Pobjeda Jakova Milatovića na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori bila je očekivana, ali čak i oni koji su predviđali poraz Mila Đukanovića nisu mogli pretpostaviti da će razlika između dvojice kandidata biti skoro 20 procenata.
Nije bilo neočekivano da su prve i najglasnije čestitke Milatoviću došle iz Srbije i Republike Srpske, a onima koji su pratili vijesti doimalo se kao da se zvaničnici, različitih profila, utrkuju ko će glasnije i nedvosmislenije pozdraviti njegovu pobjedu.
Konačno, oglasili su se i iz Službe za saradnju s medijima srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića saopštenjem u kojem su naveli kako očekuju od Milatovića da će pokazati čvrstu volju da građanima Crne Gore obezbijedi život u miru i napretku.
“U Srbiji ćete uvek imati pouzdanog partnera u razvoju političkog dijaloga i jačanju ekonomske saradnje dveju zemalja, kao i čvrst oslonac za miran i stabilan Balkan. Uz čestitke, primite moje pozdrave i izraze posebnog uvažavanja”, navodi se u čestitki predsjednika Vučića.
Podrška Vučića i SPC-a
Salva podrške, koja je Milatoviću stigla iz Srbije i RS-a, nikoga nije iznenadila, a sagovornici Al Jazeere Balkans kažu da su takve reakcije očekivane, jer su Aleksandar Vučić, Srbija i Srpska pravoslavna crkva aktivno učestovali u crnogorskim predsjedničkim izborima – na strani novoizabranog predsjednika, Jakova Milatovića.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko kaže da je na nedjeljnim izborima u Crnoj Gori, regularno, pobijedio Jakov Milatović ali uz „veliku podršku prekograničnih institucija“.
„Prije svega, to jeste pobjeda Jakova Milatovića, međutim on je do nje došao zaslugom Srpske pravoslavne crkve, prije svega i veoma vještim manevrisanjem Aleksandra Vučića iz Beograda. Ti izbori su došli u jednom kompleksnom međunarodnom, regionalnom i crnogrskom trenutku. Nije problem što je smijenjena jedna vlast, jer je ona smijenjena 2020. i to mirnim putem, veoma demokratski. Problem je u tome šta ova nova vlast, koja će se afirmisati u velikoj mjeri i junskim izborima nosi sa sobom. Odnosno, koliko će ona biti slobodna od Vučića i Beograda, Moskve i prije svega SPC-a, koja je, kao što smo vidjeli bila izuzetno aktivna oko lobiranja da se glasa za Milatovića i davala je brojna saopštenja i išla od kuće do kuće i bila je vrlo aktivna i na terenu“, kaže Biserko.
Slično razmišlja i predsjednik crnogorskog PEN-a Milenko Perović koji eksplicite kaže „kako je Milatovićeva pobjeda, zapravo pobjeda Aleksandra Vučića“.
„Nema nikakve sumnje da je to tačno, da je ovo Vučićeva pobjeda. Vučić godinama radi na destrukciji Crne Gore i na uništavanju crnogorskog suverenizma, na potkopavanju svih elemenata i unutrašnje i spoljašnje suveremnosti Crne Gore. Vučić je finansirao sve moguće strukture i u Crnoj Gori i izvan Crne Gore da se to desi. I što je osobito važno, sve je to rađeno sa potpuno indifirentnim odnosom zapada, iako je Crna Gora članica NATO pakta, iako je bila najbliža članstvu u Evropskoj uniji, ne samo od Balkanskih nego i ostalih evropskih zemalja. Zapad je nijemo posmatrao kako Vučić, a preko Vučića i Moskva, ruši segment po segment državne nezavisnosti i suverenosti Crne Gore“, kaže Perović.
Biserko podsjeća da je vrijeme Đukanovićeve vladavine Crnom Gorom obilježeno otvorenom prozapadnom orijentacijom zemlje i da je njegovana dobrosusjedska politika. Relativno dobre odnose Crna Gora je imala sa svim susjedima osim sa Srbijom, ali za takvo stanje, kaže Biserko, treba kriviti više Srbiju nego samu Crnu Goru.
Spirala DPS-ovog pada
„To je, s jedne strane, kraj diktature jednog despota, koji je zapravo 30 godina dijelio vlast sa svim onima koji su danas na političkoj sceni. On nikada nije imao totalnu vlast, to je uvijek bila partija koja je imala koalicioni potencijal i sastav tih vlada se mijenjao od situacije do situacije, od izbora do izbora. Ono za šta je stajala ta vlast, to je prije svega prozapadna orijentacija Crne Gore, ona je u međuvremenu ušla u NATO, bila je pred vratima EU-a i u regionu je imala dobar odnos sa svima osim sa Beogradom, koji je dovodio pitanje priznanja Kosova, pa njeno članstvo u NATO i danas se u Beogradu priča da će ovaj novi predsjednik eventualno poboljšati odnose između te dvije zemlje, za koje je bila odgovorna Srbija. Sada se sve to dovodi u pitanje i vidjećemo gdje će biti prva posjeta Milatovića, a najprije će doći u posjetu Beogradu, a Vučić je izjavio da ga čeka“, kaže Biserko.
Perović jasno detektuje razloge Đuaknovićevog poraza predviđajući „politički poraz“ njegovog DPS-a na predstojećim parlamentarnim izborima zakazanim za 11. jun.
„Od poraza na paralmentarnim izborima augusta 2020. DPS je ušla u svojevrsnu spiralu bez ozbiljnog pokušaja da taj svoj teški politički pad na bilo koji način zaustavi. Koliko su mlako ušli u te parlamentarne izbore i izgubili ih toliko su se još više mlako ponašali poslije toga ne pokušavajući na bilo koji način da zaustave taj pad, da se reorganizuju, da preispitaju u čemu su griješili i koje su njihove greške i da pokušaju da na neki način ponovo zadobiju podršku većinskog biračkog tijela Crne Gore, a onda i podršku uticajnih međunarodnih političkih adresa. Očekujem da će se ta spirala pada, nažalost, nastaviti, možda još strelovitijim tempom nego što je to bilo do sada, jer u simboličkom smislu poraz Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, zapravo je strahovit udarac crnogorskom suverenizmu, a preko njega onda i DPS-u. Očekujem ako ne potpuni politički krah njihov na sledećim parlamentarnim izborima ono ponovo poraz“, kaže Perović.
Ono što u perspektivi nakon parlamentarnih izbora Perović vidi kao najgori mogući scenarij jeste da „prosrpske stranke“ osvoje više od dvije trećine mjesta u crnogorskoj skupštini, što bi im otvorilo mogućnost da „rade promjene“, suštinski važne za crnogorsku nezavisnsot.
„Ne treba smetnuti sa uma jednu činjenicu. Tzv. pobjednici, počevši od Milatovića pa preko Mandića i Kneževića u ovom trenutku već kalkulišu sa mogućnošću da na sljedećim parlamentarnim izborima pobijede sa dvotrećinskom većinom, što nije nemoguće. Naprotiv, ako se ova spirala pada DPS-a nastavi vrlo je moguće da će izgubiti sa dvotrećinskom većinom. Da će ovaj korpus velikosrpskih četničkih partija zagospodariti crnogorskim parlamentom sa dvotrećinskom većinom, a to onda znači da će svi elementi crnogorske državnosti biti dovedeni u pitanje. Jer će oni imati legalni i legitimni ustavni put da ukidaju zastavu, grb, himnu i na kraju da ponovo traže i raspisuju referendum o državnom statusu Crne Gore sa mogućnošću njenog priključenja Srbiji“, zaključuje Perović.