Njegova trenerska priča počela je kada je imao 17 godina, a prvi ozbiljniji korak bio je 1987. godine kada je stigao u Partizan kao pomoćnik.
Od tada, brojni izazovi, individualni treninzi sa brojnim zvijezdama, desetomjesečna avantura u NBA ligi, a od prije godinu i po dio je crnogorske klupske košarke.
”Kraljica igara” u malenoj balkanskoj ljepotici doživjela je pravi bum tokom prošle i ove sezone. A, kao čovjek unutar sistem bio je idealni sagovornik sa šefom stručnog štaba Studentskog centra Nenadom Trajkovićem Dnevne novine pričale su o svemu.
Košarka u Crnoj Gori najzad
Budućnost Voli i Mornar su pokrenuli lavinu, pa osim njih ove sezone u Drugoj ABA ligi učestvuje čak četiri tima Studentski centar, Podgorica, Lovćen i Sutjeska a imamo i dva predstavnika u Balkanskoj ligi Ibar i Teodo. Kako komentarišete ovaj fenomen?
– Drago mi je što je košarka najzad krenula u Crnoj Gori, jer osim tog rukometa i vaterpola nema jakog sporta. Košarka je krenula zahvaljujući Budućnosti koja je igrala Evroligu. Počelo je onda da se ulaže više sredstava u košarku, ljudi hoće na neki način da promovišu svoje brendove i uočili su da kroz ovu igru mogu da afirmišu svoje kompanije. Samim tim, kada ima sredstava ima i kvaliteta, rekao je Trajković koji je nastavio u istom tonu.
– To je mnogo važno. Povećani su budžeti, pa ovi najjači timovi mogu da konkurišu i da prate tržište igrača. Jer, bez kvalitetnih igrača nema rezultata. Ovo pričam iz razloga što je cilj svega da se košarka podigne na viši nivo i da crnogorski igrači dobiju kvalitetnu logistiku za njihov razvoj i da igraju jača takmičenja.
A, kakva je situacija sa stručnim kadrom koji radi sa tim igračima?
– Imate trenere koji su kao igrači krenuli da rade trenerski posao. Ja sam završio višu trenersku školu, puno se edukovao, bio predavač na fakultetu za fizičko vaspitanje. Ovdje ne postoji škola trenera, svi moraju da idu negdje sa strane. Ima nekih privatnih škola, ali to nije to daleko je od one stare. Naravno, ne pričam o trenerima koji vode prve timove i koji se bave taktikom, već onima koji treba da stvaraju igrače. Treba da se napravi sistem da se ti treneri usavršavaju. To opet povlači sredstva. Edukacija je obavezna, jasan je Trajković koji je u karijeri radio sa Željkom Obradovićem, Duškom Vujoševićem, Dušanom Ivkovićem…
Naravno, mala zemlja donosi i mali broj onih zainteresovanih za ovaj posao. Situacija nije baš blistava, međutim…
– Kroz bolju logistiku bi mogla da se popravi. Ali, moraju treneri biti zainteresovani. Ja, nakon 42 godine u ovom poslu, i dalje učim. Pogledam treninge kadeta, juniora, pa naučim neke nove stvari od kolega.
Da sačuvamo talente
U septembru 2019. godine Budućnost je otvorila novu priču Studentski centar je postao filijala, a na čelu cijelog projekta postavljen je Trajković. I odmah je postalo jasno da je to bio pravi potez.
– Budućnost je najjači klub u Crnoj Gori, ima dugu tradiciju i normalno je da svi kvalitetni igrači razmišljaju da dođu u Budućnost koja je uvijek imala najbolju selekciju u Crnoj Gori. Kada rezultat postane primaran, što je i normalno, onda ti mladi igrači ne mogu da budu sačekani. Tako se dešavalo da neki igrači provedu vrijeme na klupi, a igraju stranci. Nekada ih bilo po dva, a sada po 7-8, kod svih u regionu, priča nam Trajković koji je u karijeri radio sa brojnim zvijezdama KlejomTompsonom, Goranom Dragićem, Amareom Stodemajerom…
Mijović kao vodilja, divim se stručnom štabu Budućnosti
Kao glavni čovjek za razvojni tim Budućnosti, te mlađe kategorije Nenad Trajković ima sjajnu komunikaciju sa Petrom Mijovićem, šefom stručnog štaba prvog tima ”plavih”. A, u intervjuu za Dnevne novine istakao je da Mijović treba da bude primjer mladim kolegama.
– Treba da bude neka vodilja. Bio je pomoćnik, učio je od svih. Došao je do onoga što je bio njegov san. Ali, bio je posvećen. Išao je u Beograd, gledao treninge velikana, ulagao u sebe. Vjerovao je da samo radom može stići do vrha. Na neki način treba da bude uzor uloži u sebe, vratiće ti se. Saradnja je na visokom nivou, kao porodica smo, dišemo kao jedan, ističe Trajković.
Stručni štab Budućnosti broji troje ljudi. Čini se, nezamislivo u današnje vrijeme.
– Vrlo rijetko. Jedan čovjek nemoguće da sve radi danas kada je sve napredovalo i ima mnogo podataka. Ja im se divim, nimalo lak posao. Raditi na dva fronta, pogotovo u situaciji poslije korone kada su utakmice dan za danom. Mislim da je trebalo da ima još jednog asistenta, ali zbog čega je tako stvarno ne znam, istakao je Trajković.
I razvoj i talenat
”Studenti” ove sezone blistaju. Prvi balon ABA 2 su završili bez poraza, maksimalni su u domaćem prvenstvu, a obezbijeđen je plasman u četvrtfinale Kupa. Može li se pričati o očekivanjima s obzirom da nosite epitet ”razvojni tim”?
– Mi ćemo probati da jurimo i razvoj igrača i rezultat. Jednostavno, situacija je takva kakva jeste, možda nema puno mladih igrača. Ali je cilj da se i sljedeće sezone igra ABA 2, što moramo da izborimo u crnogorskoj ligi. U ovoj situaciji smo morali da razmišljamo i o tome.
I zaista, Studentski centar ima nekoliko vrhunskih igrača u svojim redovima.
– Primarno je da razvijamo igrače koji su sjedili na klupi u Budućnosti Drobnjak, Starovlah. Doveli smo neke koji bi trebalo da igraj u za prvi tim, kao što je HadIžibegović. Cijela ova priča je da Budućnost dobije nekog igrača, da ove sei zone proigra i ode. Nije to samo razvoj mladih, već razvoj dobrih potencijala koji nijesu dobili šansu. Kažem im često sad pokažite jeste li ili ne.
Evropa i NBA – svjetlosne godine
Pomenuli ste momenat novca u evropskoj košarci. Radili ste u NBA, da li se “magična igra” na Starom kontinentu stvarno toliko približila najjačoj sportskoj organizaciji?
– Daleko smo od toga i nikada nećemo stići. To su sve priče ne znam ni ja za koga. NBA je institucija koja proizvodi ogromne pare, čak i u pandemiji. To su baš svjetlosne godine, brutalno, iskren je Trajković.
– Mi ćemo uvijek imati da ”bacimo” tamo tri ili četiri ekstremno talentovana igrača koji će da prave razliku. A, oni nakon drafta dobiju po 20-ak takvih igrača. Nemamo kvalitet, nemamo finansijskih sredstava, nemamo interesovanja. Svjetlosne godine, po mom mišljenju. I po pitanju praćenja trendova NBA košarke. Visoki igrači ne igraju, u ekipi ima po jedan visoki koji mora da zna sve da doda, dribla, šutne trojku, skoči, leđima, preuzima, u odbrani da čuva svakog… Mi i dalje imamo visoke igrače, radimo neke stvari, uzastopne blokove za šutere.
Koji je stil vama bliži?
– Moja filozofija košarka je građena kroz uticaj profesora Ace Nikolića koji je puno uticao na stvaranje puno trenera.
I za kraj, nedavno ste potpisali novi trogodišnji ugovor sa Studentskim centrom. Šta biste voljeli da ostavite iza sebe?
– Kad bi neki od igrača otišao u NBA i prvi tim Budućnost i bili važan šraf. Da se napravi smjena u Budućnosti i da bar pet igrača budu članovi prvog tima. Ništa više, samo to. Onda bi ovaj projekat bio opravdan i materijalno i ljudski. I država bi dobila vrhunske košarkaške zvijezde.