Latinka Perović, čuvena jugoslovenska istoričarka i političarka, preminula je juče u Beogradu u 90. godini. Bila je predsjednica Antifašističkog fronta žena Srbije (AFŽ). Obavljala je dužnost sekretara Saveza komunista Srbije od 1968. do 1972. godine. Smatrali su je najuticajnijom ženom u zemlji u to vrijeme i jedinom koja je svoju poziciju stekla zahvaljujući svojoj inteligenciji, sposobnosti i ambicijama. U okršaju sa liberalnim krilom Saveza komunista Srbije, 1972. godine Josip Broz Tito smjenjuje je sa pozicije sekretara, zajedno sa predsjednikom Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije Markom Nikezićem. Nakon toga se više nikada nije vratila u politiku, već se posvetila istoriografiji.
Uz desetine članaka i rasprava objavila je deset knjiga i više knjiga odgovarajućih istorijskih izvora. PORTAL AKTUELNO donosi tekst iz Slobodne Dalmacije u kojem je Latinka Perović opisala postojeće stanje u Srbiji.
Tekst prenosimo bez izmjena
Publika na Trgu Ivana Pavla II. ničim nije bila zakinuta što je prof. dr. sc. Latinka Perović, ugledna povjesničarka iz Beograda, svoje predavanje na 10. jubilarnom festivalu alternative i ljevice održala na digitalnoj aplikaciji Zoom. S platna razapetog na pozornici FALIŠ-a, a ne među šibenskom publikom.
U trajanju festivala to je prvi put, no ničim nije umanjilo zanimljivost teme pod nazivom “Dokad će se Jugoslavija raspasti?”, čime je otvorena treća i završna večer FALIŠ-a na Maloj loži. Premda u visokim godinama, Latinka Perović čilog je govora, lucidna i elokventna. Bio je pravi užitak slušati njezine jasne misli i razmatranja. Strani su joj, dakako, svaki zapjenjeni nacionalizam i velikodržavlje poput srbijanskog, što je u crno zavilo zemlje bivše države.
Prof. Perović ikona je srbijanskog liberalizma i početkom 70-ih godina zajedno s Markom Nikezićem i ostalim perjanicama novih društveno-političkih i društvenih previranja vodila je tadašnju vladu Srbije u sastavu bivše federacije. Perović je bila pandan Savki Dabčević-Kučar, Tripalu i ostalima iz Hrvatske koji su vodili “proljeće”. Bili su pijetlovi koji su prvi zakukurijekali, dok ih J. B. Tito nije “skratio za glavu”.
– Još uvijek, nažalost, traje politika Srbije koja je dovela do krvavog raspada Jugoslavije i destabilizira odnose u široj regiji – istaknula je uvodno dr. Perović.
Rat se danas vodi drugim sredstvima, a ideje o “srpskom svetu”, opet probuđene, imaju dvostruki efekt. Drže Srbiju u mjestu, bez ikakva napretka. Otežan je razvoj i time je izravno postignuto da mladi iz Srbije odlaze trbuhom za kruhom ili za širom intelektualnom perspektivom i nastaje velika nestabilnost.
Svi su susjedi na oprezu uz takvu politiku Srbije, ocjenjuje prof. Perović, naročito ako se zna utjecaj Rusije na vladu Srbije. Ni velika Rusija, naime, nije prihvatila realnost i nije pomirena s time da je 25 milijuna Rusa ostalo izvan državnih granica, nastavlja Latinka Perović.
S dolaskom Putina već se moglo čuti da je propast SSSR-a najveća tragedija u novijoj povijesti. Rat u Ukrajini razbio je iluzije. Ovih dana umro je Gorbačov, velika povijesna ličnost, koji je doveo do prestanka naoružavanja, potaknuo ekonomske reforme i ostvario dodir sa svijetom. Ipak, bio je poražen. Vjerovao je i u mogućnost socijalne demokratizacije komunističke partije i zato je izgubio izbore. Gorbačova se, međutim, spominje bez dovoljno priznanja i počasti koje zaslužuje.
– Uostalom – ilustrira Latinka Perović – prema istraživanjima ruskih sociologa o hijerarhiji vladara, u narodu su uvijek bili cijenjeni oni krvavi vladari, puno više od reformatora.
Rusija je primjer na koji se Srbija ugleda i oslanja. Prošlost se i na tom primjeru teško predaje – kazala je predavačica.
U Srbiji su, dodala je, građani mogli biti i slabo obaviješteni o tome što se u tome ratu događa. Međutim, ono što su izrekle međunarodne institucije o ratovima, zločinima i mržnji, posijanima srbijanskom agresijom na susjede, kao i publikacije koje su izravni sudionici rata napisali kao otriježnjeni ljudi, svatko može pročitati. Na djelu je, međutim, poricanje teških zločina i svega ostalog s čime se Srbija ni danas nije u stanju suočiti – tvrdi predavačica.
KLICE PROMJENA
– Nakon Miloševića srbijanski su političari slijedili njegovu unutarnju i vanjsku politiku. Važan pokušaj iskoraka poduzeo je jedino Zoran Đinđić, međutim, mučki je ubijen u atentatu. Na temelju proučavanja Đinđićeva rada i ideja za preobražaj Srbije, on je bio posljednja granica za napredak Srbije u suradnji sa svijetom, prosvijećenost i sankcioniranje zločina naposljetku.
Đinđić nije slučajno ubijen upravo zbog reformskih htijenja, zato je i smaknut u političkom ubojstvu, čega je Srbija puna u 19., podjednako i 20. stoljeću. Nakon njega, naglašava prof. Perović, zemlja je krenula putem autokratskih tendencija.
Ipak, ima stvari u Srbiji koje je raduju i daju joj nadu da će se moći krenuti drugim putem.
– Ohrabruju me analitičke knjige grupe znanstvenika o srbijanskom trenutku i veze društvenih asocijacija mladih ljudi koji se povezuju, otvoreni su svijetu, jer moramo razgovarati i surađivati jedni s drugima na ravnopravnoj osnovi. Ni Europa nije idealna, ali je još uvijek najbolja i najprogresivnija asocijacija u suvremenom svijetu.
I treće, naglašava Perović, intelektualna manjina u Srbiji nije predala zaboravu Zorana Đinđića, Radomira Konstantinovića, niti zaboravlja srbijansku povijest ljevice. U svim svojim konceptima bila je federalistička, no ideju velike Srbije uvijek je smatrala vrlo opasnom za srpski narod. Ta ideja isključuje suradnju s drugima, što je jedino s čime Srbija može napredovati.
Te klice promjena nikad ne smijemo izgubiti iz vida, oslanjam se na to, vjerujem da će se razviti i u tome sudjelujem s odgovornošću prema mladoj generaciji, zahvalila je na kraju prof. dr. Latinka Perović na mogućnosti da se obrati publici u Šibeniku i Hrvatskoj.
ŽIVOT NAKON SMJENE
Ni mi u Srbiji, ni ljudi u Hrvatskoj i Sloveniji ne bismo ratovali, nego razgovarali. Jugoslavija se, ne zaboravite, nije raspala zato što nije bilo rješenja, nego je odbačeno moguće rješenje, kazala je Perović i potom odgovorila na pitanje kako je živjela nakon smjene i obračuna sa srbijanskim liberalima 70-ih godina:
– Taj odlazak nisam doživjela kao veliku tragediju, nego kao oslobođenje od odgovornosti za stvari na koje više ne možemo utjecati – kazala je Perović. I nastavila:
– Posvetila sam se proučavanju srpskog društva, želeći proniknuti zašto su takvi ljudi odbačeni, a vode društvo i odnose naprijed. Nisam bila politički angažirana. Politika u novo doba postaje i dobar biznis, no to se shvaćanje kosi s mojim pojmovima etike i morala. Izabrala sam zato, reći ću, samostanske uvjete života i rada i ne žalim zbog toga.