Bugarska pravoslavna crkve uvučena je u igru Carigrada koji uz pomoć svojih euroatlantskih pokrovitelja pokušava da bar jednu slovensku crkvu primora da prizna ukrajinske raskolnike. Slučaj koji se nedavno desio u Istanbulu govori da iza posrednog priznanja tzv. Pravoslavne crkve Ukrajine stoji zamka Fanara, piše Sputnik u tekstu pod nazivom “Zapad bi da instalira NATO-pravoslavlje: Vartolomejova zamka za Bugarsku pravoslavnu crkvu?”
Sasluživanje na liturgiji na kojoj je mitropolit halkidonski pomenuo Epifanija Dumenka kao mitropolita kijevskog, starozagorskog Kiprijana Bugarske pravoslavne crkve dovelo je pod reflektore javnosti, a svjetsko pravoslavlje pred pitanje: da li poslije tri grčke, i prva slovenska crkva klizi u veliki raskol.
Naime, miropolit Bugarske Pravoslavne Crkve sasluživao je u Istanbulu mitropolitu halkidonskom Emanuilu Adamakisu u crkvi Svetog Stefana, koja pripada bugarskoj zajednici Istanbula ali se nalazi pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije.
Prilikom čitanja diptiha na liturgiji, đakon Konstantinopoljske patrijaršije je među imenima predstojatelja Pravoslavnih Crkava naveo i „Epifanija kijevskog“, iako Bugarska pravoslavna crkva nije priznala takozvani tomos o autokefalnosti koji je ukrajinskim raskolnicima dodijelio carigradski patrijarh.
Carigradski mitropolit-majstor provokacije
Nezanemarljiva je činjenica da je mitropolit starozagorski Kiprijan početkom 2019. bio na čelu posebne komisije koju je osnovala Bugarska Crkva a koja se bavila pitanjem ukrajinske „autokefalnosti“.
O tome da li je moguće sa Carigradom koji krši kanone i pravi raskol u pravoslavlju očuvati liturgijsko jedinstvo te u kojoj mjeri slučaj u Istanbulu upućuje na „nezvanično priznanje“ ukrajinskih raskolnika, a u kojoj na zamku Carigrada, razgovaramo sa Valerijem Aleksejevim, istoričarem, profesorom na Lomonosovu i direktorom Međunarodnog fonda jedinstva duhovnih naroda iz Moskve i pravnim istoričarem Zoranom Čvorovićem.
„Riječ je, u hijerarhiji Konstantinopoljske patrijaršije, o drugoj figuri poslije patrijarha Vartolomeja. Mitropolit Adamakis je 2018. bio organizotor Crkvenog sabora u Ukrajini, na kojem je u prisutstvu Petra Porošenka dodijeljena autokefalnost ukrajinskim raskolnicima. Pominjanje Epifanija Dumenka na liturgiji na kojoj saslužuje i mitropolit BPC imalo je za cilj da stvori privid kako je ova crkva priznala nekanonsku crkvu u Ukrajini, a zapravo po sredi je laž i provokacija pri čemu se mitropolit BPC našao u vrlo nezavidnoj poziciji“.
Saborska osuda jeresi istočnog papizma
Na pitanje, da li je moguće suprotstaviti se tomosu o autokefalnosti Carigradske patrijaršije, a istovremeno sa Carigradom održavati bogoslužbeno jedinstvo, Čvorović kaže da ovaj slučaj pokazuje da episkopi drugih pomjesnih pravoslavnih crkava koje ne priznaju tzv. crkvu u Ukrajini ali koji nisu prekinuli bogoslužbeno jedinstvo sa Carigradskom patrijaršijom koja je otišla u raskol, mogu doći u situaciju u koju je došao mitrolit Bugarske crkve.
„Ovakvo stanje neodrživo je na duže staze i pomjesne pravoslavne crkve koje brane kanonsko jedinstvo i ne priznaju postupke i odluke Carigrada u jednom trenutku će radi očuvanja jedinstva i kanonskog poretka morati da prekinu bogoslužbeno jedinstvo sa Carigradskom patrijaršijom i carigradskog patrijarha osude na Saboru za jeres istočnog papizma. Ili će budući slijed događaja uticati na Carigradsku patrijaršiju da u jednom trenutku poništi nekanonski tomos, ako ne Vartolomej, možda i njegov nasljednik”.
Dvije struje u Bugarskoj Crkvi
Takođe, napominje, i u BPC postoje dvije struje koje nisu saglasne po ovom pitanju.
„U Bugarskoj crkvi dugo se vodi borba između pravoslavne struje okupljene oko bugarskog patrijarha koja je odbila učešće na Kritskom saboru koji je protivno kanonima i sa vrlo problematičnim predsaborskim dokumentima sazvao carigradski patrijarh Vartolomej, i pojedinih episkopa koji su očigledno bliski Carigradu i određenim grkofilskim i modernističko ekumenističkim krugovima. Ta borba je duga, uostalom BPC se nalazi na udaru još od 90-tih godina tako da je pitanje kako će konačno izgledati odluka BPC po pitanju ukrajinskog raskola“, kaže Čvorović uz napomenu da se pomjesne pravoslavne crkve u onim državama koje su članice NATO sigurno nalaze pod pritiskom svetovnih političkih struktura na koje uticaj vrše evroatlantske strukture.
Važno priznanje od strane bar jedne slovenske crkve
Osim toga, za Carigrad bi neobično važno bilo, ukazuje Aleksejev, da pored grčkih crkava Ukrajinsku pravoslavnu crkvu prizna i jedna slovenska crkva.
„Nijedna crkva pravoslavnih slovenskih naroda nije priznala raskol već samo nekoliko grčkih crkava i to pod pritiskom patrijarha Vartolomeja koji uživa pokroviteljstvo Amerike i Grčke. Koristeći podršku Amerike, Grčke i Evropske unije, Vartolomej bi jako želio da i slovenske pravoslavne crkve krenu put ukrajinskog raskola. No, na sreću to se ne dešava i mi se nadamo da će Srpska, Bugarska, Češka i ostale pravoslavne pomjesne crkve ostati dosljedne svojim stavovima“.