Evropska unija mogla bi se nositi s kratkoročnim prekidom isporuka ruskog plina, ali uz teške posljedice po privredu i hitne mjere smanjenja potražnje, pokazalo je istraživanje instituta Bruegel. Eskalacija napetosti između Zapada i Rusije oko Ukrajine izazvala je zabrinutost za isporuke ruskog plina u Evropu, potaknuvši Evropsku komisiju i Sjedinjene Države da potraže alternativne opcije nabavke, primjećuje Reuters.
Kada bi Rusija potpuno obustavila izvoz plina, Evropska unija morala bi povećati uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i uvesti hitne mjere smanjenja potražnje, kao što je zatvaranje fabrika, kako bi spriječila ozbiljnu nestašicu, pokazala je analiza instituta Bruegel.
“Scenario sukoba podrazumijevao bi teške i skupe odluke za Evropu kako bi uredno upravljala situacijom” i imao bi teške posljedice po privredu, upozorio je Simone Tagliapietra, viši saradnik u Bruegelu.
Snabdijevanje iz Rusije bilo je u proteklim mjesecima manje nego što se očekivalo, pa su cijene snažno porasle. U takvim su uslovima domaćinstva u Evropi već suočena s većim računima, a sektori privrede koji se oslanjaju na plin primorani su smanjiti proizvodnju. Rusija pokriva oko 40 posto potrošnje plina u EU, uz velike razlike među zemljama članicama u zavisnosti o uvozu ruskog plina.
Infrastrukturne kruške i jabuke
Na Iberijskom poluostrvu koncentrisani su terminali za uvoz ukapljenog prirodnog plina, pa ta regija može uvesti 40 teravatsati plina mjesečno, a može potrošiti samo 30 teravatsati. Problem je transport viška plina u ostatku Evrope budući da postojeći cjevovodi omogućuju transport maksimalno pet teravatsati mjesečno.
Plin koji stiže u Francusku već je obrađen za komercijalnu upotrebu i obično se ne može tek tako uputiti u susjedne sisteme. Na sjeverozapadu Evrope plin pak ima drugačije kalorijske vrijednosti koje zahtijevaju i drugačiju infrastrukturu.
Sistem cjevovoda u srednjoj i istočnoj Evropi projektovan je za transport plina s istoka i uprkos kapacitetima za promjenu toka prevelika količina plina sa zapada mogla bi izazvati zastoje i spriječiti isporuku potrebne količine plina. To znači da i državama u toj regiji prijeti nestašica ako Moskva sreže isporuke, zaključuju u institutu.
Upitna zamjena
Postojeća infrastruktura načelno omogućuje veći uvoz plina iz Norveške i sjeverne Afrike i veće isporuke ukapljenog plina, od ukupno 17 teravatsati sedmično, što bi moglo zamijeniti postojeći nizak nivo uvoza iz Rusije od 18 teravatsati sedmično.
No ako imate infrastrukturu, ne znači da imate i plin, upozorava institut, podsjetivši na izjavu norveškog premijera da njegova zemlja u EU već isporučuje maksimalne količine plina i da je ponuda LNG-a na tržištima tijesna. Te zemlje možda neće moći povećati isporuke plina, pa će biti nužno istovremeno smanjiti potražnju, ističe se u studiji.
Mart ili april?
Ako Rusija u februaru obustavi isporuke plina, koje su u 2021. dosegnule oko 1.700 teravatsati, zalihe plina u skladištima u EU mogle bi se u aprilu spustiti na samo 140 teravatsati. Ako temperature budu jako niske, skladišta će do kraja marta biti prazna, upozoravaju iz Bruegela.
Ako se obustava isporuke protegne do iduće zime i duže, EU će imati još više problema i biće prisiljena dodatno ograničiti potrošnju. Alternativne su opcije veća potrošnja uglja, a time i veće emisije CO2, i politički osjetljiva njemačka odgoda gašenja nuklearnih elektrana.
Skok potražnje za ukapljenim prirodnim plinom mogao bi pak još više podići cijene, što bi pogodilo privredu EU i siromašnije zemlje koje LNG kupuju na aukcijama, prenosi Hina.
Evropski terminali za uplinjavanje i neiskorišteni kapaciteti plinovoda tehnički bi mogli pokriti zamjenu za 1.700 TWh ruskog plina, ali u praksi će možda ostati neiskorišteni zbog ograničenih globalnih kapaciteta za ukapljivanje i obaveza dobavljača LNG-a prema Aziji, smatraju u institutu.