Sud Bosne i Hercegovine proglasio je krivima optužene za zločin počinjen u Štrpcima, na istoku BiH, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske na željezničkoj stanici, 27. februara 1993. iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti.
Prvooptuženi komandant Luka Dragičević oslobođen je krivice.
Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić i Petko Inđić osuđeni su na po 13 godina zatvora.
Riječ je o prvostepenoj presudi na koju je moguće uložiti žalbu.
Dan prije izricanja presude, u četvrtak 20. oktobra, pomenuti optuženi su uhapšeni u Višegradu, na istoku BiH.
Za Radio Slobodna Evropa je potvrđeno da je ovo učinjeno zbog straha “od ometanja pravde”. Advokat prvooptuženog Luke Dragičević je rekao da su uhapšeni kako bi bili zadržani do izricanja presude.
Iz Tužitelaštva BiH su rekli da su željeli osigurati njihovo prisustvo, te zatražiti produženje pritvora u slučaju osuđujuće presude.
Tokom septembra je objavljeno da je više od stotinu osoba optuženih za ratne zločine u BiH nedostupno domaćim sudovima.
Prošle godine je Milomir Savčić, optužen za pomaganje u genocidu u Srebrenici, pobjegao prije nego je priveden zbog kršenja mjera zabrane, dok mu je trajao postupak pred Sudom BiH.
Šta se desilo u Štrpcima?
U voz, na stanici u Štrpcima, ušli su vojnici u maskiranoj uniformi. Bili su to pripadnici paravojne jedinice haškog osuđenika Milana Lukića.
Iz voza su izveli izveli 20 osoba, uglavnom Bošnjaka iz Srbije i Crne Gore. Među njima je bilo i državljana BiH.
Odveli su ih u salu osnovne škole u mjestu Prelovo gdje su ih opljačkali i pretukli. Potom su ih, svezane, kamionom odvezli u jednu garažu u višegradskom selu Mušići pokraj Drine, gdje su ih likvidirali iz vatrenog oružja.
Žrtve zločina ubijene su i bačene u rijeku Drinu.
Milan Lukić,osuđen na doživotni zatvor u Haagu zbog ratnih zločina u Višegradu,optužen je i za ovaj zločin 2019. godine u BiH.
U ovom slučaju su optuženi i Oliver Krsmanović i Dragan Šekarić, ali oni se već nalaze na izdržavanju kazne u odvojenim predmetima, dok je ranije u predmetu bio i Boban Inđić, ali je postupak protiv njega razdvojen.
Najstarija žrtva zločina u Štrpcima imala je 59, a najmlađa 16 godina.
Žrtve su bile iz Srbije i Crne Gore (građani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije) – Prijepolja, Bjelog Polja, Beograda i Podgorice.
Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Telo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru godinu dana kasnije. Za ostalim žrtvama se i dalje traga.
Zbog ovog zločina sudski procesi se vode i u Srbiji.
Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu vodi se postupak protiv četiri lica koja se terete kao neposredni počinioci. Sudu u Srbiji trebalo je tri i pol godine da potvrdi optužnicu protiv njih, podignutu u martu 2015. godine.
Za zločin u Štrpcima do sada su pravosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Ranisavljević je 2003. godine pred Višim sudom u Bijelom Polju, u Crnoj Gori, osuđen na 15 godina zatvora, a Jovičić je pred Sudom Bosne i Hercegovine priznao krivicu i osuđen je na kaznu zatvora od pet godina.