Đoković obara rekorde i uvijek sve pokvari glupim izjavama

Piše: Stanko Radulović

Novak Đoković je treći put u karijeri trijumfovao na Rolan Garosu i napokon otklonio sve dileme oko toga ko je najbolji teniser u istoriji, ko je zaista GOAT, pošto od juče sve najvažnije teniske rekorde ima u svom vlasništvu, ali je i pored toga našao način da sve uprska izjavama koje najčešće nemaju veze sa zdravom logikom.

Trijumfom na šljaci stadiona “Filip Šatrije” Đoković je osvojio svoj 23. Grend slem i na taj način ostavio iza sebe najveće rivale Španca Rafaela Nadala (22 GS titule) i Švajcarca Rodžera Federera (20). Daleko iza ostao je njegov teniski uzor Amerikanac Pit Sampras (14).

Srpski teniser je rekorder i po broju nedjelja provedenih na prvom mjestu ATP liste, pošto je jutros počeo svoju 388.nedjelju kao broj 1 svjetskog tenisa, a još prije više od dvije godine oborio je rekord Federera, koji je bio prvi 310. nedjelja. U toj kategoriji daleko iza ostao je Nadal sa 209 nedjelja, a ispred Rafe su još Sampras (286), Ivan Lendl (270) i Džimi Konors (268).

Kada smo kod vladavine ATP listom, Đoković je jedini u istoriji tenisa imao više od dva perioda vladavine koja su potrajala godinu i više, što govori o kontinuitetu igre na najvišem nivou, a on je imao čak četiri takva perioda.

Jedini je teniser u istoriji koji je na sva četiri Grend slem turnira trijumfovao najmanje po tri puta  – 10 titula ima na Australijan openu, sedam na Vimbldonu i po tri na Rolan Garosu i US openu. Na sva četiri GS turnira Đoković je ukupno igrao 34 puta finale, a jedini je teniser koji je na svima igrao makar po sedam puta u finalu, Federer i Nadal su u toj kategoriji stizali do pet. Nadal ima 30, a Federer 31 GS finale.

Po broju pojedinačnih pobjeda na GS turnirima rekorder je Federer sa 369 pobjeda i 60 poraza (86% uspješnosti), dok je Đoković drugi sa 348 pobjeda i 47 poraza (88%), Nadal je stao na 314 pobjeda i 43 poraza (88%).

Đoković je čak sedam puta godinu završavao na prvom mjestu ATP liste, dok je u toj kategoriji drugi Sampras sa šest, Konors, Nadal i Federer su po pet puta Novu godinu dočekivali kao broj 1.

Sa 38 trijumfa na Masters turnirima, odnosno onim iz kategorije 1.000 srpski teniser je i u toj kategoriji ispred najvećih rivala – Nadal (36 trijumfa), Federer (28), a sa Federerom dijeli prvo mjesto sa po šet trijumfa na završnim mastersima sezone.

Đoković je jedini u istoriji pobijedio na svih devet mastersa i to na svih 14 najvećih teniskih turnira makar po dva puta, na sva četiri GS, svih devet Mastersa i završnom Mastersu sezone.

To su najvažnije kategorije, a Đokovićeve rekorde bi se moglo nabrajati u nedogled, za čim nema potrebe, ali koliko god da je dominantan na terenu srpski teniser izvan teniske arene kada treba davati izjave i pokazati se svijetu u ljudskom smislu neprestalno srlja iz greške u grešku, iz budalaštine u budalaštinu iz nedosljednosti u nedosljednost u želji da se, valjda, istovrememeno dopadne svima.

Novak Đoković na terenu neviđeni pobjednik, perfektni teniski taktičar, ali je izvan njega veliki promašaj bez elementarnog smisla za mudrost i životnu taktiku.

Tako je Đoković gotovo istovremeno na fotografijama sa partizanima, četnicima i ustašama, podržava ravnogorski pokret, a onda kaže da navija za reprezentaciju Hrvatske i da je ponosan što mu je majka Hrvatica… Već u nekom sljedećem trenutku hvaliće se crnogorskim korjenima i biti na fotografiji sa ljudima vrlo spornih moralnih vrijednosti koji negiraju crnogorsku državu.

Istovremeno Đoković je protiv rata u Ukrajini, ali i podržava politiku Vladimira Putina i “stremljenja” ruskog naroda, i tako u nedogled.

Đoković nikad otvoreno nije podržavao režim Aleksandra Vučića, ali je dozvolio predsjedniku svega i svačega u Srbiji da se fotografiše sa njim i ostavlja utisak da su bliski, pa je tako i preuzeo teniske terene na Dorćolu, pod vrlo sumnjivim okolnostima, a nedavno ih je vratio Beogradu kada je shvatio da predsjednik Srbije gubi tlo pod nogama.

U proteklih deceniju i nešto Đoković je zbog “prijateljstva” sa Vučićem i mira u “kući”, bolje rečeno Srbiji, glumio i navijača Crvene zvezde, iako je ponikao u TK Partizan kojem je po dolasku na prvo mjesto 2011. godine poklonio ogromnu količinu opreme. No, posljednje vrijeme je sve češće sa porodicom na utakmicama Partizana.

Zbog nedovoljnog smisla za životnu mudrost Đoković je tokom godina korone bio na meti napada velikog broja inostranih medija, jer je promovisao antivakserski pokret i odbijao da se vakciniše, a mogao je samo da gleda svoja posla, i igra tenis po cijelom svijetu, čak i da nije vakcinisan.

I taman kada su prošle sve muke oko vakcinacije i kada je oborio rekord po broju Grend slem titula, dobio priliku da igra i na turnirima u SAD, Đoković je odmah po osvajanju Rolan Garosu zablistao na RTS-u pričom o nebeskom narodu.

Srbija i Srbi decenijama imaju problem sa svim ostalim narodima jer uporno pokušavaju da dokažu kako su svi protiv njih jer su nebeski narod i direktni potomci Adama i Eve, te kako svi govore srpskim jezikom. I umjesto priče o trijumfu na Rolan Garosu, valjda opet, da se što više dopadne narodu, Đoković počne ničim izazvan o nebeskom narodu.

”Mislim da ljudi moraju shvatiti da smo mi stvarno Bogom dan narod. Ne kažemo bez veze da smo nebeski narod, stvarno jesmo. Imamo genijalne ljude, pogotovo mlade ljude. I trebamo se svi kolektivno usredotočiti na mir, na zajedništvo, na podršku. Ima puno razdora, mnogo ima razdvajanja od politike, čak i u sportu. Ja se nekako nadam da sport kao jedna grana društva može ohrabriti ljude da se ujedine”, pričao je sinoć za RTS Đoković.

Koliko jedan narod zaista može biti genijalan i nebeski, ako zaista vjeruje da je baš on taj poseban i loži se na sve te priče, a nije u stanju na izborima da smjeni jednog autokratu 12 godina, koji očigledno uništava sve što se u Srbiji uništiti može, zaista je diskutabilno.

Đoković je proteklih 15 godina imao priliku da svojim rezultatima i djelovanjem izvan terena izraste u svjetsku ikonu, ali i da na neki način posluži kao ujedinitelj u regionu, što mu je omogućavala činjenica da igra za Srbiju, ima crnogorsko i hrvatsko porijeklo, ali je on umjesto toga ispadao često smiješan i problematičan svojim nacionalističkim izjavama i fotografisanjem sa ljudima sumnjivog porijekla i morala.