Prošle sedmice ukrajinski političari su istakli zastave svih zemalja koje su pružile vojnu i diplomatsku pomoć ovoj zemlji dok se suočava sa prijetnjom ruske vojne invazije, pa su tako istakli zastave SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Danske, Poljske i Turske, piše njemačka novinarka Anna Sauerbrey za ugledni The New York Times, te dodaje da je bio upečatljiv izostanak jedne trobojke – crne, crvene i zlatne zastave koja pripada Njemačkoj.
Sauerbrey smatra kako je to bio primjeren diplomatski šamar Njemačkoj te ističe da u vrijeme kada se Evropa nalazi na rubu rata, ta zemlja se ponaša kao da nema dodira sa situacijom na kontinentu. I dok SAD, Britanija, i Poljska dopremaju oružje Ukrajini, njemačka vlada odlučno odbija da se pridruži ovim naporima te čak i blokira transfer oružja iz Estonije kojoj je prethodno prodala isto. Zbog toga, neumoljive kritike na račun Njemačke neprestano pristižu.
No kako navodi The New York Times, situacija nije bila laka ni za njemačkog kancelara Olafa Scholza koji se od dolaska na funkciju u decembru prošle godine mučio da održi situaciju pod kontrolom koja je prijetila da mu rasturi vladu. Njegova reakcija na prijetnju iz Rusije je, prema mišljenju autorke, u suštoj suprotnosti reakciji kancelarke Angele Merkel koja je obavljala tu funkciju prije njega kada je Rusija anektirala Krim 2014. Tada je Merkel kroz aktivnu diplomatiju izdejstvovala prekid vatre i dovela do jedne vrste sporazuma između Rusije i Ukrajine.
Njen nasljednik, s druge strane, je takoreći nestao kada se našao pod sličnim pritiskom, navodi se u tekstu.
No autorka tvrdi da je kriza u Njemačkoj mnogo dublja. Ukrajinska kriza dovela je u pitanje mnoge ideje o ulozi Njemačke u svijetu. Razapeta između prošlosti i sadašnjosti, barem što se tiče vanjske politike, Njemačka izgleda kao da ne vidi izlaz iz trenutne situacije.
Prva poteškoća s kojom se susreće je, prema Sauerbrey, upravo njena prošlost. Odlučna u odluci da ne ponovi užase iz Drugog svjetskog rata, Njemačka je izuzetno oprezna oko svojih vojnih angažmana. Ta se opreznost odnosi i na njeno naoružanje koje se obično ne prodaje područjima zahvaćenim konfliktima gdje mogu postati instrument za kršenje ljudskih prava. No ovo se pravilo u praksi krši kada su u pitanju ekonomski interesi zemlje, te se tako oružje prodaje Saudijskoj Arabiji i Egiptu, ističe autorka teksta.
No kada je Rusija u pitanju, Njemačkom vlada jedna vrsta zakletve da njemačko oružje nikada više neće biti korišteno za ubijanje Rusa.
Ali prema mišljenju njemačke novinarke, ovakav stav nije od koristi Njemačkoj u 21. stoljeću.
Odnosi Scholzove Socijaldemokratske Partije sa Rusijom su od posebnog značaja. Stranka se ponosi svojim angažmanim tokom Hladnog rata kada je imala konstruktivan kontakt sa tom zemljom. Mnogi članovi te stranke takođe podržavaju i ideju da Njemačka igra ulogu tampon-zone između SAD-a i Rusije.
Za stranku Zelenih, drugoj po veličini stranci u tzv. semafor koaliciji Njemačke, situacija je nešto opuštenija, navodi se u tekstu. A onda, tu je i sama koalicija koja je oformljena prije nešto više od dva mjeseca i koja želi da se prikaže stabilnom. Suočena sa rastućim problemima sve viših cijena, pandemijom, planovima o dekarbonizaciji i mnogim drugim problemima koji prijete da naruše krhko stanje u državi, vlada se vjerovatno odlučila da ne preduzima bilo kakve rizične korake po pitanju vanjske politike.
Ovakav stav vlade je utemeljen i u javnom mijenju gdje se 59% Njemaca protivi dopremanju oružja Ukrajini dok samo 20% njih to podržava.
Kritike iz inostranstva — kao ona kada je letonski ministar odbrane nazvao oklijevanje Njemačke da naoruža Ukrajinu “nemoralnim” i “licemjernim” — bile su oštre, ali nista oštrije nego one u zemlji, gde je Scholz ismijan kao gotovo nevidljiv. (Veza na Twitteru, #WoIstScholz — „Gde je Scholz?“ — postala je nešto između jadikovke i šale) Podrška javnog mmijenja za kancelara je palo za 17 %, prema nedavnoj anketi, a reputacija njegove stranke je takođe pogođena. Nakon dugog mandata gospođe Merkel, gospodin Scholz otkriva koliko posao kancelara može biti težak. On se ne bori samo da vodi u Njemačkoj, već i u Evropi, navoti the New York Times.
Ali u nedavnom TV nastupu, njemački kancelar tvrdi da je zemlja zauzela ispravan stav te da je u proteklim godinama investirala skoro 2 milijarde američkih dolara u Ukrajinu. Kabinet kancelara, tvrdi autorka teksta, smatra dopremanje oružja Ukrajini simboličnim gestom koji može biti politički veoma bolan za Njemačku ali od jako malog praktičnog uticaja.
Zvaničnici su takođe istakli da je njemačka članica NATO-a te da je poslala 350 svojih vojnika u zemlje Baltika kako bi pomogla u njihovoj odbrani. To sve navodi autorku da se zapita da li se Njemačka samim time zavarava i da li nastavlja se ponaša kao da se ništa ne dešava? Ona tvrdi da je odgovor da i ne.
Iako je Njemačka nevoljna da pošalje svoje oružje Ukrajini, neke su se stvari ipak promijenile. Tako na primjer, neki članovi SDP-a sve više zagovaraju napuštanje ideje specijalnih odnosa stranke sa Rusijom.
To je, prema autorki, važan razvoj situacije i prvi put znači da je gasovod Sjeverni tok 2 zaista doveden u pitanje. To je potvrdila i njemačka ministarka vanjskih poslova Annalena Baerbock koja je jasno rekla svom ruskom kolegi u januaru ove godine da je Njemačka spremna da djeluje “čak i ako će je to koštati ekonomski”, prenosi N1.
To je jako smjela izjava, uzimajući u obzir kontekst prošlosti. Iako je sam Scholz u ponedjeljak u razgovoru sa američkim predsjednikom Josephom Bidenom rekao da su dvije zemlje apsolutno ujedinjene u trans-atlantskoj alijansi, za što nema razloga za sumnju, Sauerbrey tvrdi da će biti potrebno mnogo ubjeđivanja sa njemačke strane da se u to zaista i povjeruje.