Politički pritisci na zaposlene u javnim preduzećima nisu novost, a njihovo prisustvo na političkim skupovima vladajuće stranke često se podrazumijeva.
Iz Čeneja nadomak Novog Sada dolazi nešto drugačija priča: maloljetna ćerka žene ucijenjene poslom u JKP “Čistoća”, uz dozvolu roditelja, svjedočila je kako izgleda kada i dijete mora da ide na političke skupove i kako je to kada se ironija sudbine poigra, pa se baš u povratku sa mitinga Srpske napredne stranke vratite u kuću bez struje, koja je isključena zbog neplaćenog duga, javlja N1.
Pet dana prije izbora, u Novom Sadu je održan pretposljednji miting Srpske napredne stranke, na kome je predsjednik Srbije, kako je sam rekao, dočekan veličanstveno kao ni na jednom prethodnom. U masi je tada bila i jedna žena, ucijenjena poslom u čenejskom JKP „Čistoća“, pa je na miting morala da povede i šesnaestogodišnju ćerku. Kada su se svjetla u velikoj sali SPENS-a pogasila, i svoju kuću na kraju sela pored Novog Sada, zatekle su u mraku.
„Srijeda je bila, mi smo otišli na miting i vratili se kasno uveče, gdje sam ja pokušala da upalim svijetlo i vidjela da neće i majka je pogledala na mjesto gdje je taj glavni priključak za struju i vidjela da su odnijeli sat i nisu ostavili nikakav papir ili neko upozorenje ili nešto na to“, kaže šesnaestogodišnja Anica Filipović.
Od tada skoro mjesec dana žive bez struje. Zbog duga od 50.000 dinara koji ne mogu da plate.
„Zato što je majka preko studentske zadruge i nije joj neka velika plata, radi na minimalcu sad je na bolovanju nema prava na bolovanje plaćeno, na godišnje odmore“, kaže Anica Filipović.
I za takve uslove rada, majka je morala da pristane na uslovljavanje.
„Ona je bila ucijenjena da mora da pređe u tu stranku, na šta je ona pristala da ne bi ostala bez posla. I tako, idemo na te mitinge, da podržimo tu stranku i da kažem da pravimo višu masu ljudi na tim mitinzima. U busu dobijemo kao flašicu vode i neki sendvič, ali, meni kao djetetu od 16 godina, nije ni malo prijatno da idem na tako nešto“, kaže Anica Filipović.
Na mitinge su morale, ali ne zato što su očekivale da im stranka plaća račune. Same su ih plaćale koliko su mogle – i od plate Aničine tri godine starije sestre, pa i od onoga što zaradi šesnaestogodišnja Anica, tako što u jednom novosadskom restoranu pere sudove.
„Pa jeste teško, ali kada idem u školu, ne radim svaki dan“, kaže ova šesnaestogodišnjakinja.
Na Anici je i dio obaveza oko kuće, koje su još teže, od kada struje nema. U domu je hladno i mračno, i tako će biti sve dok ne prikupe novac za dug. Za pomoć su pitali, ali su ih odbili, isti oni koji ih primoravaju da na mitinzima Srpske napredne stranke budu statisti.