Prosvjetni radnici i učenici u Crnoj Gori, ako je suditi po aktuelnim dešavanjima “na terenu”biće stavljeni na udar koronavirusa i elektronike. Među prosvetnim radnicima kruži priča da je “u igri” i scenario da profesori od septembra uživo rade s jednom polovinom učenika, a onda u nastavku dana da drže onlajn nastavu drugoj polovini, a da se grupe učenika mijenjaju sedmično, tvrdi Aleksandra Sindik Milićević, predsjednica odbora Socijalista za prosvjetu.
Prema njenim riječima kreatori ovih ideja očigledno misle da su profesori roboti kojima ne treba vrijeme za pripremu nastave, sastavljanje testova, nastavnih listića i materijala ili, ne daj Bože, za sebe, porodicu i san.
“Takođe, zanemaruje se i vrijeme koje je profesorima potrebno za pregledanje radova koje elektronskim putem dobiju od učenika. Ukoliko nam naredni dani pokažu da je sedmično-naizmjenični scenario nastave neminovan, opravdano se postavlja pitanje – koliko je zdravlje i učenika i profesora održivo u tim uslovima”, smatra Sindik Milićević.
Izvjesno je, kaže ona, da se teško može govoriti o kvalitetnoj onlajn nastavi ukoliko se na nivou države ne bude radilo po dogovorenoj jedinstvenoj platformi, posebno s obzirom na to da su nastavni planovi uveliko neusaglašeni, a nastavne jedinice se ne rade u svim školama u isto vrijeme.
“Najave da se za kratko vrijeme mogu napraviti solidna rešenja za onlajn nastavu imaju svu predispoziciju da završe po sistemu – što je brzo, to je i kuso. Zato pozivam nadležne da iskoriste vrijeme do početka školske godine za pripremu odgovarajuće platforme i obuku profesorskog kadra za rad u tim uslovima, s obzirom na to da jedan značajan dio profesora, koji nijesu odrasli u eri moderne elektronike, ne raspolaže sa dovoljno informatičkog znanja”, ističe Sindik Milićević.
Prema njenom mišljenju poseban problem onlajn nastave jeste i činjenica da niko ne vodi računa da li profesori i učenici raspolažu odgovarajućom opremom za takav vid nastave.
“Zaboravlja se da je prosječna profesorska plata 490 evra, što je čak za trećinu manje od minimalne potrošačke korpe, pa profesor treba da bira da li će svom djetetu kupiti hleb i mlijeko ili sebi laptop da bi mogao držati onlajn nastavu. Istovremeno, nadležno ministarstvo prenebregava činjenicu da, prema zvaničnim podacima, svako peto dijete u Crnoj Gori živi u zoni siromaštva, pa je pitanje da li roditelji učenicima mogu priuštiti kompjuter ili odgovarajući mobilni telefon za praćenje onlajn nastave”, ističe Sindik Milićević.
Takođe, dodaje ona, zbog krize, mnogi roditelji su ostali bez posla i internet sve više postaje luksuz, jer se ne mogu platiti ni računi za struju.
“Rješenje nije u okretanju glave od svih navedenih problema, već suočavanje sa njima. U želju i volju prosvjetnih radnika da daju i više od svog maksimuma ne treba sumnjati, ali od njih ne treba tražiti nemoguće. Ministarstvo prosvjete saopštava da je spremno na svaki scenario, ali niko ne pita ni prosvjetne radnike, ni roditelje, ni đake, koliko su ta “spremna” rješenja dostupna. Socijalisti traže od ministra prosvjete da se nađe način da prosvjetnim radnicima država obezbjedi laptopove kao sredstvo za rad bez kojeg se ne može sprovoditi onlajn nastava, a koje prosvjetni radnici od svoje plate ne mogu kupiti”, najavila je ona.
Traže da Ministarstvo prosvjete precizno informiše javnost da li je urađena analiza i obezbjeđeni uslovi za jednak pristup ovakvom vidu nastave svim đacima u Crnoj Gori, bez obzira na imovno stanje njihovih roditelja.
“Socijalisti ukazuju da je neophodno odabrati i sastaviti stručni tim za svaki predmet i uraditi godišnje planove po kojima bi, na nivou svih škola i opština, profesori sprovodili nastavne jedinice. Tako bismo u svakom momentu znali sa kojom “količinom” pređenog gradiva u datom momentu raspolažemo. Socijalisti smatraju da se hitno mora utvrditi jasan i primjenjiv model nastave u ovim okolnostima i obezbijediti neophodni uslovi. Model mora biti utvrđen nakon sveobuhvatne komunikacije sa prosvjetnim radnicima širom Crne Gore, kao i sa savjetima roditelja. O tome na koji način će se sprovoditi nastava konačnu riječ, prije svega, moraju dati oni koji su u učionici, a ne oni koji su u kabinetima”, zaključuje Sindik Milićević.