjerujemo u svetost porodice“.
Ove koalicije postale su suštinski važne u turskom političkom sistemu jer je stranci potrebno da pređe cenzus od sedam odsto glasova da bi ušla u parlament ili bila dio saveza koji to čini.
Ko god da dobije predsjedničku funkciju moraće da ima dovoljnu podršku u parlamentu da sprovede sopstvene planove.
U nedelju se očekuje da glasa više od 64 miliona ljudi u zemlji i inostranstvu.
Da bi pobijedio, kandidat mora da dobije više od polovine glasova.
Ako nijedan predsjednički kandidat ne dobije najmanje 50 odsto plus jedan glas u prvom krugu, ići će se u drugi krug 28. maja gde će snage odmjeriti dvojica koji su dobili najviše glasova.