piše: Željko Vukmirović
Zločin može, genocid ne dolazi u obzir. To bi bila važeća suština politike u ponudi srpskog predsjednika Aleksandra Vučića povodom usvajanja Rezolucije o Srebrenici. Oko ove ideje okupili su se svi predstavnici trenutne srpske vlasti, srpska crkva, kao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
A onda već može da se prione na suočenje sa redom apsurda ovakve politike.
Vučić je najprije kreirao naročitu zamisao kako će Rezolucijom o Srebrenici srpski narod biti označen kao genocidan. Ovo je posebno bilo zbunjujuće jer tako nešto niko i nikada nije izgovorio, a kamoli zvanično ponudio kao sastavni dio Rezolucije. Ipak, stav o Srbima kao genocidnom narodu je promovisan, Vučić i njegovi su to ponavljali, pljuštale su optužbe, ređale uvrede.
Činjenično, prema jednoj od nedavnih Vučićevih izjava, posebno onoj u Mostaru od prije mjesec i po dana, on je nedvosmisleno istakao da se u Srebrenici dogodio “užasan zločin”, ali ne i genocid.
Užasna realnost, pak, upućuje na činjenicu da se srpski predsjednik svojim izrečenim uvjerenjima ponajviše izborio da sopstvenom narodu pripiše karakteristiku zločinačkog. Važno je da nije genocidni. A zločinački, to može. Slavljenje ratnih zločinaca osuđenih za genocid se podrazumjeva. I eto ti nove pobjede. Realno.
Dalje, užasna realnost ove bezumne politike na scenu je uvela i Vučićeve poslušnike iz Crne Gore. Ipak, ni Andrija Mandić ni Milan Knežević se nisu naročito isticali. To već pripada lokalnim vrijednostima i činjenici da su ovdašnjim prosrpskim i proruskim kadrovima oslačale pozicije koje su zauzeli u vlasti koja je podržala usvajanje Rezolucije, te da nema razloga za posebna uzbuđenja. Uostalom, uvijek će moći nešto da zanovetaju, prigovaraju, bune se, zahtijevaju…
I nije kraj. Užasna realnost je nesebična. Vučić je komentarisao i sadašnju crnogorsku izvršnu vlast. A onda istakao da mu je iz cijele priče o rezoluciji “najodvratnije ponašanje Crne Gore”. Ono što je srpski autokrata zaboravio je da je trenutnu crnogorsku vlast formirala upravo srpska crkva, kao njegov najbliži saradnik. A oko te odvratnosti bi već mogli da pronađemo zajednički jezik.
Finiširanje užasne realnosti ogleda se u produkciji još jedne promocije Vučićeve pobjede koju će projekat “srpski svet” ovih dana nastojati da izgura. Uz to valja podsjetiti i na Vučićevu prognozu iz marta koja je glasila “za stotinjak dana ćemo saznati da li će biti trećeg svetskog rata, moramo biti spremni”.
Valjda, za slučaj da do kraja juna nakupi dovoljno poraza.
Ili sve preporučene terapije propadnu.
Nikad pored NJEGA uvijek straga, ponekad u prvi, a češće u treći stražnji red. Džaba se dokazivao, blejao, kuknjavio, ulagivao i cvilio vazda je straga. Kad je Stevo Vukotić, ljut na kralja peru što ga ponižava, pita zna li koju je on podnio žrtvu da bi pripojio Crnu Goru Srbiji srpski kralj mu je odgovorio znam izdao si svojeg kralja i ako ti se pruži prilika izdat ćeš i mene. Stevo se od velikog junaka, senatora i serdara namah pretvori u izdušeno, smežurano puvalo od praseta, obrnu se i povijene glave bez riječi odstupi valjda tek tada svjestan da izdajnika… Pročitaj više »
Ljudi, jel’ vi znate da je postojao ljudski rod prije “Isusa”? …ili vama tek vrijeme počinje odatle? Da li se iko od vas udubio malo u priču i provalio da su sve te priče od Biblije, preko Grka, Egipta, Kine, Mesopotamije iste?!? Naravno modifikovane, ali sve je to isto. Ođe nije priča o Bogu čiji smo sastavni djelovi mi, planete, zvijezde, galaksije… Ođe je priča o nečemu drugom…