Legijin prijatelj Ćoki i njegovo nedonošče

Piše: Stanko Radulović

Portret Nebojše Čovića najlakše i najpreciznije se može opisati sa nekoliko riječi – siva eminencija svih vlasti u Srbiji i idejni inspirator svih sila mraka od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića.

To je čovjek koji je preko 30 godina na vlasti u Srbiji. Uvijek kada bi osjetio pad aktuelnog režima, promijenio bi cipele i košulju, postao kratkotrajno opozicija i ubacio se u vagon koji ponovo vozi na vrh vlasti u Srbiji.

Kao najodaniji vojnik tajnih službi o svim političkim, ali i drugim igračima u Srbiji, zna najmračnije tajne i koristi ih za ucjene i ostvarenje vlastitih političkih i poslovnih ciljeva. Čovjek spreman na sve samo da bi osjetio miris moći, ali nikad u prvim redovima, već iz sjenke, još bolje iz mraka.

U sprovođenju svojih mračnih i ambicioznih ciljeva je vrlo efikasan i uvijek u stanju da ubijedi druge da dok rade na ostvarenju njegovih ciljeva, u stvari ispunjavaju svoje.

Na vlast je prvi put došao sa Miloševićem, čiji je bio gradonačelnik Beograda, a ostao upamćen, između ostalog i po tome, što je građanima Srbije objasnio kako će na izborima birati “između skupog odijela koji im drugi kroje i prava da nose svoje srpsko sa znamenjem i ordenima”. Bile su to slatkorječive fraze pune skrivenog nacionalizma i mržnje prema protivnicima.

Bio je Miloševićev čovjek od povjerenja, najmlađi gradonačelnik Beograda i čovjek koji je na ulice slao policiju da razbija proteste radnika GSP, ali i sve druge proteste na ulicama glavnog grada Srbije. Bio je produžena ruka moći Slobodana Miloševića i Mire Marković, slijepi poslušnik i sluga, izvršilac prljavih radnji iz sjenke.

Poslije sedam godina poslušnosti i izbora 1996. godine osjetio je slabljenje režima i prvi napušta brod koji tone kako bi se ubacio u novi koji samo prividno plovi u drugom smjeru, a jedini njegov pravac je put do moći.

Ipak, izgleda da ga je taj nevjerovatan osjećaj dolaska promjena ovog puta prvi put izdao, jer je ostao predugo pudlica aktuelnog režima koji se potapa u vlastitom blatu.

Dok je igrao košarku bio je plejmejker, ali je u organizaciji zla daleko uspješniji od mnogih na političkoj sceni Srbije, čovjek koji je spreman sve da organizuje i iz svega izvuče korist, a na kraju najbližim saradnicima, kad za to dođe trenutak, zabije nož u leđa, a da nijesu ni osjetili kad se to desilo.

Činjenica je da se nalazio u spisima policije o istragama mreže organizovanog kriminala, da je mislio da će biti uhapšen nakon ubistva Zorana Đinđića, a zna se da je i neposredno pred ubistvo premijera bio u čestim kontaktima sa Legijom. Za Milorada Ulemeka Legiju je bio Ćoki, zbog toga ga danas i navijači Partizana i mnogobrojni protivnici tako zovu.

Nakon što je njegova stranka ostala bez podrške za ulazak u Parlament Srbije, dobio je podršku Vojislava Koštunice i ostao na mjestu šefa Koordinacionog centra za Kosovo, a onda već 2004. godine na predsjedničkim izborima 2004. godine podržao Borisa Tadića i ubacio se u novi voz koji dolazi na vlast. Već 2007.godine se povukao, a potom se pojavio 2011. godine kao jedan od kandidata za predsjednika FK Crvena zvezda.

Kao predratni direktor Proletera, firmu je transformisao u FMP, koja je dobila i svoj, krajem prošlog i početkom ovog vijeka, veoma uspješni košarkaški klub. Čović je u prvoj dekadi ovog vijeka pokušao nekoliko puta bezuspješno da ujedini FMP i Crvenu zvezdu, a to mu je napokon omogućio Vučić kada je postalo jasno da je ”KK Crvena zvezda Diva” brod koji tone i ima 17 miliona duga.

Što je najinteresantnije sve to su mu omogućili Vučić i, pogotovo, Dragan Đilas, koji je u to vrijeme bio predsjednik KSS. Ljuti neprijatelji, a vješti saradnici iza kulisa kada im se interese poklope.

Iz brojnih iskustava kroz istoriju, navijanje za Crvenu zvezdu koja je od osnivanja bila simbol UDBA i tajne policije je prva ulazna karta u visoku politiku, duboku državu, organizovani kriminal i srpske medije.

Prilikom ujedinjenja Čović je rekao novinarima i onu čuvenu rečenicu: “Nećete vi meni odlučivati kako ću ja svoj klub zvati”.

Ipak na konferenciji za medije je objasnio kako će se izvršiti ujedinjenje i u uvijenoj formi, kako planiraju da kriminalom dugovi Crvene zvezde nestanu kao da nikad nijesu ni postojali.

“Radi se o strateškoj i poslovno-tehničkoj saradnji. Radi se o KK Crvena zvezda Beograd (ranije FMP) i KK Crvena zvezda Diva u reorganizaciji, sa ciljem kada se izreorganizujemo i očistimo određene probleme svi budemo KK Crvena zvezda”, ”objasnio” je tada Čović.

Čišćenje određenih problema je bilo kriminalnim metodama brisanje preko 17 miliona eura dugova Crvene zvezde, a u tom prljavom poslu učestvovali su on, Đilas i tada još uvijek vladajući DS, koji nije ni slutio da iza svega stoji Aleksandar Vučić, koji će ubrzo preuzeti sve konce vlasti u Srbiji i postati predsjednik svega i svačega.

Sporazum koji je čista mafijaška prevara podrazumjevao je da dva kluba imaju odvojene račune, na taj način je novoformirani Crvena zvezda Beograd bilo lišen tereta dugova, a ovaj drugi zamrznut, dok bi eventualno svi osvojeni trofeji pripadali klubu koji nije igrao utakmice.

Navijači Crvene zvezde nastavljaju da navijaju za Čovićevo nedonošče i vjeruju da je to isti onaj klub koji je osnovan 4.marta 1945.godine od strane KPJ i čelnika tadašnje tajne policije OZNA, koja je kasnije postala UDBA.

Tokom “čišćenja određenih problema” Čović je koristio sve legalne i nelegalne metode ucijene povjerioca koji su opraštali Zvezdi milionske dugove, poput Milana Beka, koji je, na primjer, zauzvrat umjesto miliona dobio dres Crvene zvezde.

Već sljedeće godine ušao je u lokomotivu kriminala koja se zove SNS i kao Vučićev čovjek od povjerenja postao glavni adut u spasavanju FK Crvena zvezda.

Ponoćnim novembarskim upadom u kancelarije kluba ulazi u Radnu grupu FK Crvena zvezda, koje direktno ili indirektno čine sve sami asovi podzemlja Srbije – Andrej Vučić, Siniša Mali, Goran Veselinović, Slaviša Kokeza, te družina sa Interpolovih potjernica u likovima Zvezdana Terzića i Dragana Džajića.

Do kraja godine abolirani kriminalac Džajić, postao je predsjednik, a Ćoki potpredsjednik FK Crvena zvezda i tako sve do njihove međusobne tuče.

Zahvaljujući uspješnoj “transformaciji” KK Crvena zvezda i FK Crvena zvezda predsjednik svega i svačega u Srbiji je zataškao Čovićevu aferu o nenamjenskom trošenju novca namjenjenog kosovskim Srbima i brojnim kriminalnim aferama oko otkupa imovine na Kosovu tokom kojih su, kako se sumnja, učinjene višemilionske malverzacije.

Kao što su netragom nestajali dugovi Crvene zvezde, nestajali su i tragovi o krivici Čovića za kriminalne radnje kao šefa Koordinacionog centra za Kosovo.

Za sav taj period u sportu u istom rangu takmičenja igraju FMP i Crvena zvezda Beograd, klubovi u kojima je Čović u jednom vlasnik, a u drugom predsjednik, što je klasičan sukob interesa i nezabilježeno u istoriji sporta u svijetu.

Oba kluba Jugoslovenskog sportskog udruženja Crvena zvezda dovode silna pojačanja, razbacuju državne milione, jer svoj novac nemaju, iako su u dugovima, kumulativno skoro 100 miliona eura.

Po završenju “uspješne reorganizacije” KK Crvena zvezda je odmrznut nakon tri godine (2015) i nastavio nesmetano da se takmiči, iako se prema zakonu jedan klub briše iz registra privrednih subjekata ako dvije godine nema nikakvih aktivnosti.

Tom prilikom iz privrednog registra izbrisan je klub Crvena zvezda Telekom iz Železnika, bivši FMP, a sa istim matičnim brojem nastao je KK Ivo Lola Ribar, kao završna faza cirkusa kriminalne reorganizacije…

Nasiljem i kršenjem zakona Crvena zvezda je nastavila da se takmiči pod starim imenom kao da se ništa nije desilo, oslobođena svih dugova, pa i onih poreskih u visini od devet miliona koje nikad nije platila, već su otpisani raznim mahinacijama na liniji Vučić – Čović.

Vladavina Nebojše Čovića Crvenom zvezdom i predsjednika svega i svačega Srbijom bilježi i medijsko nasilje i njihove česte napade bjesa u medijima, ali i prema novinarima koji se drznu da napišu nešto što im se ne dopada ili što samo liči na kritiku.

Zastrašivanje medija Ćoki najčešće sprovodi odmah, u kasnim večernjim, ili ranim jutarnjim upadima u redakcije tokom kojih u svojim izlivima bijesa prijeti poslenicima javne riječi koji su makar pokušali da rade svoj posao.

“Znaš li ti prijatelju šta radi Čović kada pročita i čuje nešto u medijima što mu se ne dopadne? Odmah dolazi, ulazi u redakcije, kancelarije direktora i urednika, prijeti, udara šakom o sto, prevrče stolice. To su torture. Svi ga se boje”, kazao mi je svojevremeno jedan beogradski novinar.

Zbog toga na konferencijama KK Crvena zvezda i FK Crvena zvezda sportski novinari nikada ne postavljaju nezgodna pitanja, a Čović i Terzić se novinarima čak rugaju.

“Pitajte, slobodno pitajte”, rekli bi oni povremeno izigravajući demokrate.

Ono što je sigurno od trenutka “reorganizacije” KK Crvena zvezda da nijedno košarkaško takmičenje u Srbiji i regionu nije regularno. Naime, ako je samo jedna utakmica namještena i unaprijed dogovoren pobjednik, takvo takmičenje je neregularno i namješteno.

Činjenica da do 2011. godine, vrlo kvalitetan klub, FMP, dva puta čak prvak regionalne ABA lige, i čak četiri puta pobjednik kupa, tri puta SCG, i jednom SRJ, nikada nije pobijedio već 12 godina svoje nedonošče. Ova činjenica najbolje govori o regularnosti utakmica dva kluba. Istovremeno FMP je često u vrhu regionalne lige i u mečevima za trofeje takmičenja u Srbiji.

Sve što je napisano u ovom tekstu je samo neznatan prilog za živopisni portret čuvenog režimskog kavgadžije Ćokija, u čiju se koncepciju tako prirodno uklapa posljednji incident sa ćeranjem pripadnike Žandarmerije iz hale Pionir. Stoga nije ni čudo što je agresivni Vučićev specijalac posljednjih dana u centru pažnje srpske skupštine i što poslanici pitaju – da li je Čović moćniji i od samog srpskog autokrate?