Vrijeme kad će Vuk Jeremić biti kralj careva

Piše: Slavko Mandić

Konačno je na srbijanskom političkom  nebu  zasijala u punom sjaju zvijezda karijernog visokoumnjaka Vuka Jeremića. Da ne bi bilo zabune, ne radi se o onoj kreaturi presvučenoj u žablji batak, koja je uspjela čak i Šešelju da ogadi omiljeno pinkovsko jutro. Ovo je drugačija bezuba zvijer. Vuk, Vučina ili nešto slično. Zaustaviću se da ne pobrkam i ne odem u sivu zonu autizma u kojoj je odavno srbijanska vladajuća politika, jednako kao i opoziciona kada je Crna Gora u pitanju. Jer, za boga miloga, koji je uzgred rečeno Srbin iz pete, kao i cijeli svijet, Crna Gora nije ništa drugo do Srbija u produženom trajanju. To dokazuju brojni istorijski falsifikati „autentičnih“ Antića, Rakovića, Marića, Šešelja, Vučićevića, Bećkovića, istaknutih četnika i Vučićevih početnika u narastanju, koji nerijetko i na vlastitu nemoć kidišu što Crna Gora i dalje postoji. Pogotovo kad se javi glas razuma svijetlih pojedinaca poput Svetislava Basare, Nenada Čanka, Sonje Biserko, Filipa  Davida, Boška Jakšića i još po nekih časnih, kojih nije preveliki broj. Tu šamarčinu bijeda i crna rupa srbijanskog političkog beščašća sve teže podnosi. Zato u agresiji koju ispoljava na svakom koraku prema „braći“ u Crnoj Gori nalazi svoj oslonac za sve što čini. Nama i drugima.

Po pravilu, političke minijature su najglasnije oko najvažnijih pitanja za državu. A ono se odnosi na Veliku Srbiju u kojoj će se udobno smjestiti svi Srbi iz čitavog svijeta. Đe god se ko nalazio a ko je Srbin i srpskoga roda makar je tu brigu prebrinuo. Bez dileme, Crna Gora kao neotuđivi dio Srbije, po Jeremiću, mora da ima i određena demokratska prava. Zato će Srbi iz ove „autentične“ srpske države, u kojoj trenutno žive i neki zalutali narodi, koje će matica vratiti pod svoje krilo kad tad, dobiti pravo da imaju svoje predstavnike u srbijanskom parlamentu. Mada ostaje dio sumnje koliko su baš oni zaslužili da ih pomiluje ovako snažan demokratski iskorak Vučine, srbijanskog i kralja i cara.

Sad kad je riješio viševjekovno crnogorsko pitanje i konačno makao Crnogorce i sve ostale iz spiska naroda, Jeremić će se pozabaviti  “Proglasom o srpskom pitanju u 21. vijeku”. Ko je imao prilike da zaviri u taj jedinstveni manifest fenomenologije uma i dostignuća sivih ćelija jedinstvenih likova koje još srijećemo kod izobličenih Vulina, Dačića, univerzalnog Đuke i broja im se ne zna, biće mu jasno da će svijetom gospodariti Srbi, kao dominantni  narod  u ovom vijeku.

Ovaj „dokument“ sadrži univerzalno pravo da svi mogu da budu Srbi ukoliko se potvrde kao od boga dat privilegovan narod. Drugim riječima, vraća se na scenu nebeski Srbin, što mu i pripada po svim parametrima koje zahtijeva moderno uređena država u kojoj je zajednička imenica Prle Perić a jedina vlastita Aleksandar Vučić, čudotvorac.

Jeremić je istakao da je srpski narod jedan i nedjeljiv, a to znači da je Srbin jednako onaj ko živi u Čačku, Banjaluci, Herceg Novom, Nišu ili Sidneju i da je Srbija njegova matica, koja mora jednako da se brine o svim pripadnicima srpskog naroda. Mogao je dodati, poslije Čačka, i Njujork, Berlin, Singapur, Zavidoviće, Ub, Jasenovo polje, odakle su potomci  Novaka Đokovića, pjevača hit hitova  „Veseli se srpski rode“ .

Bez obzira na te sitnije propuste, mora mu se priznati raskoš ideja koje su plod njegovog sveobuhvatnog desničarsko-crkvenog znanja i obrazovanja.

Zato dileme nema. Pjevaće se u kutu stožera Vuka Jeremića u neđelju i proslavljati vjerovatna pobjeda. Jer nema toga Vučića koji je bolje složio slogane koje građane prosto vuku da zaokruže ovu družinu od integriteta.

Zato svi za “Narodna stranka – Siguran izbor- Ozbiljni ljudi”kako se zove, a ko im je ime zapamtio dobiće bespovratno mjesto u srbijanskom parlamentu. To je podsticajna mjera kojom će se zahvaliti za glas, a ne novcem građana, kako to čine oponenti.

Biće to vrijeme kada će Vuk Jeremić biti kralj careva.

Oslobođeno i osokoljeno. Život će pulsirati bez opterećenja.

Jer, bićemo svi Srbi. I svetosavci. I kleronacionalisti. I popovi. Ali i lopovi.

To je nama naša borba dala.