Raju Evropi – Andriji Koljenici udvorništvo je mentalitetski ukorijenjeno

Vječiti poltron Beograda, na funkciji predsjednika Skupštine Crne Gore Andrija Mandić propisno je obrukao državu Crnu Goru, kada se u neđelju obreo u društvu velikosrpske, nacionalističke klike predvođene autokratom na čelu srpskog kriminalno-terorističkog režima Aleksandarom Vučićem.

Mandić je noć proveo u izbornom štabu Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), gdje se slavila izborna pljačka koja je bila toliko očigledna i brutalna, da je to izgledalo smiješno.

Ono što je bilo tragično je da ovoga puta Mandić nije opozicioni političar kojem se može oprostiti da šeni pred srpskim autokratom, već je nažalost predsjednik Skupštine. Stoga je svojim snishodljivim ponašanjem pred srpskim autokratom i druženjem sa likovima kao što su Milorad Dodik i Aleksandar Vulin, koji su na svakoj crnoj listi zapadnih zemalja, ponizio čitavu državu koju na žalost predstavlja. Državu koja još uvijek, makar formalno teži tim zapadnim integracijama.

Kako smo već napisali, nakon Mandićeve blamaže u Beogradu, gdje je propisno obrukao i državu Crnu Goru, on je od Raja Evrope, ponovo postao Andrija Koljenica, zaslužni poltron srpskog autokrate, ovoga puta sa visokom zvaničnom državnom funkcijom.

Međutim, snishodljivost prema Beogradu i kriminalnim autokratama koji tamo vrše vlast, kada je u pitanju Mandić, nije počela sa Aleksandrom Vučićem. U stvari, Mandić u neđelju nije išao u Beograd zbog Vučića, već zbog duboko usađenog mentalitetskog udvorništva koje određuje njegovu sudbinu.

Mandić je volio da se slika i ulizuje i bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, koji je, iako umivena i evropskom demagogijom nakićena verzija, ipak bio samo priglupo oruđe srpske hegemonije prema Crnoj Gori.

U „Godinama sabornosti i raskola”, nekoj vrsti političkih memoara objavljenoj 2012-te, bivši predsjednik Srpske narodne stranke (SNS) Božidar Bojović opisao je Mandićev snishodljivi odnos prema preteči Aleksandra Vučića – diktatoru Slobodanu Miloševiću.

Kako je pisao publicista Vladimir Jovanović, Milošević je 6. jula 2000. godine, preko poslanika Skupštine SRJ u Beogradu, izvršio divlje amandmanske promjene Ustava SRJ: da savezni parlamentarni i predśednički izbori postaju neposredni. Time su se otvorila vrata unitarizaciji SRJ, tj. brisanju Crne Gore.

Međutim, bilo je očigledno da se iza ove izmjene Ustava krije namjera da se Slobodanu Miloševiću omogući ponovno kandidovanje za predśednika savezne države.

Kako je napisao Bojović u svojim memoarima, po poslanike SNS iz Crne Gore, koji su već po SKRIVENOM DOGOVORU trebali da glasaju za izmjenu Ustava, došao je mali avion iz Beograda. Te poslanike predvodio je Andrija Mandić.

’’Fino su se GOSTILI DAN, DVA. Pośetili Oplenac i viđeli neke druge znamenitosti. Jednom riječi, držali ih kao malo vode na dlanu, dok nijesu glasali. A kada su ODRADILI ono zbog čega su dovedeni, KUD KOJI. Ni zbora o povratku avionom, ni malim ni redovnim letom za Podgoricu’’, pisao je Bojović u svojim memoarima.

Dakle, Milošević još prije više od 20 godina, slao avion za Mandića, gostio ga, a kad mu je odradio posao – kud koji, kući vozom u haosu ljetnje sezone!

Mandić je 2005. godine još kao predsjednik Srpske narodne stranke kukao za pomoć tadašnjim vlastodržcima Vojislavu Koštunici i Borisu Tadiću, kao i tadašnjem lideru opozicije u Srbiji Tomislavu Nikoliću.

“Zelimo da Vojislav Koštunica, Boris Tadic i Tomislav Nikolic svu svoju energiju na jesen usmjere u pravcu rjesavanja državnog pitanja u Crnoj Gori kako bi ona ostala u državnoj zajednici”, rekao je Mandic na gradskom trgu u Pljevljima 2005. godine, na kome je u organizaciji SNS-a, pod sloganom “Uklonimo granice”, odrzano “srpsko veče”.

Poltronisanje Beogradu ukorijenjeno je u samo biće Mandića, pa crnogorska javnost ne mora da bude toliko oštra prema ’’Raju Evropi – Andriji Koljenici’’ kada ispoljava svoje gotovo biološke udvorničke porive.

U.P.A.