Aleksandar Vučić, sa sviješću Šešeljovog radikala, ali sa otklonom od njihove siledžijske prakse, ubijeđen u svoje strateške sposobnosti, kao veliki šahista krenuo je da zaokružuje i širi srpski nacionalni prostor masovnom propagandom, finansijskim podržavanjem nacionalnog radikalizma i podsticanjem i podrškom pripadnicima srpske nacije van granica Srbije na opstrukciju prema državi u kojoj žive. I on to ne krije – istakao je za Pobjedu publicista Slobodan Jovanović, komentarišuću inicijativu predsjednika Srbije da Vlada te države formira „specijalni tim za zaštitu svetinja na prostorima na kojima živi srpski narod“.
Beogradske Novosti prije nekoliko dana objavile su nezvaničnu informaciju da je uspostavljanje ovog tima Vučićeva ideja, a da je bio „podstaknut novim udarima vlasti u Prištini na Manastir Visoki Dečani“, te da je inicijativa „dobila veliku podršku u Patrijaršiji (SPC) i intelektualnim krugovima“.
Novosti su tada objavile i kako je ideja srpskog šefa države da se kroz rad ovog tima međunarodnoj javnosti argumentovano predoče svi rizici od nestajanja hrišćanske baštine, prije svega na Kosovu, ali i da se spriječi, kako su napisali, da slična zla sudbina zadesi srpska sveta mjesta u Hrvatskoj, ali i u Crnoj Gori.
Informaciju o osnivanju specijalnog tima, uz podršku Srpske crkve, u četvrtak veče za RTS je potvrdio Vučićev generalni sekretar Nikola Selaković.
Meta
– Koliko me śećanje služi (Slobodan) Milošević se nikada nije bavio nacionalnošću Crnogoraca. Jedino se aktivnije po tom pitanju za njegovog vakta oglašavao Batrić Jovanović, poslanik i član njegovog SPS-a. Prava pomama nastaje dolaskom tobožnje demokratske vlasti u Srbiji. Śetimo se samo miliona od privatizacije „C marketa“ koje je (Vojislav) Koštunica preusmjerio na opoziciju u Crnoj Gori. Iako se Boris Tadić danas pravi nevješt, u vrijeme njegove vlasti njegovi savjetnici Mladen Đorđević i Miki Rakić itekako su rovarili po Crnoj Gori – podsjetio je Jovanović.
Ukazuje i na činjenicu da se današnji „predśednik Demokratske stranke Zoran Lutovac, kao ambasador Srbije u Crnoj Gori, konstatno susrijetao sa Amfilohijem Radovićem i opozicionim liderima“.
– Sve do Vučića, međutim, može se smatrati da su sve te velikosrpske i anticrnogorske mutljavine bile, u neku ruku, undercover. Aleksandar Vučić je, čini se, ogolio i, sa velikosrpskog stanovišta, legitimizovao pravo Srbije da se direktno miješa u unutrašnje stvari Crne Gore kao prostora na koji polaže istorijsko pravo – naglasio je Jovanović.
Prvo je, dodaje naš sagovornik, Vučić sporazumom sa „Republikom Srpskom“ legalizovana aktivnost na takozvanom srpskom kulturnom prostoru, u koji su, pored Srbije i RS, ubrojili i teritoriju Crne Gore.
– Taj sporazum ne predstavlja ništa drugo do širenje srpskog uticaja i širenje srpske svijesti. Takav pristup je, kad je u pitanju Crna Gora, podrazumijevao nepriznavanje postojanja crnogorske nacije i imao cilj njeno poništavanje i „vraćanje“ u srpski nacionalni korpus – kategoričan je Jovanović.
Najnovije formiranje, kako kaže, nekakvog tima za „odbranu srpskih svetinja“, iako je navodno motivisano situacijom na Kosovu, uključuje i bavljenje pitanjema istorijskih prava na sakralnu baštinu u Crnoj Gori.
– Nema sumnje da će tim biti sastavljen od oprobanih negatora crnogorske nacije i istorije, za koje je Crna Gora istorijski srpski prostor, te će, očito, glavni cilj tog tima biti propagandna djelatnost i obmanjivanje domaće i svjetske javnosti – kaže on.
Jovanović upozorava da se taj tim „zasigurno neće baviti pravnom argumentacijom i vlasničkim pravima, već će, obmanama i mitologijom, istrgnutim fragmentima, dokazivati kako je crkveno nasljeđe u Crnoj Gori nasljeđe na koje Srbi polažu pravo“.
– Takav stav se ne može uvažiti čak i kad su ktitori u par slučajeva bili iz redova Nemanjića, jer po toj logici bi Turci polagali pravo na Kalemegdan, Italijani na Dioklecijanovu palatu itd… Zato je odavno praksa savremenog svijeta da se nasljeđe iz starog vijeka i srednjevjekovno nasljeđe smatraju dijelom kulturne baštine zemlje na čijoj teritoriji se nalaze, bez obzira čiji su ostaci – objašnjava Jovanović.
Odbrana
Kategoričan je da je Crna Gora odavno morala odgovoriti „kontrapropagandom i objasniti svjetskoj javnosti što je istina o sakralnom nasljeđu Crne Gore, isključivo jezikom činjenica, uključujući i dokaze o devastaciji tog nasljeđa od strane SPC“.
– Ako to nije do sada činila, valjda će je formiranje tog Vučićevog tima naćerati da se ozbiljno pozabavi odbranom od velikosrpskog svojatanja nasljeđa Crne Gore, jer živimo u svijetu u kojem moć laži i njeno uspješnije promovisanje ponekad igra presudnu ulogu u rješavanju mnogih pitanja – upozorio je Jovanović.
Da inicijativa o osnivanju „specijalnog tima za odbranu svetinja“ nije nimalo bezazlena, ocijenio je juče za Pobjedu i književni istoričar i publicista, dobitnik Trinaestojulske nagrade Dragan B. Perović.
– Povampiruju se ideje, kao epidemija, koje ne korespondiraju sa XXI vijekom. Kao da je malo jedna epidemija, nego se javljaju bolesne, hronične ideje, koje duboko zadiru u unutrašnje stvari drugih država i nose opasnost sukoba širih razmjera. Na koje se Srbija svikla, pa se umjesto širenja, poslije svake takve nacionalističke „epidemije“ hronično sužavala – rekao je Perović.
Vučićev generalni sekretar Nikola Selaković objasnio je RTS-u da će zadatak tima biti rad na zaštiti kulturne, istorijske i duhovne baštine, svega onoga što narod zove svetinjama, tamo gdje su ugrožene fizički, pravno, po pitanju identiteta, originalnosti, nastanka i porijekla.
Sastav specijalog tima koji formira Beograd još nije poznat, a Selaković je najavio da će biti angažovane „određene ličnosti i stručnjaci po pozivu“, jer, kako je objasnio, „nije svaka svetinja ista“.
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori pod sloganom „Ne damo svetinje“ od decembra prošle godine organizuje takozvane protestne litije i molebane u pokušaju da prinudi Vladu da Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je tada usvojen, ili povuče ili izmijeni.
Zakon im je neprihvatljiv jer će, ako se bude primijenio, crnogorska kulturna baština i sakralno nasljeđe koje su raznim mahinacijama, i uz podršku institucija, u prethodnih nekoliko decenija uspjeli da prepišu u svoje vlasništvo, biti vraćena državi.
Vlada je pristala na pregovore sa SPC, ali su oni propali 4. jula jer su Amfilohijevi izaslanici odbili sve ustupke koji su ponuđeni ovoj crkvi.