Šta hoće i šta može BRIKS? Šta je zajedničko državama-članicama, a šta ih dijeli?
To su pitanja koja Zapad interesuju još od osnivanja te grupe. A pogotovo sada, u vrijeme rata u Ukrajini, pišu njemački mediji, prenosi Dojče vele.
Naslovi tekstova o samitu BRIKS-a u najvećim njemačkim medijima prilično su slični: „Dolazi li novi svjetski poredak?“ (Špigel), „Oni žele novi globalni poredak“ (Frankfurter algemajne catung), „Tačka broj 1: Novi svjetski poredak“ (Zidojče cajtung). Odstupa jedino nedjeljnik „Cajt“ koji je svoj naslov formulisao tako da zvuči kao početak vica: „Sastala se četvorica Putinovih prijatelja“.
Šta BRIKS zapravo želi da bude?
Špigel možda najupečatljivije predstavlja tu grupu zemalja koja u sadašnjem obliku postoji od 2010. godine: „Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika – tih pet nacija zajedno predstavljaju više od 40 odsto čovječanstva. Do sredine ovog vijeka, petorka bi mogla da čini polovinu svjetske ekonomije – a nijedna od njih nije osudila svoju članicu Rusiju za njen agresorski rat. To su brojke koje 15. samit BRIKS-a čini značajnim događajem. Radi se o tome kako veliki dio čovječanstva, van zapadnih industrijalizovanih nacija, gleda na svijet. I kako zamišlja njegov budući poredak.“
„Ono što ujedinjuje pet država, jeste nezadovoljstvo dominacijom Zapada u svjetskom poretku i njegovim institucijama. BRIKS zahtijeva veći uticaj kada je riječ o oblikovanju svijeta, bilo u Savjetu bezbjednosti UN, u Svjetskoj banci ili u zaštiti klime“, navodi njemački nedjeljnik, ali i ukazuje da „ne postoji, međutim, konsenzus o tome kako bi trebalo da izgleda multipolarni svijet o kome se toliko priča“.
Špigel postavlja, kako se navodi, „suštinsko pitanje“: šta BRIKS zapravo želi da bude? „Forum za ekonomska pitanja od globalnog značaja? Glas globalnog juga? Neka vrsta antizapadnog saveza? Dvije autokratije, Kina i Rusija, rado bi da BRIKS dobije veći geopolitički značaj. One ga zamišljaju kao klub koji izaziva američku hegemoniju. Demokratske države uglavnom odbacuju taj konfrontacijski stav, posebno Indija. Nju Delhi ima izuzetno dobre odnose sa Vašingtonom, dok su s druge strane odnosi sa Pekingom su hladni.“
Nedjeljnik Cajt piše da „saopštenje uoči sastanka otkriva zajednički stav Putinovih prijatelja“ i navodi da se tamo govori o „trgovinskom ratu Amerike sa Kinom“ i „jednostranim sankcijama Rusiji“. Njemački list ocjenjuje da je cilj BRIKS-a, koji želi da prekine dominaciju G7, „da bude katalizator održivog i za sve strane korisnog rasta i razvoja, koji zadovoljava potrebe i zahtjeve cijelog svijeta, a ne samo nekolicine privilegovanih“.
Cajt nudi i dodatno objašnjenje: „BRIKS odbacuje svjetski poredak koji su prije svega oblikovale SAD i koje žele da nastave da ga oblikuju“.
Ko dolazi, a ko ne dolazi?
Mediji se, naravno, bave i „klasičnim pitanjima“: ko je pozvan, a ko nije? Ko dolazi, a ko ne dolazi? Domaćin, Južnoafrička Republika, je, pored četiri zemlje-članice, pozvala još 67 šefova država i vlada, uključujući i skoro sve afričke države, kao i predstavnike 20 međunarodnih institucija.
Čitaoci njemačkih medija informisani su tako da predsjednik Rusije Vladimir Putin neće doći u Johanesburg, odnosno da će biti uključen putem video-linka – zbog toga što je, kako se navodi, protiv njega podignuta međunarodna potjernica na osnovu optužnice za ratne zločine Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Lično dolazi ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov sa delegacijom.
„Paradoksalno je da je taj odsutni predsjednik privukao najveću pažnju na neki samit BRIKS-a otkako postoji ta grupa“, primjećuje Cajt.
Frankfurter algemajne cajtung navodi da su neposredno prije samita „kružile glasine da će (premijer Indije) Narendra Modi takođe prisustvovati samo virtuelno, jer je BRIKS sada previše orijentisan na Kinu. Međutim, južnoafrička strana brzo je demantovala te informacije.“
Taj list takođe piše da je neko vrijeme, „na opšte iznenađenje“, kružila i priča „koju je inicirao francuski predsjednik“ o pozivu Emanuelu Makronu. „Međutim, prije nedjelju dana, iz Ministarstva spoljnih poslova u Parizu saopšteno je da poziv nije upućen“.
Šta je dnevnom redu (a šta nije)?
„Sastanak Ramafoze, Lule da Silve, Sija Đinpinga, Narendre Modija i Vladimira Putina, nema fiksnu temu“, piše Cajt. „Prema domaćinu, završna deklaracija trebalo bi da sadrži regionalna, kao i globalna finansijska, ekonomska i politička pitanja. To ostavlja mnogo slobode“, ocjenjuje nemački list.
Frankfurter algemajne: „Kao što je bio slučaj na sastanku ministara spoljnih poslova zemalja BRIKS-a u junu, vjerovatno će se razgovarati i o planovima da se za trgovinske i finansijske transakcije između zemalja BRIKS-a, umjesto američkog dolara, više koriste nacionalne valute. Ministri energetike tih zemalja takođe su unaprijed najavili bližu saradnju. Riječ je o pristupu jeftinim i bezbjednim izvorima energije i sprovođenju energetske tranzicije.“
Rat u Ukrajini
Rat u Ukrajini zvanično nije na dnevnom redu samita. I mada „nijedna članica nije izolovala Rusiju, Putinovi prijatelji slijede veoma različite interese“, piše Cajt. I nastavlja: „Kini je potrebna Rusija kao protivteža SAD, ali je odavno preuzela dominantnu ulogu u odnosima. Međutim, Indija blisko sarađuje sa Rusijom, ali i održava kontakte sa SAD. Bajden je u junu za Modija priredio državni banket, a potpisano je i nekoliko sporazuma o oružju i trgovini.“
Cajt ocjenjuje da je brazilski predsjednik Lula da Silva „razočarao Zapad koji se poradovao njegovom dolasku na čelo zemlje, jer mu je pao kamen sa srca što tamo više nije desni populista Žair Bolsonaro“.
A zašto je razočarao? „Lula neće jasno da stane na jednu stranu“, navodi Cajt i to opisuje ovako: „Brazil ima bliske ekonomske veze sa Kinom, a Lula je kritičan prema hegemoniji SAD i u toj hegemoniji, po njemu, leži razlog što ta zemlja snosi dio odgovornosti za rat u Ukrajini. Lula se protivi prodaji oružja Ukrajini, ali je Brazil u februaru u UN glasao za rezoluciju kojom se poziva na hitno povlačenje Rusije iz Ukrajine“.
Frankfurter algemajne cajtung na tu temu piše: „Brazil, Indija, Kina i Južnoafrička Republika zalažu se za mirovne pregovore i ne navode Rusiju kao agresora. Za njih je Rusija važan partner. U njihovim očima, rat u Ukrajini je jedna od mnogih kriza, i to u dalekoj Evropi. Slažu se u tome da ni Zapad nije nevin u sukobu. Može se pretpostaviti da će posebno kineski predsjednik Si Đinping svoj nastup da iskoristi kako bi dio krivice za rat prebacio na SAD, a sopstvenu zemlju prikazao kao mirotvorca.“
Pitanje proširenja BRIKS-a
Prema informacijama domaćina samita, 23 zemlje formalno su podnijele zahtjev za članstvo. Među njima su Argentina, Iran, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Indonezija. I mnoge druge su neformalno izrazile svoje interesovanje za članstvo.
„U svakom slučaju, BRIKS je postigao jednu stvar: pozicionirao se kao protivteža međunarodnom poretku koji se smatra instrumentom za ostvarivanje zapadnih interesa, posebno u južnim djelovima svijeta“, piše Zidojče cajtung.
Njemački mediji slažu se u ocjeni da su Rusija i Kina te koje se najviše zalažu za proširenje BRIKS-a, dok Brazil i Indija to manje žele i pozivaju na dogovor o jasnim kriterijumima za moguće pristupanje. I zato, „čak ni zvanična najava proširenja nije zagarantovana, jer se pet članica ne zalažu za to istim intenzitetom“, piše Frankfurter algemajne cajtung.
Na kraju, Zidojče cajtung konstatuje da je samit BRIKS-a veoma važan za Afriku kojoj se „udvaraju kao što to odavno nije bio slučaj – kako SAD i Evropa, tako i Kina i Rusija. Južnoafrička Republika je odlučna da to na samitu u Johanesburgu iskoristi. ’BRIKS i Afrika’ – to je moto samita, na kojem bi prije svega trebalo da bude riječi o ekonomskom rastu, održivom razvoju i – uz prijateljske pozdrave na adresu G7 – inkluzivnom multilateralizmu.“