Piše: Mario Pejović (balkans.aljazeera.net)
U februaru ove godine pažnju svjetske javnosti zaokupio je ogromni kineski balon, koji se našao na nebu iznad Sjedinjenih Američkih Država i koji je već napete odnose između Washingtona i Pekinga doveo blizu tačke pucanja.
Prema jednoj strani – kineskoj, radilo se o meteorološkom balonu koji je skrenuo s kursa i našao se iznad teritorije SAD-a. No Pentagon je insistirao na tome da se radi o “balonu za nadzor na velikim visinama”, iako su američki odbrambeni dužnosnici rekli da balon ne predstavlja “vojnu ili fizičku prijetnju”.
Brojni američki političari, prije svega oni iz reda Republikanske stranke, incident sa spornim balonom, koji su u konačnici srušili američki borbeni avioni, nazivaju rizikom po nacionalnu sigurnost i traže još čvršći odnos prema zvaničnom Pekingu.
I dok je sam balon danima bio na naslovnicama novina i vodeća vijest brojnih portala, mnogi dužnosnici i stručnjaci, prije svega sa Zapada, tvrde da prava opasnost od špijuniranja ne prijeti s visine od gotovo 20 kilometara, na kojoj se nalazio incidentni leteći objekt, već da prijetnja dolazi s visine samo nekoliko metara iznad naših glava.
U skorije vrijeme su američka i britanska ministarstva i agencije zabranile korištenje nadzornih kamera kineske proizvodnje na osjetljivim lokacijama i lokacijama koje se tiču nacionalne sigurnosti, a slični potezi su uslijedili i u Australiji.
Pristup podacima
Razlog za ovakve poteze, tvrdi se, jeste mogućnost da Peking putem ovih kamera dođe do povjerljivih informacija i da ima uvid u strogo povjerljive komplekse i lokacije.
Tako je zvanična Canberra u izvještaju objavila da je na više od 250 lokacija u australskim ministarstvima i državnim agencijama ugrađeno najmanje 913 kamera kineskih proizvođača Hikvision i Dahau, što, tvrde, predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov.
Prema tvrdnjama kako Canberre, tako i Londona i Washingtona, ali i raznih dužnosnika i stručnjaka, ove dvije kompanije su dijelom u vlasništvu Kine, što pruža mogućnost Komunističkoj partiji te zemlje da ima pristup povjerljivim podacima i potencijalno uvid u ono što kamere snimaju.
S obzirom da su Hikvision i Dahau najveći i najzastupljeniji proizvođači nadzornih kamera, koji pokrivaju gotovo 60 posto ovog tržišta, nema sumnje da bi, ako bi ove tvrdnje bile istinite, Komunistička partije Kine zaista imala “špijunku” u gotovo svakom djeliću planete, a posebno na tajnim i povjerljivim lokacijama. Prema podacima s kraja 2021, više od šest miliona sistema nadzornih kamera Hikvisiona i Dahuaa je instalirano u 191 zemlji, ne računajući Kinu.
Koliko je nadzornih sistema manjih kineskih proizvođača, koji se često kupuju preko servisa AliExpress za relativno mali novac, a koji su između ostalog popularni i u regiji, teško je i zamisliti.
Hikvision i Dahua podliježu kineskom Zakonu o nacionalnoj obavještajnoj službi, koji od njih zahtijeva da sarađuju s kineskim obavještajnim agencijama, rekao je James Paterson, glasnogovornik za cyber sigurnost australske opozicione Liberalne partije, dodajući da ne postoji način da se sazna dijele li se “osjetljive informacije” s kineskim sigurnosnim službama.
Saradnja sa obavještajcima
Kineski Zakon o nacionalnoj obavještajnoj službi iz 2017. nalaže građanima i organizacijama da sarađuju s nacionalnim obavještajnim službama, a promatrači to vide kao način na koji Kina može dobiti podatke od privatnih kompanija koje posluju u zemlji i inostranstvu.
Australija je u osnovi slijedila poteze svojih glavnih vojnih saveznika, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, koji su ranije zabranili korištenje kamera kineske proizvodnje na osjetljivim lokacijama.
Godine 2018. Kongres SAD-a je izmijenio Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane iz 2019. kako bi američkim saveznim agencijama zabranio nabavu telekomunikacijske opreme ili opreme za videonadzor od kineskih kompanija Huawei, ZTE, Hikvision i Dahua.
“Moramo se suočiti s realnošću da kineska vlada koristi sve načine koji su joj na raspolaganju kako bi ciljala na Sjedinjene Američke Države”, rekao je tadašnja zastupnica Vicky Hartzler, koja je pomogla u izradi zakona, te dodala da će nova mjera “osigurati da Kina ne može stvoriti mrežu videonadzora unutar saveznih agencija”.
Što se tiče glavnih optuženih, oni kažu da se radi o neutemeljenim tvrdnjama.
Hikvision redovno ponavlja svoje dugogodišnje tvrdnje da je “kategorički netačno” predstavljati proizvode te kompanije kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti bilo koje zemlje.
Iz kompanije također naglašavaju da Hikvision ne može pristupiti video podacima korisnika i te da podatke ne prenosi podatke trećim stranama. Dodatno naglašavaju da oni opremu prodaju putem zastupnika, a ne direktno, tako da ne znaju ni ko sve koristi njihovu opremu.
Dahua Technology također je saopštio da ne pohranjuje niti dijeli podatke o klijentima te je odbacio navodne veze s kineskom vladom. Kako tvrde, pridržavaju se svih zakona, poslovne etike i zajedničkih standarda za sigurnosne prakse na svakom tržištu na kojem posluju.
Crne liste
Hikvision i Dahau nisu jedni kineski proizvođači koji su se našli na meti političara sa Zapada, a koji navodno predstavljaju sigurnosnu prijetnju zbog veza sa zvaničnim Pekingom.
Huawei je već odavno na “crnoj listi” u raznim zemljama i protiv njega aktivno lobira Washington, kako od doba Donalda Trumpa, tako i danas. Tom telekomunikacijskom gigantu su uskraćeni pristupi brojnim tržištima, prije svega na polju 5G tehnologije, dok je nekad jedan od najvećih proizvođača mobilnih telefona zbog brojnih optužbi i blokada izgubio veliki dio globalnog kolača. Sličnu sudbinu je iskusio i ZTE, dok se društvena mreža TikTok, kineske kompanije ByteDance, nalazi suočena s brojnim zabranama za korištenje na državnim uređajima kako u SAD-u tako i u brojnim evropskim zemljama.
Iako su sve kompanije optužene da predstavljaju ozbiljan sigurnosni rizik i da potencijalno pomažu Komunističkoj partiji Kine da prikuplja povjerljive podatke iz cijelog svijeta, do danas javno nije pružen niti jedan vjerodostojan dokaz za takve tvrdnje.
Do danas, barem koliko je javnosti poznato, sve se svodi na tvrdnje političara i državnih stručnjaka da te kineske kompanije predstavljaju “opasnost”, što dovodi u pitanje motiv iza takvih tvrdnji.
Kina je dugo bila kritizirana zbog masovnog nadzora nad svojim građanima unutar svojih granica i sve više zbog navodnih zlokobnih poteza širom svijeta. To je potaknulo SAD i druge zemlje da se snažnije suprotstave kineskim proizvodima za koje se smatra da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
Peking, međutim, tvrdi da su ove tvrdnje politički motivirane i kritizirala je “diskriminaciju protiv kineskih kompanija”, a sve zabrane dodatno zatežu već napete odnose između Kine i rastućeg broja bogatih, moćnih zemalja Zapada.
Kina posebno krivi Washington da svoje saveznike koristi kao pijune i želi da naruši ili pogorša odnose koje Peking ima sa drugim zemljama.
Sigurnost kamera
Koliko istine ima u tvrdnjama da kineske nadzorne kamere zaista predstavljaju sigurnosni rizik vjerovatno u skorije vrijeme nećemo saznati. Za očekivati je da će se nastaviti pritisak Zapada prema kineskim kompanijama uz obrazloženje o “sigurnosnim rizicima”, što će bez sumnje pogoršati geopolitičke odnose širom svijeta.
Ono što je sigurno jeste da Kini, ili bilo kome drugom ko želi iskoristiti kamere bilo kojeg porijekla, ne treba dozvola da pristupe podacima i nadzoru.
Paul Whytock, tehnološki dopisnik portala Electropages, u autorskom tekstu je naveo da sve nadzorne kamere mogu biti žrtva hakerskih napada i da to uopće teško izvesti. Sve što je povezano na internet, a što je danas gotovo sve, kako kaže, može biti meta cyber napada.
Posao hakerima dodatno olakšavaju prakse u brojim državnim institucijama širom svijeta da često ostavljaju zadane, osnove postavke koje je postavio proizvođač ili da jednostavno na vrijeme ne vrše sigurnosne nadogradnje sistema, što ih čini posebno ranjivim.
Niz je načina na koji hakeri mogu pristupiti nadzornim kamerama, tvrdi Whytock. Prema tome, ako bilo koja zemlja želi dobiti pristup tajnim sigurnosnim informacijama druge zemlje, svaki sistem nadzora može biti ugrožen. Naravno, prednost imaju oni obavještajci koji imaju pristup izvornim kodovima proizvođača opreme, zaključuje.