Piše: Mohamed Elmenshawy (Balkans Aljazeera)
U septembru 1949. godine, dva ukrajinska agenta, koja su radila za američku Centralnu obavještajnu agenciju (CIA), sletjela su u blizini grada Lavova u Ukrajini, u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Dvojica agenata su predvodila tajnu operaciju koja je imala za cilj uspostaviti komunikaciju s pobunjenicima koji su se protivili pripajanju Ukrajine Sovjetskom Savezu, a njihov broj je procijenjen na desetke hiljada.
Sovjetski obavještajci su uspjeli razotkriti operaciju, a najmanje tri četvrtine operativaca CIA-e je nestalo. Do sredine 1950-ih, Moskva je potpuno ugušila ukrajinsku pobunu nakon što je raselila i ubila stotine hiljada Ukrajinaca.
Američki istoričari su tadašnju intervenciju CIA-e smatrali “kobnom i tragičnom”, navodi se u internoj reviziji koju je sprovela agencija, a koju je nedavno prenio New York Times.
S obzirom na to da se ruska invazija na Ukrajinu bliži svojoj šestoj sedmici, neki analitičari se prisjećaju starog obavještajnog fijaska, dok se kod drugih pojačava oduševljenje zbog uspjeha koji je CIA postigla u svojoj ulozi u Ukrajini ovog puta.
Al Jazeera je ispitala mišljenja trojice vojnih i obavještajnih stručnjaka o ulozi CIA-e u trenutnim borbama unutar ukrajinske teritorije, a njihovi stavovi su bili sljedeći:
Trenutno je to ograničena uloga
David Des Roches, profesor bezbjednosnih studija na Univerzitetu nacionalne odbrane Pentagona i bivši zvaničnik NATO-a i američkog Ministarstva odbrane, kaže da je prisustvo američkih i evropskih obavještajnih službi u Ukrajini prije ruskog napada bilo veliko i efikasno u dobroj mjeri, te kako je CIA uspjela utvrditi položaje ruskih trupa, njihove namjere i planove kretanja.
Prema Des Rochesu, agencija je uspjela izdati blagovremena obavještenja o mogućim ruskim potezima. Međutim, obavještajne službe Amerike i ostalih zemalja članica NATO-a u isto vrijeme nisu uspjele utvrditi donekle “nisko stanje” ruskih oružanih snaga, posebno probleme od kojih pate kao što su nizak moral, loša logistika i slabo upravljanje glavnim trupama.
Ovi problemi su tradicionalni po svojoj prirodi. Obavještajne agencije su generalno dobre u identifikaciji faktora koji se mogu objektivno izmjeriti, ali imaju loš učinak u mjerenju onoga što je nematerijalno, kao što je moral.
Des Roches vjeruje da je glavna uloga koju imaju američke obavještajne službe u Ukrajini trenutno postala ograničena i fokusira se na dijeljenje svojih obavještajnih procjena s ukrajinskom stranom. CIA također pruža ono što dobije putem svojih specijalnih uređaja za prisluškivanje o kretanju i razgovorima ruskih snaga. To omogućuje Ukrajincima da prerasporede svoje trupe na područja u blizini ruskih snaga, ta da prilagođavaju svoje položaje po potrebi.
Također, mogu pružiti veliku količinu taktičkih obavještajnih podataka o preciznim lokacijama ruskih tenkova kako bih napali, čime se nanosi veća šteta ruskim snagama.
Odlučna intervencija
Jeffrey Rogge, docent na Odsjeku za obavještajne i bezbjednosne studije na Vojnoj akademiji Citadela u Južnoj Karolini, vjeruje da je američki obavještajni rad jedan od razloga zašto je Ukrajina bila u stanju da se odupre Rusiji.
Prema Roggeu, agencija je godinama ulagala u pripremu Ukrajinaca za ovu borbu, ali čak i uz tu obuku i sa svim oružjem koje Sjedinjene Američke Države i druge zemlje šalju Ukrajini, Ukrajinci ne bi bili ni približno efikasni bez nastavka obavještajne podrške.
Izvještaji su navodili da Sjedinjene Američke Države (SAD) pružaju ključne obavještajne podatke, poput obavještajnog analiziranja signala i fotografija, što je Ukrajincima omogućilo da napadnu Ruse kada su bili na slabijoj strani.
Rogge kaže da je Rusija izgubila veliki broj generala, ali da to nije samo sreća ili vještina Ukrajinaca, “štaviše, mislim da su američki obavještajci pomogli da se lociraju položaji i izvedu napadi na visokorangirane oficire ruske vojske.”
Međutim, skreće pažnju na rizike koji prijete ulozi američke obavještajne službe u Ukrajini i kaže:
”Nije tajna da Sjedinjene Američke Države naoružavaju Ukrajinu da ubiju Ruse, ali je gotovo sigurno da će Rusija iskoristiti svaku moguću priliku za osvetu. Ako Washington pomogne u ubijanju ruskih generala, američki generali bi se mogli naći na nišanu Rusije”.
Jačanje ukrajinskog otpora
Prema mišljenju Josepha Fitsanakisa, profesora obavještajnih i bezbjednosnih studija na Univerzitetu Coastal Carolina, američke procjene ruskog vojnog potencijala prije invazije na Ukrajinu bile su uglavnom tačne. Američke obavještajne agencije, posebno Odbrambena obavještajna agencija (DIA) i Centralna obavještajna agencija (CIA), formirale su relativno tačnu sliku potencijala ruske vojne moći, u smislu njene snage.
Pored analiziranja konkretne snage, američke obavještajne službe su tumačile ruske namjere u vezi sa Ukrajinom sa izuzetnom preciznošću i igrale su centralnu ulogu od invazije na Ukrajinu.
Ovaj stručnjak smatra da su ukrajinske specijalne snage prvenstveno odgovorne za neuspjehe koje je ruska vojska pretrpjela u poslednjih nekoliko nedelja. Bile su u stanju odbiti veliki ruski napad helikopterima na aerodrom Antonov u Hostomelu, sjeverozapadno od Kijeva. Da bi se suprotstavili ovom otporu, Rusi su poslali 11. i 31. vazdušno-jurišnu diviziju Nacionalne garde, ali nisu uspjele osigurati aerodrom.
Osim toga, kaže da je CIA-ino detaljno poznavanje vojnih sposobnosti ruskih snaga omogućilo Washingtonu i njegovim saveznicima iz NATO-a da Ukrajincima pruže vrste oružja koje su im potrebne za borbu protiv naprednih ruskih oklopnih jedinica, posebno u urbanom ratnom okruženju i prigradskim područjima.
Američki stručnjak vjeruje da se oružje poput prenosnih projektila Javelin (zemlja-vazduh) ili protivtenkovskih projektila pokazalo efikasnim u sprječavanju ruskih snaga da opkole većinu većih ukrajinskih gradova. Obavještajna operacija s ciljem snabdijevanja Ukrajinaca takvim oružjem bila je vrlo uspješna, što je nagnalo zapadne saveznike da povećaju njegovu proizvodnju.