Bursać: Draško Dodik i Milorad Stanivuković

Piše: Dragan Bursać (balkans.aljazeera.net)

Svi smo se ovih dana naslušali Milorada Dodika i njegovih sramnih izjava: od bestijalnog psovanja Srebrenice i srebreničkog genocida, preko najava (ko zna kog po redu) otcjepljenja, prijetnji novinarima, najava nasilja, salvi psovki… jednom riječju, čovjek je bukirao i okupirao javni prostor, ušao je u njega kao teretni kamion i ne izlazi, niti misli izaći.

Visoka škola dodikologije

I često se čuje u tom javnom prostoru vječito isti pitanje: ima li neko u političkom životu entiteta Republika Srpska, a da je na poziciji moći i da nije Dodik?

Kratko i jasno – ima.

Samo što je tom nekom i tim nekima Milorad Dodik i politički, i moralni, a bogme i životni uzor. Pa su se mnogi sjetili gradonačelnika Banjaluke, mlađahnog Draška Stanivukovića, koji je onomad profano obećao građanima dvije stvari koje ih se i ne tiču: da će se do kraja mandata oženiti i da će diplomirati. Niti se oženio, niti je diplomirao, ali na neki način jeste održao obećanje. Kako? Pa jednostavno, tako što se oženio za bizarni populizam i diplomirao je Dodikovu instant školu nacionalizma.

Tako Draško Stanivuković, koga se glede tajkunskih rabota u gradu Banjaluci odrekla i njegova nekadašnja koaliciona partnerka Jelena Trivić, kaže u vezi sa najnovijim odlukama visokog predstavnika:

“Ne podržavam nametnute odluke Christiana Schmidta, niti poštujem njegove nametnute zakone. Jedini organ koji ima legitimitet za donošenje zakona u Republici Srpskoj je NSRS i njene odluke ću poštovati.”

Draško Stanivuković zvuči kao Dodik, razmišlja kao Dodik, izražava se kao Dodik i ima nacionalističke vizije poput Milorada Dodika. Jednom riječju diplomirao je na visokom laktaškom koledžu dodikologije i originalni Milorad Dodik, mirne duše može kazati da je našao svog nasljednika. To što je nasljednik iz navodno opozicionog PDP-a, ni pola muke, jer se i taj isti PDP pokazao glede Schmidtovih odluka još radikalniji od Dodikovog SNSD-a, tražeći da se potpuno blokira rad institucija BiH. Tako je Draško Stanivuković, isti onaj koga su u zvijezde okivali slabiji poznavaoci prilika i u zemlji i u regionu, ali bogme i u diplomatskom koru, zapravo samo ekstenzija Milorada Dodika u lokalnoj, banjalučkoj upravi sa glasačkim i populističkim potencijalom.

Ovdje se valja još podsjetiti kako Stanivuković vidi najnovije odluke visokog predstavnika u svjetlu Banjaluke i RS-a: “Banjaluka mora biti jedinstvena u odbrani Republike Srpske i njenih nadležnosti bez obzira na različite političke stavove. Moja politička neslaganja s Dodikom, Cvijanovićevom ili Viškovićem nisu i ne mogu biti iznad interesa Republike Srpske i Banjaluke.”

Ne postoje partijske, nego samo tajkunske razlike

Naravno, pokazao je Draško Stanivuković da je Dodikova desna ruka i mnogo prije kroz “sinhronicitet” gradske i entitetske vlasti, pa su nazivi partija samo forma, a svaki sukob nije partijske, niti ideološke, nego tajkunske prirode.

Za sve ovo ga suštinski optužuje Jelena Trivić koja kaže: “Ono što niko do sada nije uspio, a što je uspjelo Drašku Stanivukoviću, da se SNSD navodno bori protiv kriminala i korupcije iako su ove pojave svoj procvat doživjele za vrijeme njihove dugogodišnje vladavine, na svim nivoima. Izvinjavam se građanima Banjaluke što sam učešćem u kampanji 2020. godine doprinijela tome da imamo ovakvog gradonačelnika, iako i dalje smatram da je, politički gledano, to bio ispravan potez da bi se pokazalo da je SNSD pobjediv.”

Jednom riječju, Jelenu Trivić je sramota što je podržavala Draška Stanivukovića, koji je po njoj sa svojim partijskim drugarima veća tajkunska sekta čak i od tajkunskog Dodikovog SNSD-a.

Da se ne radi samo o trci u nacionalizmu na kratke staze, treba kazati da je Stanivuković kao svršeni diplomant dodikologije shvatio da mu je uz Dodika i njegovu retoriku najbolje i da će kao takav možda i nakon narednih lokalnih izbora ostati na mjestu prvog čovjeka Banjaluke. Naravno uz neku vrstu debelog aranžmana sa Miloradom Dodikom. Tako bi se riješio svoje najveće prijetnje Jelene Trivić, koja dogodine sasvim sigurno napada gradsku fotelju broj jedan sa mjesta predsjednice novoosnovanog Narodnog fronta. I još važnije, Narodni front je direktna franšiza Vučićevog SNS-a, pa će njenom (eventualnom) pobjedom Vučić jednom za svagda obuzdati Dodika.

Kažem, zato nije ovo čisto nacionalističko nadgornjavanje jedne sredine koja je gotovo besuzlovno velikosrpski nastrojena, ima tu dosta borbe za moć.

Ali uvijek ima ono – ali.

Suštinski, Jelena Trivić je veći srpski nacionalista i od Milorada Dodika i od Draška Stanivukovića. Ona bi svojim eventualnim dolaskom na vlast održala isti protočenički politički intenzitet i odiozu prema državi BiH, uz jednu opasku – mnogo više bi slušala Vučića, koji bi preko nje kao klasičnog tastera donosio izvršne odluke u dobrom dijelu BiH.

A za to vrijeme Draško Stanivuković nastavlja tamo gdje je Milorad Dodik samo na čas stao. Stvara ili pokušava stvoriti od entiteta državu, a od Banjaluke glavni grad te države. U kome će se, dabome, za sve pitati.

Za kraj, jedno pitanje, znate li ko je ovo rekao ovih dana: “Banjaluka svim svojim kapacitetima brani i braniće nadležnosti NSRS, imovinu Republike Srpske, svih načela, principa i sloboda i svega onog što su borci izborili…”

Na momente vam se čini da je to Dodik, a na momente da je Stanivuković izgovorio. Istine radi, kazao je ovo mlađahni Draško, a mogao je komotno to biti i Dodik.

Prava istina je da sve što u zadnje vrijeme dolazi iz Banjaluke, a na fonu je secesionizma, populizma i najava kojekakvih antiustavnih aktivnosti, koje podrivaju ionako rovit ustavno-pravni poredak BiH izgovara, dela i radi Draško Dodik i Milorad Stanivuković.

Razlike nema! Zamijenite imena i prezimena, isto vam se hvata.

Prestanite podržavati neočetnike!

A bez novog obrasca ponašanja, prije svega, međunarodne zajednice (ako to želi) i novog pristupa nevladinog sektora, koji mora odustati od umivenih neočetnika koji preko noći postaju navodni borci za građansku BiH, nema sreće niti selameta.

Rješenje?

Pustite par godina da se iskristališe situacija i da se pokažu ljudi koji istinski baštine građanski, multinacionalni bh. duh, a koji to ne rade iz interesa. Znam, biće teško i biće ih na prste jedne ruke, ali oni jesu ono najvrjednije u ovoj zemlji.

Sve ostalo je Milorad Stanivuković i Draško Dodik. Dakle, isto pakovanje u različitoj ambalaži.