Za 90 minuta imao je 53 dodira sa loptom, tačnost dodavanja od 85 odsto, dobio je sedam duela na tlu i čak četiri u vazduhu iako je visok 168 centimetara, tri puta je oduzeo loptu, u dva navrata otklonio opasnost pred svojim golom, svi startovi bili su mu uspješni – nije napravio nijedan faul!
Sve je to (po)stigao Ngolo Kante u finalu Lige šampiona u kojem je njegov Čelzi pobijedio Mančester siti (1:0), a on proglašen za najboljeg igrača.
Titulu MVP ponio je i poslije oba polufinalna duela sa Real Madridom. Slučajnost? Nikako.
Meteorski uspon diskretnog heroja Čelzija je za divljenje.
Kante je 2012. igrao u trećem rangu francuskog fudbala, 2013. u drugom, 2014. u elitnom, da bi 2015. potpisao za engleski Lester. Godinu kasnije senzacionalno je sa ”lisicama” postao šampion Premijer lige, nakon čega je otišao u Čelzi i već 2017. ponovo bio dio šampionske ekipe.
Godine 2018. sa reprezentacijom je slavio na Mundijalu u Rusiji i sa klubom u FA kupu, 2019. sa Čelzijem podigao trofej Lige Evrope, da bi u subotu na stadionu ”Dragao” vodio ”plavce” do trofeja Lige šampiona.
Svi ti uspjesi govore o igračkim kvalitetima Kantea, ali iza fudbalskog glamura i velike scene ”krije” se priča o neobičnoj ličnosti, skoro unikatnoj u vremenima kada slava, moć i uticaj gotovo isključivo pripadaju egocentricima, egoistima, halapljivcima…
Ngolo Kante rođen je 29. marta 1991. u Parizu. Odrastao je u siromašnoj porodici – njegovi roditelji u potrazi za boljim životom migrirali su 1980. iz zapadnoafričke države Mali.
Odrastao je u malom stanu u predgrađu Pariza, Ruil-Malmezonu, a ubrzo poslije 11. rođendana ostao je bez oca.
Niama Kante, stariji brat Ngoloa, umro je od srčanog udara prije Svjetskog prvenstva 2018.
Majka mu je radila kao čistačica, dok je Ngolo počeo da sakuplja đubre i tako zarađuje novac i pomaže porodici.
Prelazio je kilometre šetajući predgrađima istočnog Pariza u potrazi za svim vrstama otpada koji bi dostavljao firmama za reciklažu.
Kanteu su se obim posla i prihodi uvećali tokom Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj, skupljajući otpad koji su navijači bacali oko stadiona i na trgovima.
Osvajanje titule na Mundijalu uticalo je na nagli rast popularnosti fudbala u Francuskoj, te otvaranje akademija širom države.
Tada sedmogodišnji Ngolo Kante, zaljubljen u fudbal i oduševljen time što su slavu Francuskoj donijeli brojni migranti, primijetio je da su se akademije pojavile i u njegovoj okolini i odlučio da proba da izgradi život o kojem je sanjao.
– Imao sam sedam godina kada je Francuska postala prvak svijeta. Bio sam tako uzbuđen, rekao sam prijateljima:,,Jednog dana ću i ja osvojiti Mundijal“ – rekao je jednom Kante.
Potcijenjen zbog visine
Njegovi fudbalski počeci, kao i dotadašnji život, nijesu bili laki.
U akademiji Klerfonten – nije primljen.
Juniorsku karijeru počeo je u široj javnosti nepoznatom klubu Sirezne u predgrađu Pariza.
Kante je bio niži od svih saigrača, ali i najuporniji i najodgovorniji.
Karakter nije promijenio do danas. Bio je i ostao prepoznatljiv po stidljivosti, skromnosti i poniznosti.
– Bio je jedini igrač koji je slušao i radio apsolutno sve što od njega tražite. Prije ljetnje pauze našalio sam se sa njim i rekao sam mu da mu dajem dva mjeseca da žonglira 50 puta lijevom, pa 50 puta desnom i na kraju 50 puta glavom. Što se dogodilo? Dva mjeseca kasnije je uspio. Bio sam šokiran i od tog momenta nikada mu nijesam rekao što da radi. Jednostavno sam ostavio prirodi da odluči o njegovom slučaju, rekao je jedan od njegovih trenera iz mlađih kategorija.
Kante je osvajao turnire u mlađim kategorijama, ali uvijek je stajao sa strane i posmatrao saigrače kako se raduju trofeju.
Godine su prolazile, ali Ngolo je ostao niskog rasta. Zbog toga je i njegov fudbalski put bio usporen.
– Kante je ostao van radara velikih klubova zbog svoje sitne građe. Tada bi cijeli dan izvodio sprintove, uzimao loptu s jednog kraja terena i nosio je na drugi. To je bila njegova rutina kojoj ga niko nije podučavao, pričao je jedan od njegovih prijatelja.
U omladinskim danima zaposlio se u svom klubu kako bi pomagao mlađim igračima, a mukotrpan rad i doprinos na terenu primijetili su iz Bulonja, u koji prelazi 2010. godine.
– Kante je bio sjajan, igrao je direktno, bio ”box-to-box” igrač i svi su mogli da vide koliko je rastojanje pokrivao – ispričao je jedan od trenera Bulonja.
Kako se pisala bajka
Za prvi tim Bulonja debitovao je 18. maja 2012, da bi naredne sezone igrao u trećoj ligi, propustivši samo jedan meč.
Potom je potpisao za Kaen i odigrao svih 38 mečeva u sezoni u kojoj je izborio ulazak u elitu.
U sezoni 2014/15. propustio je samo jedan meč (zbog crvenog kartona). U toj takmičarskoj godini oduzeo je više lopti više nego bilo koji drugi igrač u Evropi.
Uzeo ga je Lester, čime je počela njegova prava fudbalska bajka. Bio je jedan od ključnih igrača šampionske ekipe, te jedan od četiri fudbalera Lestera izabranih u tim godine.
Oduševio je svjetsku javnost, da bi 16. jula potpisao sa Čelzi u transferu vrijednom 32 miliona funti.
– Veoma sam srećan što sam potpisao za jedan od najvećih klubova Evrope. San je postao java, izjavio je tada Kante.
”Football Leaks” je kasnije objavio kako je Ngolou ponuđeno da mu dio zarade bude prebačen na račun u inostranstvu kako bi izbjegao plaćanje poreza. Kante je odbio ponudu, a njegov advokat u poruci mejlom poručio:
– Ngolo je fleksibilan, samo želi normalnu platu.
Sramežljivi dizač pehara
Kante je ponizan čovjek, omiljen među saigračima i zaljubljenicima u fudbal širom svijeta.
Ne voli da se ističe, nikad nije u centru pažnje, a njegov pogled i dječački osmijeh otkrivaju o kakvoj se osobi radi.
Srećan Kante – srećan svijet, glasi jedna od parola koja je postala viralna.
Koliko je stidljiv, pokazao je i tokom slavlja na Mundijalu 2018.
– Bio je tako sramežljiv kad je rekao: ”Na mene je red da držim pehar”, pa je samo stajao i izdaleka gledao u trofej. Ponekad su ljudi dolazili ispred njega. U jednom trenutku su mu svi rekli: ”Hajde, uzmi trofej, tvoj je” – opisao je Olivije Žiru, Kanteov saigrač iz reprezentacije.
”Mini kuperom” na trening
Kante je prošao put od sakupljača đubra po ulicama Pariza do ključnog igrača šampiona Evrope. Zarađuje veliki novac, ali ga to nije promijenilo, niti ga zanima glamur.
Svijet su obišle fotografije kako na trening dolazi ”mini kuperom”.
Jednostavno – skupi automobili i skupa odjeća nijesu ono što zanima omalenog vezistu. Čudo je da danas postoji takav sportista.
– Kante je nezainteresovan za prikazivanje svog bogatstva uprkos primanjima od 120 hiljada funti sedmično, napisao je novinar BBC-ja Pol Flečer.
Kantea su poslije titule prvaka Evrope pitali da li smatra da zaslužuje ”Zlatnu loptu” koja se dodjeljuje najboljem igraču svijeta, na što je on skromno odgovorio da samo želi da uživa u peharu Lige šampiona, kao i da se bliži Evropsko prvenstvo.
Još jedan dokaz o skromnosti junaka priče.
Poslije finala LŠ svi fudbaleri Čelzija poljubili su ”ušati” trofej, samo ga je Kante stidljivo dodirnuo sa dvije ruke.
Kao da je bio slučajni prolaznik na putu do trofeja, a ne igrač ”zaslužan” za šalu koja kruži internetom, a koja pokazuje koliki posao obavlja na terenu.
”Sedamdeset jedan odsto zemlje prekriveno je vodom, preostalih 29 čini Kante”.
Ngolo Kante – primjer istinskog heroja. Čovjek koji je dokazao da stidljivost nije mana i prepreka za uspjeh u životu.