Godine su samo broj, a ni 41 i po nije previše da kao lijevi bek igrate rukomet u Španiji.
Toliko će ih u ovo doba 2021. imati Alen Muratović, jedan od najboljih crnogorskih rukometaša svih vremena, koji je sa Frigorifikos Morasom iz Kangasa dogovorio produžetak saradnje do kraja naredne sezone.
“Rekli su mi: ‘Računamo na tebe’ i odgovorio sam: ‘Važi, ako mislite da vam mogu pomoći još jednu godinu, nije problem'”, objašnjava Muratović za Arenu.
To što će – kada u oktobru proslavi 41. rođendan – biti aktivni rukometaš na profesionalnom nivou možda ne bi bilo toliko neuobičajeno da Muratović duže od četiri godine nije bio van terena zbog teške povrede ramena. Morao je da prekine karijeru dok je bio član Flensburga, u koji je došao iz Valjadolida za tada rekordan iznos u istoriji ovog sporta.
Ali želja za rukometom je bila jača od svega, tijelo je reklo ,,da“ i Muratović se 2013. vratio na teren u dresu ,,svog“ Kangasa, prvog kluba za koji je zaigrao u inostranstvu poslije odlaska iz Lovćena.
Probao je i vidio da može. I (to) traje.
Trajaće još makar godinu jer su čelnici kluba iz pokrajine Galicija svjesni kakvo je blago imati u timu igrača sa toliko znanja i iskustva.
“Pričao sam sa trenerom, zadovoljan je kako sam sve izdržao i odradio, i predložio da nastavim da igram. Sve je bilo na meni, da sam sa sobom vidim da li mogu još. Osjećao sam se i sada se osjećam dobro, rekao sam da mogu još da igram i odmah smo dogovorili nastavak saradnje. Iako imam 40 godina, vidim da mogu da pomognem još jednu sezonu”, priča nekadašnji crnogorski reprezentativac.
“Znam da sam pri kraju karijere, ali ako te klub želi i vidiš da možeš da pomogneš, što da se ne uživa još jednu godinu u rukometu?
Ugovor je produžen na godinu, ali nije isključeno da narednog aprila dođe do novog parafa, ako tijelo opet da pozitivne signale.
“Igraću dok god se budem osjećao dobro. Zašto da završavam nešto, a vidim da sam zdrav i nemam fizičkih problema i pritom se to, kako sam rekao, poklapa sa željom kluba”, objašnjava Muratović.
Njegova uloga u Kangasu ne svodi se samo na golove i asistencije.
“Naredna sezona biće mi ukupno deseta u Kangasu, znam kako diše ovaj klub, a i oni kako ja dišem kao igrač i osoba. Mnogo je bitno imati iskusne igrače, a mene drži ta želja da pomognem mlađim saigračima i treneru, na terenu i van njega. Zadovoljni su što ću igrati još, kao i ja. Ovaj klub i grad su mi druga kuća. Sve je ovo normalan slijed okolnosti”.
Saradnja je nastavljena bez obzira na dilemu u kojem će rangu galicijski klub igrati naredne sezone.
Kangas je u trenutku prekida Asobal lige zbog korona virusa bio posljednji na tabeli i vjerovatno jedina šansa da ostane u eliti je da se primijeni scenario iz, na primjer Francuske, gdje je proglašen kraj prvenstva i nijedan tim nije ispao iz lige.
“Mnoge lige su definitivno prekinute, mislim da će to uraditi i u Njemačkoj, a vjerujem da se i u Španiji ide ka tome, tim prije što je ovo poslije Italije evropska džava koja je najviše pogođena vriusom kovid-19. To bi značilo da nema ispadanja, ali čekamo da se sve ,,pečatira“. Mislim da ne bi bilo korektno da ispadnemo jer je ostalo 11 kola do kraja i možda bismo izborili opstanak, to niko ne može da zna. Nije problem ni ako ispadnemo u drugu ligu, možda bolje za mene, lakša je za igranje”, našalio se Muratović.
“Kangas je moj klub za cijeli život, ovdje ću da završim karijeru i svejedno mi je hoćemo li igrati u prvoj, drugoj ili trećoj ligi. Bitno je da uživaš, da te klub hoće, da si zadovoljan i radiš ono što voliš”.
Protekle četiri godine sa Muratovićem je u Kangasu igrao još jedan Nikšićanin, Filip Vujović (24), koji će na ljeto promijeniti sredinu.
Prije dva dana izjavio je da mnogo duguje starijem sugrađaninu, na čiju su preporuku u Kangas stizali i Marko Lasica i Mile Mijušković.
“Kangas je kao klub i grad fantastičan za mlade igrače, ovdje mogu da ,,odskoče“ igrajući u dobroj ligi. Što se Filipa konkretno tiče, došao je u Kangas praktično kao dijete i vidjelo se da je talentovan i ,,gladan“ uspjeha. Pomogao sam mu da se prilagodi, nije znao jezik. Igrao sam mu i sa stricem, nekadašnjim lijevim krilom Lovćena Nikolom Vujovićem, i obojica su veliki radnici i borci. Rad se uvijek isplati, Filip je napredovao, sada ide u jači klub i ima prostora da se još usavrši i napravi lijepu karijeru, što želim i njemu i svakom igraču”, naveo je Muratović.
“Ko god iz Crne Gore dođe ovdje, tu sam da pomognem, što je dobro za obje strane – za njih da napreduju, a meni je zadovoljstvo da nekome izađem u susret”.