”Terza madžija” zasjenio i čuveni Mođijev Juventus

Piše: Stanko Radulović

U posljednje tri godine Zvezdan Terzić je potpuno izgubio kompas, osilio i nastavio da zasipa zvezdašku javnost svojim briljantnim idejama i finansijskim računicama. O gradnji stadiona i investiranju 55 miliona eura koje klub nema, ali i izgradnji novog i sličnim idejama. Kasa FSS i državnog trezora bila je na izvolite Crvenoj zvezdi, zahvaljujući predsjedniku svega i svačega Aleksandru Vučiću. Ali i pored toga rasli su dugovi kluba, a protokom vremena Terzić je zaboravio šta je prije pričao i hvatao se u svoje laži kao pile u kučinu.

Zvezdi ne pomaže ni to što su podržali nedavni naručeni protest u organizaciji Vučićevog SNS-a.

Zaboravio je čovjek da je 2014. godine tvrdio da je naslijeđeni dug 54,5 miliona, tako smo 2020. saznali da je on od prethodne uprave nasljedio dug od preko 60 miliona, na nekoj konferenciji bi to bilo 62, na nekoj više 64 miliona i doktor bi se frljekao milionima eura kao da su to klikeri… Terzićeve matematičke računice na konferencijama za medije bile su nevjerovatne.

Početkom te 2020. godine sudija u Stečajnom postupku likvidacije Agrobanke i istovremeno predsjednik Nadzornog odbora Crvene zvezde Dragan Milošević, koji se nalazio u klasičnom sukobu interesa, obavjestio je svekoliku zvezdašku javnost da je dug Crvene zvezde od 60 miliona sveden na svega 1,5 milion. Što se potpuno poklapa sa Terzićevom konstatacijom iz videa “nema Zvezda više dugova, nema dugova”.

“Od duga iz 2014. godine koji smo zatekli, a on je iznosio oko 60.000.000 evra, Crvena zvezda je danas dužna oko milion i po evra. Sve ostalo je regulisano. Ostala su potraživanja prema Goranu Druliću koja iznose oko 800 hiljada eura, kao sporazum prema jednom bivšem predsjedniku od 100.000 eura. Tu je uključen i dio poreskog duga iz reprogama obaveza do 2015. godine. Maksimalno milion i po eura je ostalo od tih 60 miliona”, rekao je Milošević za “redstarbelgrade.rs”.

Matematika po kojoj Crvena zvezda nema više dugove, jer je vratila, ili joj je poklonjeno sve što je dugovala 2014. godine, a pri tom nakarikala u tih devet godina nove nikog u Srbiji ne interesuje.

Na tim Terzićevim konferencijskim tiradama nije bilo novinara koji bi uporedio brojke i upitao o čemu se radi, i odakle toliki dizbalans u ciframa koji je bio više nego očigledan. Pred samu koronu Zvezdin četverac čudotvoraca Terzić, Svetozar Mijailović, Mitar Mrkela i naravno Dragan Milošević tvrdili su da Zvezda više nema dugova, ali nikome nije bilo jasan način kako je dug vraćen sa prosječnim brojem dovođenja pojačanja po prelaznom roku koji je prelazi preko 10. Za sve te godine Crvena zvezda je uspjela da proda samo nekoliko fudbalera u inostranstvo, a i ti transferi su bili veoma sumnjivi poput prodaje Marka Grujića Liverpulu za  sedam miliona u zimskom prelaznom roku, a potom za njegovu kupovinu za 1,5 milion da kraja sezone, ili prodaje braće Ilić.

Vrhunac doktorovog poslovnog umjeća je transfer Ričmonda Boaćija u Aziju, pa njegova ponovna kupovina. Time je Terzić u stvari pokazao način na koji Crvena zvezda nekim transferima pere pare. Boaći je kinezima, navodno, prodat za 5,5 miliona eura. Nakon pola godine Boači se u višemilionskom transferu vratio kući, prema transfermarketu za čak 3,5 miliona eura. Poslovi oko prodaje i ponovne kupovine Boačija u srpskoj, i naravno zvezdaškoj, javnosti predstavljeni su kao vrhunac uspješnog poslovanja. U stvari jedini čist transfer bio je prodaja Nemanje Radonjića u Francusku.

Uoči svake sezone Terzić je imao višemilionske ponude za svoje igrače, poptu Marka Marina ili Strahinje Erakovića, i svi “transferi” su uračunavani u njegovu godišnju projekciju budžeta, baš kao i sigurni ulasci u Ligu šampiona koji su posljednje tri sezone izostali. Crvena zvezda je pravila budžet kao da sigurno igra Ligu šampiona, a kad bi ispala nekom magijom, baš kao što su ga novinari Sportskog žurnala zvali, Terza madžija i doktor ekonomije, dugovi su nestajali, a “Delije” likovale…

Sve je izgledalo idilično, kao u bajci, Partizan nije smio biti šampion, otjeran je Savo Milošević, koji se drznuo da pobijedi Crvenu zvezdu u prvenstvu i u finalu Kupa, doveden je na klupu crno-bijelih vojnik SNS Aleksandar Stanojević, koji je prvo devalvirao svojim izjavama, a potom i otjerao iz kluba supertalentovanog Nemanju Stevanovića i Umara Sadika, i umjesto više od 30 miliona Partizan je za njih dobio manje od 15. Otjeran je neisplaćivanjem plate i Japanac Takuma Asano i to uoči  finala Kupa.

U finalu Kupa Stanojević nije izveo najjači sastav, a objašnjenje za to je bilo da je znao kako Crvena zvezda ne može dati gol u regularnom toku i da je znao da će se igrati produžeci. U jednoj tako važnoj utakmici, u kojoj je znao da Zvezda ne može postići gol, Stanojević je meč počeo bez najboljeg igrača Bibras Natha, a Sejduba Suma nije bio ni na klupi, iako je u nekim mečevima bio ključni faktor protiv Crvene zvezde. Zar nije bilo logično, onda da Partizan da gol, nego da čeka produžetke, niko Stanojevića od ”nezavisnih” srpskih medija nikada nije pitao.

I nije bilo to jedino miniranje sastava Partizana u važnim utakmicama od strane Stanojevića, naprotiv, bio je početak njegovog posla. Ostaće upamćeno da je bijesan okrenuo leđa kada je Natho postigao sjajan gol u derbiju, da je ljutito odmahnuo rukom i za kaznu na poluvremenu izveo svog najboljeg igrača iz igre i ostavio ga u svlačionici.

I onda tog ljeta hladan tuš, u Crvenu zvezdu je ušla revizorska agencija BDO koja je češljala finansijske papire i poslovanje Crvene zveze i ustanovila da je dug miljenice nacije zaključno sa 31.decembrom 2020. godine vrtoglavih 61,7 miliona eura i da klub nema novca za dnevno poslovanje. Tu informaciju nije želio da objavi nijedan srpski mediji, o tome se danima ćutalo, Terzića na konferenciji za novinare niko nije smio ništa da pita. Trezić je ponovo pričao o zaradama, velikim transferima i Ligi šampiona, sve je izgledalo idilično i sve je to izostalo i sljedeće godine kao i prošle…

U međuvremenu se ponovo hvatao u laži kao pile u kučinu, kao kod kupovine Nemanje Motike, anonimnog fudbalera iz treće njemačke lige od drugog tima Bajerna. Njemci su objavili, pa i čuveni “Bild”, da je transfer težak 2,5 miliona eura, dok je Terzić utajio porez tvrdeći da je transfer “težak” samo million i po… Kolike su tek utaje poreza Crvene zvezde na visine plata igrača teško je i predvidjeti. Novac za kupovinu Motike i igrača u zimskom prelaznom roku dobio je od grada Beograda (4,6 miliona), a poslovanje u 2021. godini ponovo je bilo negativno i novi minus Crvene zvezde iznosio je 5,7 miliona… Međutim, Terzić je tvrdio da je dug svega 40-tak miliona i da će to biti brzo sanirano ulaskom u Ligu šampiona, i ponovo imao vrtoglave matematičke projekcije, po kojima će u naredne dvije sezone Zvezda zaraditi 100 miliona, po 50 miliona. Između 25 i 30 miliona od ulaska u Ligu šampiona, po pet od Gasproma, transfera po 10 miliona, te po pet najmanje od prodaja ulaznica… Imala je Crvena zvezda vrijednosti igrača u visini 50 miliona, ali niko ne želi da kupi fudbalere koji u Srbiji igraju ”sklanjalice”, a u Evropi nemaju rezultat.

Terzić je dugove Crvene zvezde poredio sa Barseloninim koja ima obrt stotine miliona od samo prodaja karata, da ne govorimo o prodaji dresova. Pri tom je Barselona kažnjavana od UEFA, a Zvezda još uvijek nije…

U evropskim kvalifikacijama se ostalo bez skoro 20 miliona projektovanih od UEFA, a niko prodat nije. Ipak, to nije smetalo ”doktora sportske ekonomije” da u mašti smanjuje dugove Crvene zvezde.

Najnoviju omču oko vrata rukovodstvo Zvezde stavilo je sebi pričom o plaćanju poreza, ali i to prolazi u današnjoj Srbiji i UEFA Aleksandra Čeferina i Zorana Lakovića na koju se Terza redovno poziva. Čudesno rukovodstvo Zvezde je objasnilo Zvezdaškoj javnosti prošlog ljeta da Crvena zvezda sigurno ulazi u Ligu šampiona i da će već u septembru platiti sav dug za porez. Zvezda je ispala u kvalifikacijama, Terzić ćutao kao zaliven o porezu više od pola godine, a onda je opet obradovao zvezdašku javnost sredinom marta.

Crvena zvezda je pokazala svoj ”patriotizam” plaćanjem kompletnog duga za samo dva dana nakon što je za predsjednika FSS postavljen Dragan Džajić, a za njegovog zamjenika, pošto je Džaja morao na operaciju, Branislav Nedimović, minister za poljsko mlijeko u vladi Aleksandra Vučića. I pticama na grani je jasno da su pare izvučene iz kase FSS.

Umjesto istrage o poslovanju Srbija ćuti, i ne provjerava kako je moguće da je Terzić još u decembru platio pet miliona za porez, a da o tome slova nije izgvorio mjesecima kako bi obradovao zvezdašku javnost. Zato je u martu podigao zajam kod novoosnovane firme za prodaju stočne hrane. Nikog u državi ne zanima odakle Terziću pravo da klubu natovari 2,5 miliona zelenaških kamata, jer je po ugovoru sa UNION COPSU dužna da za 10 miliona vrati 12,5 od prihda za evropske kupove. Još manje nekog zanima odakle jednoj novoj firmi toliki novac?

Ne treba ni podsjećati da je Terzić prije nego je izronio čuveni dokument zvezdašku javnost obavijestio kako je poreski dug plaćen novcem koje je Crvena zvezda tih dana dobila od bonusa iz UEFA, iako takve bonuse nije dobio nijedan drugi evropski klub.

To što Zvezda nije dvije sezone uzastopno ušla u Ligu šampiona, i nije u međuvremenu prodala nikog Terzića nije smetalo da na konferencijama za medije priča nove bajke, i obećava rekonstrukciju tima za koji je još prošlog ljeta kazao da je najbolji u istoriji osim onog iz Barija.

Crvena zvezda je već osvojila šestu uzastopnu titulu, sa onom izmišljenom iz 1946. godine, i sedam, ali ostaje tajna šta će se desiti sa klubom kada u njega uđe zaista neka nezavisna inspekcija iz Srbije, ili FIFA koja već neko vrijeme čudno gleda dešavanja u Crvenoj zvezdi.

Svakako, Terzić je godinama bacao u trans navijače Crvene zvezde, pogotovo tokom 2019. godine kada Crvena zvezda u samo nekoliko dana osvojila dvije titule, onu iz 1946. i 2019. godine i kada je Srbiji i zvezdaškoj javnosti objasnio kako Vojvodina tokom 1946. godine praktično nije bila sastavni dio Srbije, a ni Kosovo, jer ni klubovi tadašnje južne srpske pokrajine nisu igrali u tom takmičenju, i da je zato pošteno da Zvezda dobije ono što je na terenu osvojila.

Jedino što Terzić svojim navijačima nije objasnio da je čitav projekat – titula iz 1946.godine urađen po uzoru na hrvatski HDZ, i po ideji Franja Tuđmana. Da ironija bude veća, te 1998-99, godine baš Crvena zvezda, Dragan Džajić, Vladimir Cvetoković, i svekoliki srpski mediji, Politilka, Novosti, Blic, Sport, Sportski žurnal… dizali su larmu oko proglašenja Hajduka za prvaka Hrvatske u 1946.godini. U međuvremenu su se okolnosti promjenile i državno mezimče je u pitanju.

Iskreni ljubitelji sporta u Srbiji se nadaju da će se okolnosti ponovo promjeniti i  da će svjetskog rekordera u broju izvedenih penala po sezoni i njegove političke pokrovitelje na čelu sa Vučićem stići ruka pravde. U svakom slučaju Juventus je mala maca…