Ulf Kristerson, vođa Stranke umjerenih, u ponedjeljak će postati 35. švedski premijer. U manjinskoj vladi sedjeće ministri Demokršćana i Liberala, ali ključne glasove za opstanak ove desničarske koalicije u parlamentu daju Švedski demokrati, populistička, nacionalistička i islamofobna stranka s kojom do prije samo koju godinu niko nije želio da sarađuje.
Švedska ne samo da je skrenula udesno nego je pod ručnom kočnicom u punoj brzini zaokretom pod 90 stepeni napustila višedecenijski uglavnom socijaldemokratski smjer i krenula u potpuno neistražene političke vode. Ostvare li se najavljene temeljite i dalekosežne promjene koje je u petak predstavilo četvoro stranačkih lidera – Kristerson, Eba Buš, Johan Pehrson i Džimi Akeson – Švedska će kroz četiri godine postati bitno drugačija zemlja.
“Dobili smo mandat švedskog naroda na izborima i to shvatamo vrlo ozbiljno. Zbog toga smatramo da je promjena ne samo neophodna nego i moguća. Nas četvoro možemo ponuditi promjenu. Naša vlada biće trostranačka i blisko će sarađivati sa Švedskim demokratima u parlamentu”, rekao je 59-godišnji Ulf Kristerson novinarima u petak ujutro.
Desničari iz Švedskih demokrata su najveći dobitnici izbora iako nisu u vladi
Uprkos njegovoj centaralnoj poziciji pred mikrofonom, nema nikakve sumnje ko je zapravo novi gazda švedske politike i najveći dobitnik izbora. Samouvjerenim i rezolutnim nastupom pred medijima i govorom tijela, lider Švedskih demokrata Akeson jasno je stavio do znanja da se bez njegovog blagoslova u Švedskoj od sljedeće sedmice više neće moći donijeti nijedna ključna odluka.
Uprkos tome što ostali partneri njegovu stranku ipak nisu pustili u vladu, on je sa svojih 20.5% glasova na izborima osigurao snažan uticaj na koalicijsku politiku i odlučivanje, kako u parlamentarnim odborima tako i u ministarstvima. Švedske demokrate tako će imati posebnu kancelariju u vladi sa svojim stranačkim predstavnicima, koje neki sarkastično nazivaju Džimijevim komesarima.
Da je Akeson od Kristersona i ostalih partnera zapravo tražio i očekivao još više nego što je u dobio, govori i to što je predstavljanje koalicijskog sporazuma novinarima otvorio ovim riječima: “Radije bismo vidjeli većinsku vladu u kojoj bismo i sami učestvovali.”
S druge strane, ozbiljno lice vođe Liberala Johana Pehrsona i dvosmislene izjave njegovih stranačkih saradnika svjedoče o mukotrpnim pregovorima i još težim ustupcima koje su morali prihvatiti kako bi pronašli zajednički jezik s ekstremnom desnicom.
“Ovo je težak dan. Ne može se reći da će ovo biti liberalna politika, ali to je cijena koju plaćamo da bismo vladali u koaliciji s velikom nacionalističkom strankom. Nema mjesta zabrinutosti da će doći do ukidanja demokracije, ali mnoge vladine odluke mogle bi biti puno dalekosežnije nego što sam očekivao”, rekao je Jan Džonson, vođa Liberala u glavnom gradu Stockholmu.
Predstavljene velike reforme, stižu velike promjene
U petak su tako predstavljene reforme u sedam područja, a to su: zdravstveni sistem, klima i energija, kriminalitet, migracije i integracija, školstvo, razvoj i finansije domaćinstava. Liberalne reforme svode se na zaštitu prava na pobačaj ustavnim zakonom, više sati švedskog jezika i matematike u školama te bolju zašititu učenika s poteškoćama u učenju. U svemu ostalom, posebno u poglavljima kriminaliteta, migracija i integracija, vidljiv je snažan uticaj Švedskih demokrata.
Švedska, dakle, više neće biti zemlja otvorena pridošlicama, kako izbjeglicama tako ni ekonomskim migrantima. Prema željama Švedskih demokrata, broj azilanata koje će Švedska primiti u okviru raspodjele unutar Europske unije biće smanjen na 900 godišnje, a njihova će prava biti spuštena na minimum koji propisuje EU.
Moguće je čak da će Švedska, po uzoru na Dansku, azilante prvo slati u posebne centre unajmljene u trećim zemljama, poput Kosova ili Moldavije, a tek po pozitivnom rješavanju njihovih zahtjeva puštati u zemlju.
Azilantima i ostalim imigrantima prijeti deportacija već i zbog “neprihvatljivog ponašanja”, što god to značilo.
Otežaće se i dolazak ekonomskih emigranata, posebno onih slabije obrazovanih, te postrožiti uslovi za sticanje švedskog državljanstva, koje je trenutačno prilično jednostavno ishoditi – praktično jedini uslov je pet godina legalnog boravka. Svim imigrantima biće takođe ograničene socijalne beneficije, poput porodilske naknade, dječjeg doplatka ili tumača prilikom posjeta ljekaru, dok ne postanu švedski državljani.
Dvadeset odsto švedskih građana rođeno u inostranstvu
Treba imati na umu da je 20 odsto švedskih građana rođeno u inostranstvu, a još najmanje pet odsto ima roditelje koji su rođeni u inostranstvu.
Velike promjene dogodiće se u pravosudnom, zatvorskom i policijskom sistemu, što nije nimalo čudno s obzirom na drastičan porast broja smrtno stradalih u oružanim obračunima kriminalnog podzemlja posljednjih godina.
Tako će se vjerojatno kriminalizovati sama pripadnost organizovanim klanovima i olakšati deportacija počinitelja teških kaznenih djela ako nisu švedski državljani. Biće uvedena i zabrana dolaska u određena gradska područja za osuđene prestupnike, koja može potrajati i do 10 godina.
Policiji će biti omogućeno da sprovodi racije mimo sumnje u počinjenje kaznenog djela. Među ostalim, planirano je intenzivno širenje kazneno-popravnih ustanova i zabrana prosjačenja.
Promjena u energetskoj politici
Uticaj Stranke umjerenih i Demokrhrišćana vidljiv je u najavi smanjenja poreza, ponovnom puštanju u pogon dvaju zatvorenih nuklearnih reaktora, izgradnji novih nuklearki te promjeni klimatskih ciljeva sa “100% obnovljivo” na “100% nefosilno”.
Švedska je godinama, uglavnom tokom socijaldemokratskih vlada, gasila nuklearne reaktore i njihov broj s 12 smanjila na šest. Uprkos tome, Švedska je tokom 2022. godine postala najveći izvoznik električne energije u Evropi. Njena visoka cijena je rezultat stanja na evropskom tržištu energenata, a ne manjkave proizvodnje.
Nadalje, Švedska je dugo bila poznata kao izuzetno velikodušna prema potrebitima, dajući čak jedan posto vlastitog BDP-a (oko 5.5 milijardi eura) kao pomoć zemljama u nevoljama, kao što su Irak, Avganistan i Sirija. Pod novom vladom pomoć će biti smanjena na 0.85 odsto BDP-a.
U sporazumu je prilično šturo i maglovito predstavljena i fraza “novog medijskog okruženja”. Neki analitičari smatraju da se iza toga možda krije udar na javni medijski servis, koji su Švedski demokrati najavili još prije izbora. Naime, njihov je cilj normalizacija vlastite protivmigrantske i islamofobne politike i retorike, kako bi onemogućili da ih iko više u javnom prostoru naziva rasistima i fašistima.
Koalicijski sporazum na 62 stranice
O svim pomenutim tačkama četiri koalicijska partnera potpisala su sporazum na 62 stranice, za koji tvrde da je najdetaljniji i najsveobuhvatniji u švedskoj političkoj istoriji. Iz napisanog je lako zaključiti da su za najveće švedske probleme uglavnom krivi stranci, ponajprije oni s Bliskog istoka i roga Afrike. Sporazum je dobio naziv Ugovor iz Tidöa, prema dvorcu iz 17. vijeka u kojem je utanačen.
Četvorka je za potpuno ispunjavanje ciljeva predstavljenog programa zatražila 12 godina ili tri mandata. Kad bi Kristersonu uspjelo ostati na dužnosti 12 godina, postao bi švedski premijer s drugim najdužim neprekinutim mandatom nakon Tagea Erlandera (od 1946. do 1969.). Međutim, izborna prednost desne koalicije od samo 40-ak hiljada glasova (na 7.5 miliona birača) i samo tri glasa više u parlamentu (176 prema 173) ukazuje na to da će jedno od njenih glavnih obilježja biti nestabilnost.
Već u petak poslijepodne nekoliko je liberalnih parlamentarnih zastupnika najavilo kako neće podržati neke izrazito restriktivne djelove sporazuma poput zabrane prosjačenja ili ograničavanja usluga tumača strancima.
Stoga nema sumnje da je pred Kristersonom grčevita i neizvjesna borba za očuvanje koalicije gotovo dijametralno suprotnih stranaka.
Od njega i eventualno ‘neposlušnih’ Liberala zavisi u kojoj će mjeri Akeson uspjeti Švedsku da približi svom političkom idealu – Orbanovoj Mađarskoj.