Zašto veliki broj Crnogoraca nije glasao?

Piše: Edin Smailović (Al Jazeera Balkans)

U Crnoj Gori su u nedjelju održani izbori. Istorijski po jednoj činjenici: nikada manji procenat birača nije izašao na birališta. Izlaznost je jedva prešla 56 odsto. I od ove činjenice treba krenuti kada su ovi izbori u pitanju.

Razlozi zašto je ovoliko građana ostalo kući su višestruki ali četiri su najvažnija.

Prvi, nije bilo organizovanog dolaska dijaspore niti glasača iz okolnih država.

Drugi, kupovina glasova je ovaj put ili izostala ili bila znatno manja, pa su mnogi ugledni domaćini u Crnoj Gori uzalud proveli dan u kući i čekali da se na vratima pojavi čovjek sa pitanjem koje oni najviše žele čuti; Pošto ste, koliko koštate vi i članovi vaše familije?

Treći, i ipak najvažniji razlog, je po meni to što je najveći dio onih koji su ostali kod kuće razočaran kompletnom političkom ponudom i ambijentom u kojem živi. Građani su na ovaj način kazali da su ubjedljivo najbrojnija partija oni koji su nezadovoljni sa svim političkim akterima što otvara mogućnost neke nove političke grupacije koja bi na najbolji način prepoznala i artikulisala ovo nezadovoljstvo.

Četvrti razlog, takođe važan, jeste taj što građani shvataju da se bez obzira na ishod glasanja vlast kroji daleko od Crne Gore, u Beogradu, Briselu, Vašingtonu, i da političari rado i lako izdaju interese građana kako bi se dodvorili ovim centrima moći.

Zadovoljni svi koji su ušli u parlament

Što se tiče rezultata izbora, zvanično su zadovoljni svi koji su prešli cenzus.

Ali pošto Crna Gora nije zemlja odgovornih političara uvijek zaključke morate izvoditi sami. Krenuću prvo od onih koji nisu prošli onako kako su najavljivali i koji su realno izgubili dio glasačkog tijela. Najveći gubitnici kada je broj poslaničkih mjesta u pitanju su partije Alekse Bečića i Dritana Abazovića – Demokratska Crna Gora i URA koje će zajedno imati 11 ili 12 mandata u parlamentu.

Iako je Pokret Evropa sad prvi put nastupio na parlamentarnim izborima, očekivalo se da će puno bolje proći. Ankete su im davale znatno veći procenat nego ovih 25 odsto koliko su dobili. Očigledno da su afere oko nosioca liste Milojka Spajića kao i njegove razmirice sa drugim liderom Evrope sad i aktuelnim predsjednikom Crne Gore, Jakovom Milatovićem, uticale da rezultat bude znatno manji.

Realno, umjerene razloge za zadovoljstvo ima i lista oko nekada vladajuće DPS koja je osvojila blizu četvrtine glasova izašlih. Ostaje da se vidi, ali čini se da je privremeni lider partije koji je zamijenio Mila Ðukanovića, Danijel Živković, konačno uspio da stabilizuje partiju i zaustavi dalji pad.

Ali, jedini realan pobjednik izbora je Bošnjačka stranka. Uspjeli su da udvostruče broj mandata u odnosu na prošli saziv parlamenta sa tri na šest. Tačno je da je niska izlaznost išla na ruku manjinskim listama, ali je jasno da je Bošnjačka stranka iskoristila vakuum koji je nastao odlaskom DPS-a s vlasti i razočarenjem onim koji su ih 2020.godine zamijenili na vlasti.

Ono što  je meni lično najveći dobitak ovih izbora, jeste povratak predstavnika hrvatske zajednice u parlament. Iako ova mala zajednica čini tek nešto više od jedan odsto ukupne populacije države, njen doprinos crnogorskoj kulturi, posebno Boke Kotorske gdje se nalazi većina registrovane i zaštićene kulturne baštine, daleko nadilazi njihovo procentualno učešće u populaciji.

Takođe, ovim je opet obogaćen multietnički i multivjerski mozaik parlamenta. Fali još predstavnik romske zajednice, što je sramota svih nas, ne samo političara, pa da makar simbolično sve značajnije zajednice u državi budu na ovaj način reprezentovane u parlamentu.

Kada je u pitanju formiranje nove Vlade, čulo se u izbornoj noći puno toga. Pa su jedni rekli da neće nipošto sa ovim. Drugi su pak rekli da bez njih nema vlasti, treći da ne bi bilo dobro da vlast bude bez njihovog učešća. Najdirektniji je bio Milojko Spajić, nosilac liste Pokreta Evropa sad, koji  je izjavio da Vladu može praviti sa svim političkim akterima, izuzev sa DPS-om i URA. Ali to je izborna noć. Političari su pod udarom adrenalina i misle da su na krovu svijeta. Već za par dana niko se neće sjećati njihovih izjava. Ni oni sami naravno.

A Vlade će ipak biti. Čim Gabrijel Eskobar dođe u novu posjetu Balkanu pa naravno posjeti uzgred i Crnu Goru. I svi politički lideri počnu objavljivati fotografije gdje se nasmijani rukuju sa Eskobarom. A on će reći, na umiven način kako to diplomate znaju, ko je a ko nije poželjan partner za SAD.

Zbog ovoga je posebno važno ne doživljavati izjave crnogorskih političara ozbiljno. Oni ne robuju nijednom principu osim onom da se po svaku cijenu bude dio vlasti. A oni sa takvim porivima ne mogu biti nikakva prava elita. A samo prava elita može povesti društvo u suštinske promjene koje će donijeti u konačnici boljitak. Kako toga nema ni na vidiku, jasno je da nema ni boljitka.

Dakle, kada je ishod izbora u Crnoj Gori u pitanju: Ne bojte se, ništa dobro biti neće!!!