Legendarni fudbalski trener i bivši selektor hrvatske reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević preminuo je u 88. godini nakon duge borbe s rakom.
Bolest mu je prvi put dijagnostifikovana 2011. godine, dvaput ju je pobijedio, ali treći put nažalost nije uspio.
Ćiro je sjutra trebao da proslavi 88. rođendan.
Miroslav Blažević rođen je 9. februara 1935. godine u Dolcu na Lašvi, kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorila, umrla su u dobi od nekoliko mjeseci od Španske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu (rođ. 1922.) i Dragicu (1926.), braću Antu (1923.) i Joška (1927.), a starija sestra Jozefina (1933.) živi u Zagrebu.
Blažević je do 31. godine igrao fudbal, a onda se posvetio trenerskoj karijeri. Igračku je završio u švajcarskom Mutijeru, a u toj zemlji počeo je i trenersku karijeru. Vodio je Veve i Sion, a onda je 1976. godine preuzeo švajcarsku reprezentaciju.
Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i 1982. godini.
Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio titulu Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan fudbal koji je na “Maksimir” privlačio u prosjeku 30.000 navijača.
Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv Željezničara 2:0 četiri kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i nedjeljama, podsjeća Index. Arhitekta tog velikog uspjeha bio je Blažević “koji je sa bijelim šalom oko vrata gazio sve pred sobom.”
“To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje karijere. Svaka čast bronzi u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.
Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone osvojio jugoslovenski Kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz Dinama. Otišao je u Grashopers s kojim je osvojio titulu u Švajcarskoj, a onda je 1985. stigao u Prištinu i uveo je u Prvu ligu.
Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene rezultate. Potom je radio u Nantu i Paoku, a 1992. godine se vratio u Dinamo, odnosno tadašnju Kroaciju sa kojom je osvojio titulu i Kup.
Nakon toga preuzeo je hrvatsku reprezentaciju koju je vodio do četvrtfinala Evropskog prvenstva u Englrskoj 1996. godine i dvije godine kasnije na Mundijalu u Francuskoj na kojem je Hrvatska osvojila istoriju bronzanu medalju.
Nakon Hrvatske preuzima Iran 2001. godine, ali azijsku selekciju nije uspio da odvede na Mundijal u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine. Nakon toga je Osijek spasio od ispadanja iz lige da bi se 2002. godine četvrti put vratio u Dinamo s kojim je osvojio titulu. Ali, na kraju sezone posvađao se sa Zdravkom Mamićem i otišao iz kluba.
Vodio je slovenačku Muru, hrvatski Varteks, a imao je epizodu i u splitskom Hajduku 2005. godine, koji se tada spremao za kvalfikacije za Ligu šampiona u kojima je kasnije eliminisan od Debrecina. Nakon niza loših rezultata Blažević je u septembru 2005. podnio ostavku.
Vodio je još Nojšatel, Zagreb, Šangaj, Slobodu iz Tuzle, koju je vratio u Prvu ligu i Zadar, a bio je selektor Bosne i Hercegovine. Sa “zmajevima” je u baražu za Mundijal 2010. godine izgubio od Portugala.
Trenersku karijeru završio je u Zadru 2015. godine.