SLUČAJNI King JaNkov

Piše: Slavko Mandić

U noći skupljeg vijeka, dok je mjesečina prosuta po Cetinju pokušavala da prodre u Manastir okupiran i otet Crnoj Gori dugim cijevima, i nemanima čije ga prisustvo sakati i sramoti svakoga dana od 1918. godine, u prijestoni grad je dojezdio SLUČAJNI. Odjeven u odeždu „građanskog“ apostola, ovaj bubač neshvaćenih životnih lekcija raspištoljio se u koloni bijesnih audija crnih, sa crvenim i plavim naizmjeničnim svetiljkama koje su drugima slali poruku da se šenu jer prolazi istinski suveren. King, tačnije, jer SLUČAJNI zna jezik kojim komuniciraju demokratski klerikalci kraljevskog porijekla. Pa iako je ponikao tamo đe jeste, on je objasnio svojim zapadnim „partnerima“, od kojih su neki taman po njegovom kroju i švenju, sve uspjehe njegovog obrazovnog ustrojstva koje ga je nabildovalo univerzalnim znanjem iz svih oblasti.

Naizust, što bi rekli njegovi ruski prijatelji, ovaj slučajac je zadivio jednog briljantina tipa francuskog Timonijea, bezličnog diplomatskog cirkusanera, koji mu na uvo pjeva poemu plavog galeba „Odlazim ti ja“. I SLUČAJNI napokon shvati da je važan činilac, ali i da može biti još važniji. O tome, malo kasnije.

Samo da ne bude isto sa ranijem, kotrljao je misao od sebe do savjetodavnog činodejstvujućeg polihronog moravačkog sklopa, koji je trebao da mu obezbijedi novi pristup slavljenja Dana crnogorske državnosti. I ovaj je to učinio. Pobrkao je sve što je nekad bilo i uveo Večernje novosti.  Dok su zvijezde na nebu rojevima brilijantno ORO vodile, SLUČAJNI je ritmički otplesao koktel koraka evropskoj privrženosti svetosavskog karaktera, kojim kani učiniti ispust u sistem koji od njega traži nedavni otac njegovih misli i ideja. Onako sitan u svom naumu, ali grandiozan u vlastitom neznanju, SLUČAJNI je odlučio da istraje, ma što to značilo. Kralj je uz sebe imao kraljicu. Lijepa kao oko nadomještala je sve njegove brojne nedostatke.

Država je slavila svoju čast i slavu, čojstvo i slobodarsku iskru milenijumskog postojanja. Vasionom se prolamao krik. Zar i ti sine JaNkove, čulo se od Belvedera do onog skretanja na Adžićevoj zavojnici. Nas deset su oni za koje se može reći da i nije toliko važno oće li više biti. Tačnije, ti si kazao da si razmatrao ekonomski uticaj nestanka Crnogoraca za novonastalu stvarnost i fleksibilnu reinkarnaciju svetosavske apologetike, a ne ne daj bože ništa drugo što bi moglo biti skaradno. Mada ti niko nije povjerovao, pa ni ti sam sebi, ova ideološka blasfemija ti je davala za pravo da izvršiš kreativno nestajanje dijela jednog naroda, ako za to bude istorijske potrebe. Jer ti si King, a kralju je sve dozvoljeno. Valjda te tome naučio onaj koji nikako da ode, čičkuravi car s kojim bi ti u sve bitke redom svjedokom bio. Ako baš za učesnika nijesi dorastao.

SLUČAJNI i cetinjska slavljenička epopeja, više jeftina predstava neiživljenih novoformiranih korisnika sveopštih privilegija, imala je svoj kraj prije ponoći. Nije primijećen ni veliki broj policajaca, jer je čuvar trona svetog Kinga, prvi državni policajac po volji davnoodlazećeg, znao da je sigurniji na Cetinju nego u njegovom krilu. Ali je imao zadatak da reče da njegovi Cetinjani nijesu nešto i da kralju ne može da garantuje bezbjednost. Da bi obrukao vjekovno tradicionalno poznato crnogorsko gostoprimstvo. Znao je da je to što zbori laž, ali…

Rekoh već da je SLUČAJNI napokon shvatio da je važan činilac, ali i da može biti još važniji. I da ću o tome, malo kasnije.

KING JaNkov

Śećate se da nije tajna ako nešto dvoje znaju. Bar jedan od njih će požurit da kaže da su u cara Trojana kozje uši. Pa što god bude. Biće veselosti ako ta informacija nekoga udari po glavi. Što žešće, to bolje.

SLUČAJNI je razumio da je mnogo lijepo biti važan. Ali, što ti znači da si važan ako nemaš vlast? Skoro ništa. A da je oslačalo, jeste. U dvor na Cetinju, rezidenciji plavoj, vidiš tek mali dio snage vlasti. A što bi bilo kad bi uspio da promijeniš sistem i da učiniš da budeš i premijer i preśednik. Jednom riječju da uvedeš u zemlju preśednički sistem. To bi značilo da bi Kingu bila povjerena i izvršna vlast. A to bi kod nas dalje značilo potpuni autoritarizam.

Valjda je razmišljao o tome više nego što je dozvoljeno i što razum nalaže. Ali mora i nije čudo, jer je vlast najveća slast, a što bi je on dijelio sa nekim drugim. Zato je važno promijeniti sistem i eto kraljevstva. Treba politički ukloniti svoga druga s kojim je u zavadi. Jer, ako on bude premijer, od ove priče nema ništa. Sad je na pravnicima da se pozabave ovom idejom. A on će znati da zahvali svima koji pokažu lojalnost. Mnogi će biti paževi, kao što je on kod ideološkog mu oca. Ušteđeće se, jer mu dvorska luda nije potrebna. Ima unutar sistema dovoljan broj. Ostaće čak i za iznajmljivanje drugim državama i njihovim Varheljijima i Timonijeima.

Treba spriječiti izbor nove vlade. King za tu ideju ima pomoć davnoodlazećeg. Njemu nije važno oće li JaNkov jednoga dana biti King, ako se njegovo carevanje produži i oduži. A zna da bez Kinga svoju namjeru ne može ostvariti. Jedan je za drugoga vezan pupčanom vrpcom.

Sveopšti prešednik svega, svetosavac nemanjićkog obrazovanja, demonkrata po ubjeđenju, biće kralj. Nema razloga da sumnjamo. Važno je samo koliko će ponuditi i da li će mu ideološki otac to dozvoliti. Ko zna? Njemu se božje zore ne zna, pa možda i oće.

Viđećemo za koji mjesec. A ti Milojko, ono što ti onomad rekoše. Pristojnost mi ne dozvoljava da saopštim javno što su tebi rekli. Znajući te, znam da ćeš se śetiti.

NIK i Mile

Za kraj valja istaći demokratiju preśednika opština Tuzi i Budve Nika Đeljošaja i Mila Božovića. Prvi nije u Spužu a drugome moguće nijesu dali da potpiše akt o kićenju Budve crnogorskim zastavama. Zato nema niti jedne u obje opštine. Možda će za ove opštine uskoro trebati pasoši.

Sramota, ali da sistema ima ovaj atak na Ustav bi bio žestoko sankcionisan. Jednoga dana biće i to. Ako kralj istinski bude King, autokrata bez pardona, ima da se poštuju vlastiti zakoni i vlastiti Ustav.

Do tada opet ono što Milojku rekoše. Ako ste nestrpljivi da čujete, zovite. Odazvaće se sa sigurnošću.