Nedjelja, 28 Aprila, 2024
Rubrika:

VREMEPLOV: Bio jednom jedan prvak Evrope

Taj 5. april je nekako za Sarajevo, Bosnu, Sarajlije, ali i Jugoslovene, istovremeno je datum neviđene radosti i tuge, vezan je i za najveću sportsko ushićenje svakog Jugoslovena, Bosanca i Sarajlije i sjećanje na osvajanje titule prvaka Evrope, ali i za najveću tragediju koja je mogla da zadesi jedan grad kakav je bio Sarajevo koja se desila 13 godina kasnije, a nije smjela da se dogodi.

Taj 5. april je nekako za Sarajevo, Bosnu, Sarajlije, ali i Jugoslovene, istovremeno je datum neviđene radosti i tuge, vezan je i za najveću sportsko ushićenje svakog Jugoslovena, Bosanca i Sarajlije i sjećanje na osvajanje titule prvaka Evrope, ali i za najveću tragediju koja je mogla da zadesi jedan grad kakav je bio Sarajevo koja se desila 13 godina kasnije, a nije smjela da se dogodi. Rat u Bosni počeo je 5.aprila, a dan ranije 1992. godine Sarajlije su provele posljednji dan u miru, sve nakon toga više nije isto ono Sarajevo u kojem su i Mirza i Varaja, Raša i Izet bili sinonimi mirne i snažne Bosne…

Ipak junaci moje današnje priče nisu oni zli momci koji su harali ovim prostorima 90-tih godina prošlog vijeka, već oni istinski heroji koji su grijali srce i dušu i razgalili 22 miliona Jugoslovena do neviđenog ushićenja nakon trijumfa u Palati sportova u Grenoblu kada je pobjeđen moćni Vareze 96:93 i osvojena prva titula klupskog prvaka Evrope za košarkašku velesili kakva je bila SFRJ.

Istoriju pišu pobjednici, a Boro Vučević, Ante Đogić, Predrag Benaček, Boško Bosiočić, Nihad Izić, Ratko Radovanović, Dragan Zrno, Žarko Varajić, Mirza Delibašić, Sabahudin Bilalović, Sabit Hadžić, Svetislav Pešić i trener Boško Tanjević su bili junaci naših vremena i ostali su zauvijek u srcima svih nas bez obzira na ime grada iz kojeg dolazili i sjećali se vremena kada smo svi bili prikovani uz mali ekran, navijali i igrali uz tadašnje sportske ljubimce cijele Jugoslavije.

Nisam imao još devet godina kada je KK Bosna iz Sarajeva krenula u pohod ka tituli prvaka Evrope kada je srce miliona Jugodlovena kucalo u ritmu Bosna, Bo-sna Bo-sna, Bo-sna…i pjevalo stih Mirza i Varaja pobjede bez kraja, a baš njjih dvojica zajedno sa Rašom Radovanovićem srušili su tada  neprikosnoveni i prebogati Vareze koji je za 10 godina igrao 10 finala KEŠ, ali je u Grenoblu pobijedili scre, mašta, košarkaška imaginacija, a ne novac i teška industrija.

Košarkaški umjetnici Mirza i Varaja odigrali su jednu od najboljih utakmica u istoriji finala Kupa evropskih šampiona i zajedno Italijanima ubacili nevjerovatnih 75 poena. Žarko Varajić igrao je kao u transu, šutirao iz svih pozicija, u ono vrijeme još nije bilo trojki, i ubacio fantastičnih 45 poena što je i do danas ostao rekord finalnih utakmica za titulu prvaka Starog kontinenta. Mirza Delibašić je sa svojih 30 poena ostao u sjenci velikog prijatelja, a danas mnogi evropski “šuteri” sanjaju da na jednoj utakmici postignu tih 30 koševa i ne uspjevaju često ni do kraja karijere…

Mirza, Varaja i društvo doputovali su u Grenobl kao predstavnici zemlje koja je u to vrijeme dominirala evropskom i svjetskom košarkom, kao predstavnici zemlje koja je trijumfovala na posljednja tri Evropska prvenstva, postala svjetski šampion u Manili godinu ranije i zemlje koja će naredne godine u Moskvi osvojiti prvu titulu olimpijskog šampiona, ali je jugoslovenskim klubovinma nekako izmicao taj trofej u KEŠ.

Jugoslavija je do Grenobla bila dominantna u Evropi i svi su znali da se u Jugoslaviji igra najbolja košarka i da je jugoslovenska liga bez premca na Starom kontinentu, Jugoplastika (dva puta) i Partizan (dva puta) osvojili su četiri Kupa “Radivoja Koraća” u nizu, ali je Bosna stigla na vrh Olimpa i u podnžju Alpa  Mon Blana ispisala istoriju koja je kasnije prokrčila put Ciboni, Jugoplastici i Partizanu da nastave tamo gdje su Bošini momci stali i ustoliče jugoslovensku klupsku košarku na evropski pijedestal…

Bosna je bila i ostala simbol Jugoslavije, KK Bosna simbol jugoslovenske košarke i zbog toga je nekako sa sudbinom bivše zemlje istu sudbinu doživio klub koji je bio jedan od nposilaca svih velikih rezultatskih ostvarenja reprezentacije koja je igrala ujedno i najljepšu i najbolju košarku na svijetu.

I uvijek kada dođe taj 5. april radije se sjetim tog dana 1979. godine kada je Bosna postala prvak Evrope u košarci u Grenoblu i da su zajedno jedan Bošnjak Mirza Delibašić (30 poena) i Srbin Žarko Varajić (45 poena koji su još uvijek rekord finala) i sve to bez trojki, do vrha zatrpali koš Emersona. Nažalost samo 13 godina kasnije Mirza i Varaja bili su na dvije različite strane Miljacke…

BOSNA – EMERSON 96:93 (45:43)

Grenoble – Sports Arena. Gledalaca: 15.000. Sudije: Turner (Engleska), Van der Vileges (Holandija).

BOSNA: Vučević, Đogić 6, Benaček 3, Bosiočić 2, Izić, Radovanović 10, Zrno, Varajić 45, Delibašić 30, Bilalović Hadžić, Pešić. Trener Bogdan Tanjević.
EMERSON:  Gergatti 7, Colombo 2, Gwalko 16, Morse 30, Osola, Menegin 10, Canneva, Tosarinni, Carraria 1, Yalverton 27. Trener: Dodo Ruskoni.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
dragan
05.04.2023-21:54 21:54

Bosna je bila Srce Jugoslavije