Zašto će snimci crnogorskog Odbora za bezbjednost završiti na Pornhubu

Piše: Andrej Nikolaidis

Jeste li gledali sjednicu Odbora za bezbjednost?

To treba preimenovati u Odbor za javnu opasnost: jer ti ljudi to jesu.

U biti: ono je Farma. Pornografski sadržaj. Neće proći godina, ono će biti posebna kategorija na Pornhubu: Montenegrin Parlamentarian Gangbang. Ljudi se okupe, pa umjesto da rade na bezbjednosti države, jedni drugima puštaju snimke osvetničke pornografije.

Kako bilo… Nemojte da ste se usudili da mi govorite o novoj, demokratskoj Crnoj Gori.

U demokratskoj državi; ne: u državi koja glumi da je demokratska; ne: u državi koja se samo zajebava da je demokratska, deseti dio tamo rečenog bio bi razlog da padne vlada.

Ono bi, ljudi, oborilo svaku DPS-ovu vladu. Šta DPS: ono bi oborilo Staljina.

Ovi idu u rekonstrukciju vlade.

Spajića melju. Gurnuli su ga, preko Milovića, u fajt sa Dritanom. Ali ta je borba, kako ono danas kažu: asimetrična. Dritan nema da izgubi ništa: Spajić ima da izgubi sve. Dritan ima da dobije sve: Spajić ništa. Samo vrijeme. On ionako samo kupuje vrijeme. Tako: on misli da je dogovorom sa Frontom kupio vrijeme. Umjesto toga, prodao im je uže o koje će ga, metaforički naravno, objesiti. Sad ga frontalno napada Dritan, a iznutra buše Demokrate. Kada se u vladi stabilizuje Front, bušiće ga i oni. Do tada, tu ne da se neće imati šta više probušiti, nego se neće imati šta zakrpiti.

Kome žao, neka oleleče. Mi ostali: ko voli kokice, ko voli pivo. A najbolje oboje.

Pritom: svi su za vladavinu prava, demokratiju, NATO i Evropsku uniju. Da se čovjek pita: zašto imamo više, a ne samo jednu partiju? Jer sve se partije zalažu za isto. Svi se zalažu za šta god treba. A kažu da je u komunizmu vladalo jednoumlje…

Naravno: svi govore isto, ali svi isto ne misle.

Da parafraziram temeljni De Sosirov nauk: jedna te ista stvar, u dva konteksta, ima dva različita značenja.

Iz tog razloga, „Volim Crnu Goru“ koje izgovara nezaposleni Cetinjanin i podgorički tajkun ne znači isto. Zato što su 50 miliona na računu u Švajcarskoj i 1500 eura duga za struju dva različita konteksta.

Pa ipak, novi gospodari njegovo „Volim Crnu Goru“ ne mogu oprostiti Cetinjaninu. Bogataš ima više nego dovoljno da kupi oprost.

Kao što ni „Što god da je, sve je milost Božija“ koje izgovara od raka umirući siromašni sveštenik, kao u Bresonovom filmu, ne znači isto kao kada to isto kaže sveštenik kojega je crkva zaštitila nakon što je silovao desetogodišnjeg dječaka. Prvo je izraz apsolutne vjere da Boga ima; drugo apsolutnog uvjerenja da Boga nema.

Nešto je beskrajno tragično u prizoru ljudi koji se okupe pa se mole da im se ispune želje, vjerujući da dozivaju Boga. Zašto adresirate svoje želje onome ko ih zna i prije nego ste ih pomislili?

Sve što se dešava Božija je volja. Umro ovaj, umro onaj – Božija volja. Požar, suša, rat, zemljotres – sve Božija volja. Ali kad se ja razbolim – došlo je do neke greške, pa ljubazno molim svoga sveca da vidi da se to ispravi.

Ne.

Ispunjavanje i naplata želja Đavolov je posao. Sve ispunjava i nudi još: jer nema na ovom svijetu ničeg jeftinijeg od naših želja. Osim, možda, naše krvi.

Jedan Bog je onaj koji nas štiti od naših želja. U svojoj beskrajnoj dobroti i ljubavi, on je crni monolit o koji se odbija naše nezahvalno, obijesno prenemaganje.

Pa eto… Kad ste na litijama tražili vlast, a dobili ovaj pornografski raspad koji ništa dobro neće donijeti ni vama ni nama, vi vidite ko vam je želju uslišio.

Ali kakve veze, pitaće vi sad mene, to ima sa Odborom za bezbjednost?

Nikakve, naravno, osim što je, tom logikom, i ovaj i ovakav Odbor za bezbjednost Božija volja.

Nego… A kakve veze sa bezbjednošću ima odbor za bezbjednost čije sjednice svjedoče jedino o tome da bi Crna Gora bila daleko bezbjednije mjesto kada bi svima uključenima u rad tog odbora bilo trajno zabranjeno da se bave bilo čim što ima bilo kakve veze sa bezbjednošću?