BIVŠI PRIPADNIK CIA-e UVJEREN: Tenzije na Balkanu će izmaći kontroli

“Mislim da lokalne vlade već znaju, ali Amerikanci i Evropljani treba da se suoče sa činjenicom da tri decenije politika i strategija zasnovanim na teleologiji liberalnih institucija nisu urodile plodom”, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) David Kanin, profesor na međunarodnim studijama Univerziteta Johns Hopkins u Sjedinjenim Državama sa fokusom na Jugoistočnu Evropu.

“Upravo smo imali Afganistan. Afganistan jeste veoma različit, ne poredim područja, ali poenta je da je činjenica neuspjeha sada jasna i evidentna u Afganistanu. Ako ne želimo da se to dogodi na Balkanu, da se sve raspadne prije no što ljudi prihvate i onda kažu:’ znali smo cijelo vrijeme’. No, to nije prihvatanje neuspjeha. Radi se o tome da se prvo prizna da politike nisu funkcionisale i neće funkcionisati. A onda pokušati da se pronađe put naprijed”, dodaje on.

Bivši viši analitičar u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), tokom svoje tridesetogodišnje karijere profesor Kanin služio je kao politički analitičar međuagencijske radne grupe za Balkan tokom ratova 90-ih godina.

Nakon godina rada kao analitičar na sigurnosnim pitanjima u Evropi i zemljama bivše Jugoslavije, profesor Kanin je bio uključen u procese koji su vodili ka potpisivanju Dejtonskog sporazuma, ali i mirovnim pregovorima iz Rambujea 1999. godine.

U trenutnoj klimi na Zapadnom Balkanu ne vidi isključenost novih sukoba.

“Mislim da će se neki oblik konflikta dogoditi na Balkanu. Možda neće doći u obliku ratova koje smo vidjeli ranije”, dodaje Kanin.

Njegov stav je da je zemljama Zapadnog Balkana potrebna nova politička snaga, te da lokalci treba da preuzmu vodstvo kako bi se situacija poboljšala.

‘Dodik će gurati koliko bude mogao’

RSE: Narodna Skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o ljekovima i medicinskim sredstvima koji predviđa osnivanje agencije za ljekove na entitetskom nivou što nije u skladu sa Ustavom. Definisano je da entitet ne može preuzeti nadležnost države. Ako se ništa ne može desiti pravno, zašto su preduzeti ovi koraci? Šta mislite?

Kanin: Mislim da će Dodik nastaviti da gura, da ide do linije koliko god može. On jednostavno želi da stavi prst u oči Zapada kad god ima priliku, zbog svojih političkih razloga. I jer želi da entitet pomakne što je dalje moguće od dejtonske Bosne, dok u isto vrijeme govori da djeluje u skladu sa pravnim okvirima Dejtona.

RSE: Takođe je najavio da će u narednom periodu uraditi slično sa Oružanim snagama, Državnom agencijom za istrage i zaštitu, Upravom za indirektno oporezivanje. Kako to komentarišete?

Kanin: To je ozbiljna stvar. On rizikuje da mu to može proći, i prolazilo mu je sa svim drugim. Ima dobar razlog da vjeruje da će to biti slučaj. Ne vidim nikakva pomjeranja u evropskim prijestolnicama niti da Sjedinjene Države rade išta po ovome pitanju. On ide naprijed koliko god može, korak po korak.

Vidjećemo da li ide prema otcjepljenju ili može biti manje od toga. Vidjećemo. Ali mislim da prelazi granicu po pitanju sigurnosne zone. Moglo se upravljati svim stvarima koje je uradio do sada, i bile su manje nego suverene.

Ali mislim da kada krene da stvara vojsku, vojnu snagu koju može da koristi, nezavisno od druge vojne snage, ne samo kao zahtjev za internom sigurnošću, već kao sredstvo policije i vojske za otcjepljenje njegovog entiteta na ozbiljan način, onda mislim da prelazi granicu.

To nije ništa različito od toga šta se dešava sa Srbijom i Kosovom. Kosovo napravi vojsku, to je stav suvereniteta kojeg Srbija ne želi prihvatiti. No, Dodiku, za sada nema indikacija da mu neće poći pod rukom.

‘Dosadašnje sankcije nisu naškodile Dodiku’

RSE: Da li vidite mogućnost da bi se Dodik mogao suočiti sa dodatnim sankcijama SAD-a u budućnosti? I šta bi bio njihov efekat?

Kanin: Problem je što Bosnom i svim balkanskim zemljama upravljaju pokroviteljske mreže koje nisu prozirne i čije finansije nisu transparentne. I nije jasno kakav je uticaj sankcija. Sankcije imaju neki uticaj, ali one su specifičan alat koji ima određenu korist, ali nije odlučujući. Ne vjerujem da bi dodatne američke sankcije imale uticaj na Dodikovu strategiju ili njegovu politiku.

RSE: Mislite li da su dosadašnje sankcije imale efekta?

Kanin: Nije bilo političkog efekta. Možda je bilo unutar zemlje ekonomskog efekta na finansije pojedinaca povezanih sa Dodikom i na njega samog, ali nisu naštetile efikasnosti njegove pokroviteljske mreže i njegove kontrole unutar RS-a. I stoga, politički, ne vidim da imaju odlučujući uticaj.

RSE: U svom tekstu nedavno napravili ste listu indikatora koji bi na neki način mogli da pokažu da bi se na Zapadnom Balkanu moglo dogoditi nešto opasno. Među njima je i scenario u kojem Dodik pokrene proces referenduma za otcjepljenje i postavi datum za glasanje. Koji su drugi indikatori? I da li vidite da bi se mogli dogoditi? Poput ovog indikatora o otcjepljenju?

Kanin: Indikatori koje sam postavio su moja lična viđenja o tome šta mislim šta bi moglo da pređe određene linije. To su moji lični stavovi i mogli bi biti jednako tako totalno pogrešni. To su samo stvari za koje mislim da bi bile opasne i da bi mogle dovesti do stvarne promjene u situaciji. I pozvao sam čitaoce da razmisle i o svojim indikatorima. Moja poenta je da situacija nije trajno održiva. Bosna neće funkcionisati. Ne funkcioniše od početka i neće ni u budućnosti.

Pitanje koje se postavlja jeste šta će dovesti do novog konflikta. Vidjeli smo u regiji vraćajući se unazad do 1878. Izvinite, sa istorijom, ali obrazac u regionu je jasan. Sigurnosni poklopci koje je s vana nametnuo zapad funkcionišu onoliko koliko funkcionišu. I kada ne rade, regija se vrati konfliktu. To smo vidjeli više puta.

Postoji obrazac, i nema indikatora da je obrazac išta drugačiji ovog puta. Pitanje je da li ćemo biti u stanju da predvidimo događaje, situacije kako se dešavaju koje bi mogle dovesti do stvarne nevolje i pokušati da ih ublažimo ili da uradimo nešto po tom pitanju.

Ili da ih spriječimo. Ili ako ništa da obratimo dobru pažnju na to. Ili ćemo biti iznenađeni. Znate, kada pogledamo na Balkan, brinemo o stvarima. Ali kada se konačno dogodi incident koji to podstakne, mi smo nekada iznenađeni iako smo sve pratili.

Znate, 1914. godina je dobar primjer, a mislim da su bile i druge. Sve što ja predlažem jeste da je vrijedno da se razmisli koji događaji ili razvoji situacije bi mogli da nam ukažu da će se nešto promijeniti na način da će voditi trenutne tenzije, trenutni osjećaj dezorijentacije prema neposrednoj krizi.

RSE: Ko treba da prizna poraz?

Kanin: Vlade, američka, evropske vlade. Mislim da lokalne vlade već znaju. Ali Amerikanci i Evropljani treba da se suoče sa činjenicom da tri decenije politika i strategija zasnovanim na teleologiji liberalnih institucija nisu urodile plodom.

Ideja da narod na Balkanu ne mogu sami da urade to, odnosno da sami krenu ka demokratiji, vladavini prava, da im je potreban vanjski sistem, mislim da je vrijeme za ove iz vana da shvate da ne znaju šta rade i da ne znaju kako ići naprijed. Da mi ne znamo, mi na Zapadu, da ne znamo doktrine ili strategije ili taktike koje će pokrenuti region naprijed ka onome što smo obećali nakon rata 1990-ih, da se to neće desiti. Ako je to slučaj, onda se suočimo sa pitanjem, ok gdje idemo odavde? Kako da ublažimo uticaj tog neuspjeha? Na način da uradimo bolje no što smo uradili na drugim mjestima u svijetu.

Upravo smo imali Afganistan. Afganistan jeste veoma različit, ne poredim područja, ali poenta je da je činjenica neuspjeha sada jasna i evidentna u Afganistanu.

Ako ne želimo da se to dogodi na Balkanu da se sve raspadne prije no što ljudi prihvate i onda kažu znali smo cijelo vrijeme. No, to nije prihvatanje neuspjeha. Radi se o tome da se prvo prizna da politike nisu funkcionisale i neće funkcionisati. A onda pokušati da se pronađe put naprijed.

RSE: Izgleda da nova američka administracija postaje sve više uključena na Zapadnom Balkanu. Tri nova ambasadora su nominovana, svaki od njih ima prethodno iskustvo rada u regiji. Šta ovaj izbor govori o američkim namjerama?

Kanin: Izbor ljudi je uredu. Neću komentarisati pojedince osim da su svi oni iskusni, svi su pametni i veoma sposobni. Ali oni će raditi na lokalnom nivou, davaće savjete iz politika, radiće stvari koje su radili ranije. Sjetimo se da su bili uključeni i ranije. I koliko god da su pametni, politike nisu uspjele po mom mišljenju, osim u smislu očuvanja istine. I to je uredu. Problem je što postaje sve teže i teže očuvati istinu.

Ako ljudi koji se sada imenuju budu u stanju da pronađu način da zakrpe stvari, izguraju probleme i sačuvaju istinu, to će biti nešto, to će biti uredu. Alli će samo odložiti stvari, neće riješiti bilo šta.

Za ovo ne postoji rješenje koje vodi Zapad, u smislu stvaranja, onog što se naziva sigurnosna zajednica. Drugim riječima, područje unutar kojeg fizički sukob postaje gotovo nemoguć. To je korišteno za transatlantski region nakon Drugog svjetskog rata, što po mom mišljenju malo vjerovatno na Balkanu.

‘Potrebne nove političke snage’

RSE: Gdje onda idemo odavde? Iz ovog momenta i ove klime? Kako da se pomjerimo iz momenta u kojem postoji ideja da će doći “novi rat”, može li to biti samo narativ koji hrani politike podjela i omogućava političkim elitama da proguraju svoju agendu dalje, sve pod izgovorom “sve je bolje od rata?

Kanin: Da to ima smisla i ima istine u tome. Problem je što nema suprotnog narativa. Nema kredibilnog narativa koji kaže ovo će učiniti stvari boljima. Mislim na kredibilne narative ne one koje koristimo zadnjih 30 godina. Ako uradimo X, onda će sve loše stvari postati manje moguće, a X može da bude nešto specifično. I to je ključ. Taj posao treba da se uradi, da se stvori narativ u kojem to može da funkcioniše.

Jedna stvar gdje bi mislim moglo biti dobro, gdje bi bilo od pomoći i potrebno, Srbija je recimo dobar primjer gdje nema opozicije. Jedan intelektualac je pisao o tome kako Zapad treba da istupi po pitanju Vučića. Problem je što nema dokaza da opozicija ima ikoga kredibilnog. To su sve stara imena ljudi koji žele da budu kraljevi Srbije umjesto Vučića.

Umjesto toga, svakoj od ovih zemalja je potrebna nova krv, nove kredibilne političke snage kojima je u interesu da urade posao, koje imaju interese ljudi u svojim srcima i žele da stvore nešto drugo. Ne nevladine organizacije, civilno društvo. Oni će se uključiti, ali oni imaju svoje tipične navike. I, i oni i teleološka retorika, znate, demokratije, vladavine prava i svega toga, to neće funkcionisati.

Ako se pojavi novi političar, političar koji ima harizmu, koji može da dobije podršku, koji može da se odupre iskušenju da postane sam šef zaštitnik ili koji bi preuzeo pokroviteljski plašt na neki način, koji bi privukao prodršku ili kada bi preuzeo dio te uloge, ali u isto vrijeme ostao transparentan i sa željom da stvori konkurentno i sveobuhvatno demokratsko okruženje. Ako bi se takvi ljudi mogli pojaviti, onda bi možda mogli da smisle način kako da se krene naprijed. No, za to je potrebna skroz druga politička klasa. Ali vjerujem da bi to bilo potrebno i da bi to bila veoma pozitivna stvar. No, to ne vidim da se dešava sada.

Cio razgovor možete pročitati ovdje.