SOS telefon za žene i žrtve nasilja Nikšić je u posljednjih pet godina na Nacionalnu SOS liniju za žrtve nasilja u porodici zaprimio iz Nikšića ukupno 8.249 poziva. To znači da je godišnje iz našeg grada bilo prosječno više od 1.600, odnosno na dnevnom nivou od četiri do pet poziva. Za proteklih pet godina pomoć i podršku je dobilo više od 500 žena, podaci su SOS telefona Nikšić.
“Nasilje se ne mora trpjeti, iz nasilne situacije se može izaći”
Broj žena i djece koji zatraže pomoć i podršku SOS telefona Nikšić se iz godine u godinu povećava i to je negdje od 10 do 15 odsto zavisno od godine do godine, kaže u razgovoru za portal Onogošt izvršna direktorica SOS telefona Nataša Međedović.
“Važno je naglasiti da to ne znači da se nasilje povećalo posljednjih godina, već je veći sistem podrške, bolja zakonska regulativa, povećan nivo svijesti da se nasilje ne mora trpjeti i da se iz nasilne situacije može izaći. Istraživanja u Crnoj Gori koja su radili UNDP i OSCE pokazuju da je najmanje polovina žena tokom života bila izložena nekom vidu nasilja u porodici, a na godišnjem nivou 1 od 5 žena u Crnoj Gori preživi neki oblik nasilja”, kaže Međedović.
SOS sklonište za žene i djecu sa iskustvom nasilja, koje vodi SOS telefon Nikšić, uspostavljeno je u januaru 2009. godine. Godišnje se u njega smjesti i dobije potrebnu pomoć i podršku do 70 žena i djece.
Trenutno je u SOS skloništu smješteno 11 osoba – pet žena i šestoro djece, od čega dvije žene i troje djece iz Nikšića.
“Kapacitet SOS skloništa je 20 osoba i ovo je, jedno od tri licencirana specijalizovana servisa pomoći i podrške koje vodi SOS telefon Nikšić. Pored SOS skloništa, licenciran je, u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, servis psihološke pomoći, kao i Nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici broj 080 111 111, koja je anonimna, povjerljiva, besplatna sa svih mobilnih i fiksnih telefona i 24h dostupna”, ističe Međedović.
Napominje da su svi servisi pomoći i podrške ženama i djeci sa iskustvom nasilja koje vodi SOS telefon Nikšić, pored crnogorskog dostupni na albanskom, ruskom, ukrajinskom i engleskom jeziku.
Žene žrtve nasilja same ili sa djecom smještaju se u SOS sklonište iz svih gradova Crne Gore, a kada zatraže pomoć poruka je, ističe Međedović, da će biti sigurne i bezbjedne i da svaka situacija iz nasilja ima izlaz.
Međedović ističe da su u SOS skloništu pored smještaja i hrane obezbijeđeni dodatni servisi i programi pomoći i podrške u cilju osnaživanja kako bi žene bile što spremnije za samostalan život nakon izlaska iz SOS skloništa.
“Dostupni su im stručni servisi pomoći i podrške: psihološko savjetovanje, pravna pomoć i zastupanje na sudu, razgovori emocionalne podrške, usluga pratnje povjerljivog lica, programi radno okupacione terapije koje same žene biraju u skladu sa svojim interesovanjima. Tokom boravka u SOS skloništu u Dnevnom centru žene imaju mogućnost da savladaju vještine krojenja i šivenja, rada na sublimacionim mašinama za štampu, pedikir/manikir, dekupaž, izrada nakita, radionice joge i samoobrane… U Dnevnom centru za djecu organizuju se reazličite aktivnosti za njih po programima koji su kreirani u skladu sa uzrastom djece i to za djecu od tri do šest godina, od sedam do devet godina, od 10 do 12 godina i od 13 do 15 godina…”, ističe Međedović.
Podaci SOS telefona Nikšić pokazuju da se do 50 odsto žena nakon izlaska iz SOS skloništa vrati nasilniku.
Ovo, kaže Međedović, nije neočekivano i neuobičajeno jer konačan izlazak iz nasilne situacije ne može i nikada nije jednostavna odluka.
“To je proces koji zahtijeva vrijeme u kojem žrtva treba da se izbori sa brojnim sumnjama, strahovima i pritiscima jer živimo u zajednici koja nasilje u porodici minimalizuje, opravdava i nerijetko izjednačava odgovornost žrtve i počinioca”, napominje Međedović.
Ističe da su brojni faktori zbog kojih se žene vraćaju partnerima nasilnicima.
“Strah da će, ukoliko ga definitivno napusti povrijediti/ubiti nju, njenu djecu, članove primarne porodice, ekonomska zavisnost, jake patrijarhalne i tradicionalne društvene vrijednosti u kojima žrtva okrivljuje sebe za nasilje koje trpi, nerijetko je suočena sa pritiscima porodice, prijatelja, ljudi iz okruženja da “mora da očuva porodicu po svaku cijenu”, a tu, su i manipulacije nasilnika, obećanja da će se promijeniti…”
Iskustvo SOS telefona Nikšić je, napominje, da se nasilnik nikada ne promijeni.
“Naprotiv, nakon određenog vremena, koje nekada može biti par sati nakon povratka žene nasilniku, nasilje se ponavlja i obično je još brutalnije u odnosu na raniji period”, objašnjava ona.
Uzgoj mikrobilja – terapija i prilika za zaradu
Kako bi barem malo skrenule misli sa problema, SOS telefon Nikšić je, uz podršku Misije OSCE u Crnoj Gori, pokrenuo radionice uzgoja mikrobilja.
„Cilj radionice je bio da poboljšamo radno okupacionu terapiju za žene koje borave ili su boravile u skloništu, kao i da ih ekonomski osnažimo da nakon izlaska iz SOS skloništa imaju priliku da, uz mala ekonomska ulaganja, krenu u svoj privatni biznis i zarade neki novac. Što se tiče same okupaciono radne terapije žene imaju priliku da se druže i na određeni period skrenu misli sa traume i problema. Polaznice radionice su bile veoma entuzijastične i utisak je da će dio njih sigurno nakon izlaska iz SOS skloništa se odlučiti da kroz proizvodnju mikrobilja ostvari neki vid zarade”, objašnjava Međedović.
U SOS skloništu štićenice pod mentorstvom master inženjerke poljoprivrede Jovane Dubljević, koja je za polaznice radionica kreirala i priručnik o mikrobilju, uzgajaju japansku i kinesku rotkvicu, rukolu, slačicu, grašak, heljdu i brokoli.