Selektor Srbije u gostima kod profesora Aleksandra Jankovića pričao studentima o važnosti trenerskog autoriteta, novinama modernog fudbala, razlici između trenera i selektora…
Prvu reprezentativo okupljanje u 2023. godini, reprezentacija Srbije iskoritila je na najbolji mogući način. Otvorila je kvalifikacije za Euro koji čeka više od dve decenije pobjedama nad Litvanijom i Crnom Gorom i nagovjestila da će dvodecenijski post biti prekinut.
U međuvremenu su se reprezentativci Srbije vratili klupskim obavezama, a selektor Dragan Stojković dio slobodnog vremena iskoritisio da posjeti beogradski Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. Selektor Orlova bio je gost profesoru Aleksandru Jankoviću koji godinama unazad njeguje praksu da istaknute sportske ličnosti sa studentima, budućim trenerima i sportskim radnicima dijele svoja znanja i iskustva.
Piksi je na DIF-u proveo oko sat vremena dotakavši se mnogih tema, a počeo sa fudbalom kao globalnim fenomenom.
“Ne postoji mjesto na planeti gdje klinci ne šutiraju loptu i to fudbal čini posebnim. Sve je podležno promjenama, ljudi žele napredak. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, fudbal doživljava nevjerovatnu evoluciju. Kada pogledamo uslove i infrastrukturu, vidjećemo strahovite promjene na bolje u posljednjih 20 godina. Stadioni su ljepši i komforniji. Razlika je samo u metodologiji rada. Kažu za nekog trenera da je starog kova. A šta, mi smo kao moderni? Ne, nego živimo u vremenu gde je neminovno da se prihvate novi principi rada.
Ranije smo igrače u 30-im godinama zvali veteranima, danas se starosna granica drastično promjenila i imamo vrhunske asove koji na pragu 40. godine igraju fudbal na najvišem nivou. Bitno je da izaberete stručnjake koji će vas učiti pravilno. U suprotnom, mnogo ćete vremena potrošiti i onda ćete ponovo morati da obnavljate gradivo. Nemojte mi reći da jedan Dejan Savićević danas ne bi igrao fudbal kao što je igrao nekad u Zvezdi i Milanu”, rekao je Stojković i nastavio:
“Da bi igrao fudbal, moraš da ga voliš. Ali mene su uz ljubav i strast, krasile i radne navike. Ispunjavalo me je da radim maksimalno na svakom treningu. Mislim da bih sa tim talentom i tim načinom rada, imao mjesta i u ovom savremenom fudbalu.”
Budućim kolegama Stojkovićje ispričao još neke važne fudbalske postulate, poput onog o važnosti trenerskog autoriteta.
“Morate da vjerujete u svoju viziju, ali da i druge ubjedite da vjeruju da je to što radite dobro i da donosi rezultate. Trenerski posao je kreativan i to je ono što me privuklo i što me opredjelilo da zanemarim fudbalske funkcije i da se potpuno posvetim terenu. Želio bih da vam ukažem na neke detalje koji su po mom mišljenju od izuzetnog značaja.
Prije svega, morate brže i bolje da mislite od igrača. Svaka vaša odluka mora da bude argumentovana. Igrači gledaju stvari iz svog ugla, jer nemaju širu sliku. A trener ako dozvoli da mu igrači nameću riješenja, gubi autoritet. Autoritet se stiče znanjem. Znanje je majka. Ako nemaš znanje, nemaš ni autoritet, a samim tim nemaš ni atmosferu u timu. Sistem i taktika su dvije potpuno različite stvari. Mnogi komentarišu i kritikuju, a nemaju osnovna znanja o fudbalu. Fudbal je igra grešaka. Onaj ko manje griješi, taj ima veće šanse za pobjedu. Kako dajemo golove? Pa tako što čekamo da protivnik napravi grešku koju ćemo našim kvalitetom da kaznimo.”
Studente je interesovala i razlika između trenerskog i selektorskog posla.
“Postoji razlika. U klubu ste angažovani na dnevnom nivou. Sa druge strane, selektorski posao zahtjeva neke druge obaveze. Morate da pratite, analizirate. Nema te vrste inteziteta u radu. Ne skidam se svakog jutra u šorts i majicu. Šta je teže? Ne znam, zavisi. Ulogu trenera shvatam jako ozbiljno i sa velikom odgovornošću. Prije svega prema publici koja dolazi na stadione. To su ljudi koji izdvajaju novac za ulaznicu, a u očima im vidite strast i ljubav prema timu. Ne smijete da ih razočarate. Posvećenost, odgovornost, strast. Sve to morate da imate ukoliko želite da se bavite trenerskim poslom”, zaključio je selektor Srbije.