Kada neko gradi luksuzne stambene komplekse i na najboljim lokacijama u Beogradu, taj neko, logično, od toga ima dobru zaradu i nema potrebe da uzima pomoć državnog budžeta, piše N1.
Ali, ne i Srpska pravoslavna crkva. Posljednjih godina pojavljuju se kao investitori zgrada na atraktivnim lokacijama, dok se Hram Svetog Save gradi milionima eura iz budžeta i donacijama.
„Prestižna adresa vašeg novog stana“, poručuje se kupcima sa sajta ovog kompleksa.
Ko će taj prestiž moći da priušti – ne znamo. Većina onih koji investitora, Srpsku pravoslavnu crkvu, pomažu, vjerovatno neće.
„Tu se sada stanovi prodaju za oko 5.000 eura (po kvadratu), a da ne pričamo o lokaciji na Senjaku u Drinićkoj ulici, tu je cijena kvadrata prošle godine dostigla skoro 13.000 eura“, kaže Nataša Latković, novinarka portala Nova.rs.
A u Drinićkoj je drugi investitorski poduhvat Crkve, koji je novinarka Nove.rs otkrila.
I ko zna koji je u nizu.
Čija će biti ta prestižna adresa, takođe je nepoznanica, kao i zašto se Crkva sada bavi i gradnjom.
„Tu se mnogo može zaraditi, odnosno vjerujem da je Crkva imala dobru računicu zašto je ušla u tu stanogradnju“, rekla je Latković.
I ništa tu ne bi bilo sporno da Crkva državi i javnosti polaže finansijske račune. I da može da im se uđe u trag.
„Ne znamo kako je to potrošeno, da li je opravdano ili nije opravdano i nemamo način da to saznamo zbog čitavog uređenja i zakonodavnog okvira koji je kakav jeste“, smatra Katarina Baletić, novinarka BIRN-a.
A zakon kaže da Crkva gradnjom može da se bavi. A i da zaradi.
I dok Crkva drugima gradi domove, njeni domovi, poput Hrama svetog Save, već godinama se grade novcem svih nas.
Od 2017. do prošle godine za Hram smo dali oko 72 miliona eura.
Za Crkvu je iz budžeta samo prošle godine bilo namjenjeno oko 2,6 miliona eura.
A ove godine budžet je prema Crkvi još darežljivji, namjenjeno joj je 3,5 miliona eura.
Davali smo Crkvi na razne načine. Jedan, veoma čest je bio kroz budžetske rezerve.
„Nekada je opravdano, ali je opasno što je to Vladi postala praksa da tako dodjeljuje novac, uglavnom novac za koji ne bi željela baš da bude transparentno objavljen i o kome ne bi voljela da se razgovara“, dodaje Baletić.
A morala bi, podsjeća novinarka BIRN-a, jer ako Crkva nije, država jeste dužna da nam objasni kako naše pare troši.