Piše: Edin Smailović (balkans.aljazeera.net)
Učenici iz Crne Gore su opet na PISA testiranju bili na začelju. I pored silnih luča koje se redovno uslikaju za društvene mreže, čim crnogorsko obrazovanje istupi na međunarodnu scenu, tj. PISA testiranje, desi se debakl.
I to svaki put.
U međuvremenu se desio protest prosvjetnih radnika koji su zahtijevali da se ispoštuje data riječ o povećanju njihovih zarada.
Takođe, u međuvremenu skoro da je prošla ispod radara vijest da je u pitanje dovedena održivost jedinog Državnog univerziteta u Crnoj Gori.
Dakle, stanje u prosvjetu narodski kazano ”mrka kapa”.
S tim što ovo nije nešto što se desilo od juče.
Proces urušavanja obrazovnog sistema traje najmanje tri decenije. Iako se možda čak i dosadno više pozivati na devedesete, zbog priče je važno podsjetiti da su se crnogorski prosvjetni radnici, od vrtića do univerziteta, tada našli na usluzi vlastima, čast izuzecima, koje su povele zemlju u rat.
Istina, opet su ti isti zaposlenici, opet iz sitnosopstveničkih interesa, uglavnom podržali vlast i kada je vlast promijenila ploču.
Da se razumijemo, crnogorsko društvo je poltronsko, a jedan od temelja ovog poltronskog sistema su i njeni prosvjetni radnici.
Često lišeni ubjeđenja, prosvjetni radnici su za zaposlenje ili funkciju, uglavnom podržavali vlast DPS-a i njegovih satelita.
Za to vrijeme, obrazovni sistem je sveden isključivo na socijalnu dimenziju. Učenici su shodno političkom i ekonomskom statusu njihovih roditelja dobijali povlašćeni status. Lažirali su se uspjesi, fingirao se rad. Za to vrijeme naš vrijednosni i obrazovni nivo se ubrzano srozavao.
A onda su došle promjene.
Socijalni darvinizam
I prosvjetari su se, kao i ostatak građana u društvu socijalnog darvinizma, odlučili prilagoditi. Odjednom su perjanice nekadašnjeg DPS-a postali kadrovi nove vlasti. Isti oni koji su preko partijskih, ličnih i drugih koruptivnih metoda došli do zaposlenja i funkcije, sada su obećavali promjene.
Naravno da se to moralo vrlo brzo pokazati samo kao jeftina populistička parola.
U međuvremenu, obrazovni sistem je nastavio da se urušava. Prosvjetari su pogrešno protumačili podijeljene karte i pomislili da oni novim vlastima možda baš trebaju. Naši prosvjetni radnici, nažalost i njihovu i našu, nisu baš ljubitelji analitičkog razmišljanja.
Jer da jesu, još prije par godina bi shvatili da su oni tek ovoj vlasti, deveta rupa na svirali. I ne, nije u pitanju slijepa mržnja prema obrazovanju, već sredstvo i cilj vladanja.
Svako ko iole prati političku scenu u Crnoj Gori zna da je idol sadašnje vlasti Aleksandar Vučić i da sadašnja vlast a i dio opozicije, sanjaju baš takav način vladavine.
I baš takve glasače.
Ali da biste dobili takav način vladavine prvo vam trebaju takvi glasači. A da biste ih stvorili prvo morate ubiti posljednje tragove svijesti, tj. uništiti i svaku pomisao o obrazovanju.
Zato su novoj vlasti prosvjetari prosto višak. Ukapirali su da recimo cijeli Medicinski fakultet mogu da zamijene online predavanja doktora Nestorovića na HAPPY i PINK televiziji. Realno, višak su i katedre za fiziku, matematiku, geografiju, jer je opšte poznata činjenica da je, kako tvrdi doktor Nestorović, Zemlja ravna ploča.
Takođe, katedre za književnost, istoriju, filozofiju, mogu da zamijene sačuvana predavanja doktora Deretića. Vlast nastoji i kroz novčanu potporu religijsko obrazovanje izdići iznad sekularnog.
Dakle, da zaključim, nema ovdje ničeg ličnog dragi prosvjetari.
Nova vlast, znate, želi samo potpuno neobrazovanog glasača, sklonog ezoteriji, vjerovanju u natprirodne pojave i teorije zavjere. A da izvinite, vaša predavanja ih tome ne uče.
Zbog svega navedenog, za očekivati je da će se od vrha do dna piramide nastaviti urušavanje obrazovanja kao i statusa prosvjetnih radnika. Nažalost, s obzirom na to na koje je grane palo obrazovanje u ovoj zemlji, sasvim je jasno da ovo skoro da neće izazvati nikakvu reakciju u crnogorskom društvu.
Obesmišljavanje obrazovanja
Decenije propadanja su konačno počele da uzimaju danak. Stvorena je odbojnost čak i mržnja kod djece, a i njihovih roditelja prema obrazovnom sistemu. Učenici s pravom to posmatraju kao jedan zastarjeli administrativni mehanizam, prilagođen svemu osim savremenom dobu i stvarnim potrebama učenika.
Sve ovo na kraju, može samo koristi onima koji žele vladati bez ikakvih zasluga i kvalifikacija. A baš tome se i stremi. Obesmiliti sve kako bi se izgradio novi glasač koji će omogućiti dugu i bezbrižnu vladavinu.
Na kraju, jasno je da je ovo veoma ozbiljan proces koji će ovom društvu nanijeti potencijalnu višedecenijsku štetu i zaostajanje.
Nažalost, za sada ne vidim nikoga u ovom društvu ko bi bio voljan da sistemski zaustavi ovo.
Bojim se da nam samo ostaje da posmatramo propast onog što je ostalo od crnogorskog obrazovnog sistema.
Neko bi rekao ostali samo dugmići.
Bojim se da iza ovih neće ostati ni to i da ćemo kada se jednom računi budu svodili, a hoće, mi završiti na ledini.
Goloj ledini.