Nastojanje Srbije da pokaže Rezoluciju o genocidu u Srebrenici kao pokušaj da se cijeli srpski narod prikaže kao genocidan – falsificirana je laž, kaže u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba utemeljiteljica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko.
Nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) juče, 23. maja, ustanovila 11. juli kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine, Biserko se osvrće na poruke zvaničnog Beograda.
“To je pokušaj da se srpskom narodu navuče neka vrsta luđačke košulje. To nije uspjelo. Dva mjeseca traje ta kampanja, ta histerija oko Rezolucije u Srebrenici. Tu su upregnuti svi mediji i svi koji svakodnevno daju izjave o Rezoluciji. Kao što se nakon usvajanja Rezolucije govori da je Srbija pobjednik, da nisu uspjeli, da je većinski dio svijeta uz Srbiju i slično”, govori Biserko.
Smatra da je Rezolucija “ogolila stanje duha u Srbiji”.
Ona Rezoluciju o genocidu u Srebrenici vidi kao odgovor na ono što se dešava u Srbiji, to poricanje, glorifikovanje ratnih zločinaca protiv Ratka Mladića. Ali, nažalost i kao zakašnjelu.
“To je važna simbolično važna poruka, poruka Srbiji šta treba da radi. U Rezoluciji su prije svega preporuke koje se odnose na poricanje, na potrebu da se pamti taj genocid, da se uključi u obrazovne programe itd – sve što nije u Srbiji. To je opstrukcija za mlade ljude u Srbiji da shvate, da razumiju šta se dešavalo devedesetih. To je, prije svega, bila genocidna politika koja je kulminirala u Srebrenici. Taj dio tumačenja ratova 90-tih nedostaje u našim narativima. Narativ u Srbiji zadnjih 10 godina jeste sistematsko poricanje. Rat u BiH se kvalifikuje kao ‘oslobodilački rat’ Srba”, objašnjava Biserko.
Nadalje, čelnica Helsinškog odbora dodaje da je upravo na takvom narativu otvoreno pitanje “velike Srbije,” sada pod imenom “srpski svet”.
“Posljednjih 10 godina Srbija intenzivno radi na integraciji RS-a u ekonomski, kulturni i informativni prostor Srbije. To se toleriše, prošlo je bez većih reakcija međunarodne zajendice”, ističe Biserko.
Prema njenim uvidima, tu je važana uloga Rusije, što je očito iz aktivnog učešća Moskve i u lobiranju protiv te Rezolucije o genocidu u Srebrenici.
“Znači, Srbija je dobila vjetar u leđa onda kada je Rusija značajno prodrla na naš prostor u Srbiju, entitet RS i velikim dijelom u okolnim dijelovima regiona. Srpska napredna stranka (SNS) se dolaskom na vlast okrenula Rusiji na mnogo sistematskiji način, intenzivniji, da je predsjednik Tomislav Nikolić rekao da smo mi ruska gubernija”, prisjeća se Biserko.
Rusija potiče aspiracije Srbije za “srpski svet”
Prema njenim uvidima, Rusija je vješto iskoristila frustraciju Beograda izgubljenim ratovima iz devedesetih, te ga značajno potaknula da obnovi takve aspiracije.
“Govori se o ‘srpskom svetu’ koji je veoma sličan ‘ruskom svetu’. Nažalost, Zapad je to kasno nekako shvatio. Tek kada je počela agresija na Ukrajinu. Svijest o tome je sazrela tek nakon incidenta u Banjskoj (upad naoružane grupe na Kosovo, kada je ubijen jedan albanski policajac, za što su kosovske vlasti optužile vrh Srbije, op.a. ). Reakcija je Rezolucija”, smatra Biserko.
Nada se da će, ipak, doći do preokreta.
“Ne vjerujem da će biti odmah. Ova histerija će sigurno trajati do izbora u junu 2024. To je djelomično bio i dio tog projekta. To je reakcija na poricanje u Srbiji i narativ koji svakodnevno glorifikuje ratne zločince. To je ujedno realizacija tog ‘srpskog projekta’, ili pobjeda Šešelja, kojem Srpska pravoslavna crkva (SPC) daje orden. To pojačava sliku u kojoj smo mentalnoj situaciji kao društvo, društvene elite i druge”, navela je.
Takođe, Biserko upozorava da je Rusiji u interesu da drži tenzije u regiji.
“Ne mislim da hoće rat, ili mi se tako čini. Incident u Banjskoj je bio malo više od toga. Želi se pokazati da Zapad odnosno Amerika nije sposobna biti lider u međunarodnim odnosima, te da Zapad ne može riješiti problem kao što je Balkan”, ističe Biserko.
Smatra da će se dizanje tenzija nastaviti.
“Mislim da je čak i Dodik svjestan da su prijetnje otcjepljenjem, ‘razdruženjem’…da je to farsa, pozorište. Tu postoji jedan problem koji je ozbiljniji, po meni, taj narativ truje te mlade generacije, koje su nedužne, koje su rođene za vrijeme rata, poslije rata, koje su sada formatirane na tom narativu, tu leži najveći problem. Tu je pitanje kulturne, obrazovne i medijske politike. Na tom međunarodna zajednica mora da poradi, kako bi Srbija ušla u novi proces, novu paradigmu…”, zaključuje Biserko.