Petak, 27 Maja, 2022
Rubrika:

TEOFIL PANČIĆ: Ravno do dna

Za Perića se od početka govorilo da je izabran manje tzv. božijom promišlju, a više zakulisnim uticajem aktuelnog režima, kojem je navodno sasvim po volji.

Piše: Teofil Pančić, Autonomija

Možda je ovde bilo i većeg zla od ovog, ali goreg licemerja nije bilo. Ovo što nas je zajašilo podiglo je tako visoko standarde dvoličnosti i – nema pristojnije, a dovoljno tačne riječi – podlosti, da to ne bi mogli da nadmaše ni neki imaginarni Belzebubovi entuzijasti, sve i da upotrebe najvještije trikove iz tog bogatog repertoara.

Tako je sa ovima koji su uzaptili, kidnapovali, prisvojili državu i društvo, a tako je, logično, i sa onima koji ovom sistematskom zločinu saslužuju, asistiraju, terciraju, iz svojih razloga i pobuda i za neki svoj ćar.

I niko ko se u to kolo uhvati, ma kakve da je eventualne kredite u dotadašnjem životu stekao, ne može ostati neobilježen tim zvjerskim žigom sistem(at)ske laži, brutalnog cinizma, grubog izrugivanja svemu što je u čovjeku bolje i uzvišenije od animalnog i bestijalnog. Vidjeli smo to na tolikim žalosnim primjerima do sada, pa zašto to ne bismo vidjeli i na primjeru Porfirija Perića, odnedavno prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve?

Za Perića se od početka govorilo da je izabran manje tzv. božijom promišlju, a više zakulisnim uticajem aktuelnog režima, kojem je navodno sasvim po volji. Ako biste mene pitali o tome, tada, rekao bih: ne znam, nemam stav, ne zanima me. Mnogo mi je važnije od toga šta će Perić uraditi na mjestu na kojem se našao, a možda je čak i od toga još značajnije šta možda neće učiniti, a njegovi su prethodnici činili, mada bi bilo mnogo bolje da nisu.

Porfirije je u nekim svojim ranijim mjestima službovanja, naročito u Zagrebu, ostavio dobar utisak, kao čovjek razuma (hmmm… vjerski prvak, a čovjek razuma? Dobro, to je sad druga priča…), pomirenja, tolerancije, izvjesne dobro došle modernosti, ako hoćete. Prosto, jezik kojim je on govorio, pojmovi kojima je vladao, bili su vam bliski i razumljivi, najzad ste imali nekoga ko stvarnom svijetu nije suprotstavljao (samo i jedino) taj zamorni žargon neautentičnosti koji se iz njegove i sličnih organizacija širi već vijekovima kao kakav zagušljivi, uspavljujući toksin.

Teofil Pancic (foto: Dragan Gojic)

A onda je Porfirije, ničim izazvan (ili ipak nečim? Nas se to ne mora ticati), dodijelio visoko crkveno odlikovanje – Miloradu Vučeliću. I sročio, ili barem odrecitovao, slatkorječivo obrazloženje tog besprizornog čina. Nije se ni tzv. demokratska javnost nešto pretjerano uznemirila oko tog čina, oguglalo se ovdje na sve, standardi su se srozali do ispod nule, osjetljivost na neprihvatljivo i neizrecivo gotovo da je iščilela u sveopštem relativizmu i cinizmu. Nešto se malo komentaruckalo, gotovo s vragolastim osmjehom na licu, da nema tog kriminalca koji nije dobio crkveni orden, i – to je to, manje-više.

E sad, ne znam kako stoji stvar s kriminalcima, ali ovo je nešto mnogo ozbiljnije od toga. Kriminalci, mafijaši, zovite ih kako hoćete, jesu besprizornici i moralno zazorne osobe, ali u osnovi je to svijet koji se ne pača u tzv. politiku i koji samo gleda da njegov „biznis“ cvjeta u svim zamislivim uslovima. Ličnosti poput Vučelića, pak, nisu kriminalci: one su nešto mnogo gore od toga. Biografija jednog Vučelića u posljednjih tridesetak godina takva je da u poređenju s njom don Vito Korleone djeluje kao ugledan gospodin i, uostalom, uzoran hrišćanin.

Mada je njegov spektar delovanja i interesa znatno širi od toga, dovoljno je pogledati samo Vučelićev medijski „angažman“ od početka tzv. godina raspleta: prvo je, krajem osamdesetih, bio među šačicom pučista koji su umalo uništili NIN privodeći ga nacionalističko-populističkoj politici Slobodana Miloševića; onda je, u osvit najprljavijih ratova, došao na čelo TV Novi Sad, načinivši od nje najsramiju od svih sramnih ispostava ratnohuškačke mašine, koja je gotovo pa doslovno odrubljivala ljudske glave; potom je isti posao nastavio na mnogo široj skali kao direktor RTS-a, uzgred otjeravši s posla preko hiljadu najboljih profesionalaca radija i televizije samo zato što nisu bili voljni da sa đavolom tikve sade; po padu Miloševića nakratko se pritajio, da bi potom osnovao nedjeljnik Pečat, poletno glasilo svake mračnjačke ideologije i prakse koja vam padne na pamet, da bi s povratkom „njegovih“ na vlast dobio na upravljanje Večernje Novosti, koje je pretvorio u centralnu propovijedaonicu nacionalne, ideološke i partijske mržnje, dubinski mnogo otrovniju od svih tih Informera i Srpskih telegrafa, koji taj posao ipak rade prostački i plitko, otuda i mnogo prozirnije.

Ništa od napisanog u prethodnom pasusu nije nepoznato javnosti, i ništa od toga nije moglo biti nepoznato Porfiriju Periću. I, šta je on iz svega toga izvukao kao okosnicu, kao sukus jedne, gle, najednom čestite i dične biografije? Da je Vučelić, možete misliti, kao čelnik TV Novi Sad ovu otvorio prema crkvi i njenom učenju?!? Po ovom kriterijumu, kad bismo ga na trenutak ozbiljno shvatili, gotovo bi svaki urednik iz tih vremena mogao dobiti isti orden, jer su se u vrijeme poslije tzv. pada komunizma svi mejnstrim mediji utrkivali u ulagivanju crkvi, a ako je Vučelić tu „isprednjačio“, to svakako nije bilo iz suptilnih teoloških razloga, nego zato što je glavnoj režimskoj ratnohuškačkoj propovijedaonici bio potreban tako važan saveznik u zajedničkom poduhvatu kreiranja „srpskih zemalja“ gdje god neki ovlašteni manijak u civilu ili uniformi (ili mantiji) zabode šestar u mapu.

Zna li Porfirije sve ovo? Sigurno zna, ne može ne znati; ako bismo povjerovali da ne zna, morali bismo odbaciti predstavu o njemu kao o obrazovanoj i inteligentnoj osobi koja se odlično snalazi u stvarima ovog svijeta, danas i ovdje. Dakle, nije Vučelić odlikovan greškom ili neznanjem onih koji bi morali znati, nego je odlikovan baš za ono što je bio i što je činio, te za ono što jeste i što čini. A ako je tako, a nejasno je kako bi drugačije moglo biti, onda tu odlikovani više nije problem, nego treba pogledati ko je i šta je – kao pojedinac i kao institucija – onaj koji odlikuje. I pošteno izvijestiti o onome što ste vidjeli.

Najnovije

Privredna komora: Zapažen uspjeh crnogorskih privrednika, više od 60 priznanja za kvalitet

Primjetan je napredak u poljoprivrednoj proizvodnji Crne Gore, kao i u onome što naša zemlja može da ponudi na tom planu. Vjerujemo da će...

Lider Čečenije upozorava: Nakon Ukrajine, Poljska bi mogla biti sledeća

Lider ruske južne pokrajine Čečenije Ramzan Kadirov koju podržava Kremlj objavio je snimak u kojem upozorava da bi Poljska mogla biti sljedeća nakon Ukrajine. Kadirov...

Marović i Kurtezi: Crna Gora će nastaviti da podržava Albaniju na putu prema EU

Naše države imaju zajednički vanjskopolitički prioritet – članstvo u EU. Želimo da vidimo da naši susjedni napreduju na tom putu i zbog toga će...

Jovanović: Provjere postupanja u toku, SDT će se žaliti na odluku Višeg suda u...

Uvažavajući zainteresovanost javnosti za odluku Višeg suda u Podgorici, u predmetu protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice, optuženog M. M. i postupanje Specijalnog državnog tužilaštva u...

Mane na izlaznim vratima Liverpula

Sadio Mane bi mogao vrlo lako da ode iz Liverpula. 30-ogodišnji napadač nije još potpisao novi ugovor sa “redsima”. Za njega je zainteresovano nekoliko velikana. Zbog toga...

Najčitanije

Povezano

PRLE I ”NEDOSTOJNI” PREDVODILI RITUAL ”KRVI I TLA”: Dokle će svetosavska sekta da kalja ime Svetog Vasilija Ostroškog!?

Pravoslavni vjernici danas slave Svetog Vasilija Ostroškog, koji je izuzetno poštovan, kako na ovim prostorima tako i kod pripadnika drugih vjeroispovijesti. Međutim, zaostavština ovog...

Portal iz BiH: Novi saziv Skupštine Srbije radikalniji i od onoga iz vremena Miloševića

Novi saziv Skupštine Srbije radikalniji je čak i od onoga iz vremena kada je Slobodan Milošević počeo s učvršćivanjem vlasti, ocjenjuje portal politicki.ba u...

Bojan Jovanović: Srbijom upravljaju presvučene udbaške agenture

Čini se da su građani Srbije, koliko god intimno žele postati dio Europske unije, svaki dan jedan korak dalje od te želje i ideje....

Picula: “Putin mora odgovarati pred sudom za ratne zločine kao i Milošević!”

Ruski predsjednik Vladimir Putin mora poput Slobodana Miloševića za svoje postupke odgovarati pred sudom za ratne zločine, poručio je u utorak hrvatski europarlamentarac Tonino Picula u raspravi o rezoluciji...

Komentari

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
gagi
02.11.2021-10:25 10:25

Gospodine Pancicu,serpa uvijek nadje poklopac,fini neki “ljudi”.