Vuković: Politički trabant Dritan Abazović pokazao svoju političku i intelektualnu ograničenost

Crna Gora nikada nije podržavala fašističke ideologije, sem u nekim izdajničkim kreaturama, te njen priotitet mora biti odbrana unesrećenog naroda koji pati usljed invazije Putinove Rusije i njegovih podržavalaca na Zapadnom Balkanu, ocijenila je poslanica Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore Aleksandra Vuković u emisiji “Aritmija” Gradske RTV autorke Tamare Nikčević.

Policijski skandal u slučaju poslanice DPS-a Nele Savković Vukčević pokazao je, smatra Vuković, da zvanične institucije Crne Gore, kada se na njih izvrši jak građanski pritisak i bunt, rade svoj posao.

“Njihov posao je očuvanje građanskog karaktera Crne Gore i njeno trasiranje kao evropske države. Pozivom koleginice Savković Vukčević na saslušanje, zbog iznošenja ličnog i mišljenja partije a to je osuda agresije Rusije u Ukrajini, najbolje je dokazano da to nije i mišljenje zvanične politike Crne Gore, iako se tako predstavlja”, istakla je Vuković.

Poziv je, kako kaže, povučen tek onda “kad se viđelo da je đavo odnio šalu” i da su svi reagovali onako kako treba da se reaguje.

“Ukoliko u ovom trenutku treba braniti Kremlj i zločinački Putinov režim iz središta Crne Gore, i to iz Uprave policije, onda bolje da takve Crne Gore nema”, poručila je Vuković.

Sa druge strane, namjera skandala u slučaju Savković Vukčević bila je, smatra, zabrana slobode govora i zastrašivanje.

“Nela Savković Vukčević je prepoznata kao jedna od rijetkih žena koja spremna da pogleda “zlo u oči”, da uđe u najveću borbu i okrutno saopšti istinu onima koji su je maskirali istorijskim revizionizmom. Zbog toga su je pokušali ućutkati kroz institucije samo što se nijesu nadali ovakvoj reakciji javnosti”, objašnjava Vuković.

Da je reakcija izostala, dodaje, saslušanje zbog verbalnog delikta bi se sigurno dogodilo, kao i pokušaj stvaranja podanika.

“Crnogorska vlast kroz navodni plašt demokratije i velikog oslobođenja pokušava sprovesti diktaturu u Crnoj Gori”, upozorava Vuković.

Suština zabrane jotovane verzije crnogorskog jezika je asimilacija

Osvrnuvši se na nedavni slučaj zabrane upotrebe jotovane verzije crnogorskog jezika na Javnom servisu Crne Gore, Vuković je podsjetila da je, kao jedna od prvih govornica ove varijante jezika, i sama morala da trpi određene pritiske.

“U jednom od medija koji je svojedobno promovisao nezavisnost Crne Gore, u “Vijestima”, u mom intervjuu nije bilo moguće zadržati jotovanu verziju jezika koju koristim, i to bez ikakvog obrazloženja, iako su se neke koleginice kasnije uspjele izboriti za to”, kazala je Vuković.

Suština zabrane, odnosno kastracije ove ravnopravne verzije crnogorskog jezika je, kako ističe, asimilacija.

“Suština je ono o čemu govori ideolog Srpskog sveta istoričar Raković, odnosno negacija crnogorske nacije, crnogorske nacionalne emancipacije i potiranje cjelokupnog crnogorskog bića”, ističe poslanica.

Velika nacionalna emancipacija Crnogoraca, koja se desila nakon 1945.godine, želi se, objašnjava Vuković, predstaviti kao crnogorski nacionalizam, što je, kako dodaje, izmišljotina onih koji žele odbraniti političkog trabanta Dritana Abazovića.

“Crnogorci su shvatili da će se u sunovrat mrzilaštva i ubilaštva na Zapadnom Balkanu doći kada se odstupi od građanskog koncepta i zato su crnogorstvo razvijali kao neku vrstu jugoslovenstva, odnosno, viđeli su opstanak građanskog društva kao garant da neće doći do onoga do čega je došlo devedestih godina”, objašnjava Vuković.

Neophodna institucionalna emancipacija kasno došla

Neophodna institucionalna emancipacija, kaže, u Crnu Goru je došla kasno.

Objašnjavajući političku i intelektualnu borniranost doktora političkih nauka Dritana Abazovića, Vuković je ukazala na akademsku analizu tzv. Temeljnog ugovora, na koju je premijer kojem je izglasano nepovjerenje neprimjereno reagovao.

“Profil mladog političara Dritana Abazovića u odnosu prema Akademiji, DPS-u, državi Crnoj Gori i relevantnim subjektima, ogleda se u zečjoj retorici i inteligenciji, kojom nas pred međunarodnom zajednicom bruka na sve načine. Kad svojom eteričnom, fluidnom pojavom kreće od globalnih tema, a pri tom ne razumije ni one lokalne ili bazične, u stvari zamajava demokratsku i zapadnu javnost, ubjeđujući ih da je on njihov sljedbenik”, objašnjava Vuković.

I kada ja je potpisivao tzv. Temeljni ugovor, i kada je bagatelisao sve crnogorske vrijednosti, gasio institucije, nastavio da vlada u tehničkom mandatu, sve na osnovu 5 odsto podrške građana, Abazović je, smatra Vuković, sve objasnio pokazujući da se Crna Gora nalazi naspram Dritana Abazovića, u limbu njegove političke ambicije.

“Izjavio je juče da je Kolašin Davos u Crnoj Gori, odnosno da je Kolašin bolji od Davosa, pri čemu nema ni toliku političku korektnost da kaže da je prethodna vlast, koja je uradila autoput i skijališta i učinila da Crna Gora ima ozbiljnu kilometražu u Ski stazama, učinila nešto dobro. Ako je kidnaper naše budućnosti, čovjek koji rastače crnogorsko vrijeme, koji je za dvije godine uspio da uništi sve što je stvoreno kao najznačajnije nasljeđe budućim genercijama i da se posprda sa tim na najbizarniji način, ako je takav čovjek naspram Crne Gore kao funkcionalne države, naspram CANU i svih relevantnih ljudi iz NVO sektora, onda se moramo ozbiljno zapitati kako smo svi postali njegovi taoci”, zaključuje Vuković.