Beskućnici koji spavaju na ulici, majke koje se odriču obroka da bi bilo više za djecu, penzioneri koji u kontejnerima traže plastične flaše. Iako je Njemačka sa 83 miliona stanovnika jedna od najbogatijih zemalja svijeta, 13, 8 miliona ljudi ovdje u zemlji su na ivici siromaštva ili žive u neimaštini. Ovo su podaci iz aktuelnog izvještaja o siromaštvu koji jednom godišnje objavljuje njemačka krovna organizacija dobrovoljnih nosilaca socijalne i medicinske nege (der Paritätische Wohlfahrtsverband). A njemačka Vlada u svom izvještaju o siromaštvu konstatuje sve veći jaz između bogatih i siromašnih.
To ne znači da ljudi u Njemačkoj umiru od gladi ili hladnoće jer im niko ne pomaže, ili da umiru od bolesti jer nemaju pristup medicinskoj njezi. Postoji u sociologiji razlika između apsolutnog siromaštva, kada ljudi ne mogu da zadovolje osnovne potrebe i relativnog siromaštva, koje se mjeri prosječnim životnim okolnostima jednog društva.
Neravnomjerna raspodjela bogatstva i siromaštva
Na svjetskoj listi po bogatstvu Njemačka je prošle godine bila na dvadesetoj poziciji. Kriterijum je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. U Njemačkoj ta vrijednost iznosi 50.700 američkih dolara. Na prvom mjestu je Luksemburg sa 136 000 američkih dolara po glavi stanovnika. Deset najsiromašnijih zemalja svijeta nalaze se u Africi, a najsiromašnija zemlja je Burundi sa 270 američkih dolara bruto domaćeg proizvoda godišnje po glavi stanovnika.
Siromaštvo – pitanje definicije
Dok u najsiromašnijim zemljama svijeta ljudi obično žive u apsolutnom siromaštvu, ljudi u Evropi su u pravilu pogođeni relativnim siromaštvom. Oni moraju da žive sa bitnim materijalnim ograničenjima. U Evropskoj uniji je onaj ko ima manje od 60 odsto prosječnog dohotka mjeečno na raspolaganju ili ugrožen siromaštvom ili siromašan. Ako neko ima manje od 50 odsto prosječnog dohotka, onda je veoma siromašan.
U Njemačkoj su samci koji primaju manje od 1148 eura mjesečno siromašni. Samohrane majke sa malim djetetom su siromašne kada primaju manje od 1492 eura, a roditelji sa dvoje djece važe kao siromašni ako imaju primanja ispod granice od 2410 eura.
Siromaštvo uprkos obezbjeđivanja osnovnih potreba
Njemačka se definiše kao socijalna država. Ko ne može da nađe posao ili nije u stanju da radi, a nema prihode, dobija osnovnu socijalnu pomoć. Kolokvijalno se ona zove Harc IV. Dobija se novac za životne troškove, a troškove za kiriju, grijanje, vodu i zdravstveno osiguranje preuzima država. 2020. je u Njemačkoj tako živjelo 5, 3 miliona ljudi – sa djelimičnim ili ukupnim paketom pomoći Harc IV.
Ko sam podiže dijete dobija 449 eura mjesečno. Za taj novac moraju da se plate životne namirnice, odjeća, sredstva za održavanje higijene, internet, telefon i struja kao i svi drugi troškovi domaćinstva. Ako dva siromašna čovjeka žive u zajednici onda oni dobijaju po 404 eura. Ali za svako dijete se u zavisnosti od uzrasta plaća između 285 i 376 eura.
Koliko je čoveku potrebno za život?
Organizacije koje se bave pomaganjem siromašnima stalno navode da osnovno socijalno osiguranje ne sprječava siromaštvo i nije dovoljno za istinsko učešće u životu. Vlada namjerava da poveća osnovne izdatke za siromašne od 2023. Tada će osnovna pomoć iznositi 502 eura. Sociolog koji se bavi temom siromaštva Kristof Butervege smatra da to neće biti dovoljno. On misli da je 650 eura najmanja suma koja garantuje „dostojanstven život” i normalnu, zdravu ishranu.
Osnovna suma je zaista rezultat tesne računice. Za hranu se računa pet eura dnevno po osobi . „Kako bi to bilo dovoljno, siromašna domaćinstva često kupuju manje hrane ili kupuju namirnice lošijeg kvaliteta”, kaže se u prošlogodišnjoj analizi Fondacije Hajnrih Bel.
Fondacija koja je bliska Zelenima u tom kontekstu upotrebljava izraz siromaštvo ishrane.