Radulović: Nova Vlada Crne Gore mora biti reformska, evropska i crnogorska

Poslanik u skupštini Crne Gore Branko Radulović kazao je da je, mandataru za sastav 44. Vlade, Miodragu Lekiću i svima koji personifikuju narodnu volju od 30. avgusta 2020. godine počelo da teče vrijeme za novu šansu. On je ocijenio da se zbog crnogorske sjutrašnjice, moraju treći put ponijeti pošteno i državnički da je ne bi, kako je naveo, potrošili i degradirali kao prethodna dva puta.

Njegovo saopštenje prenosimo integralno 

“Pošteno je reći da se Crna Gora, evo više od dvije godine, prvenstveno zbog naših slabosti i suludih eksperimenata, a ne samo zbog bremenitog nasleđa i složenog konteksta, i dalje nalazi u stanju traganja i trošenja. Sve više postoji opasnost da umjesto tranzicije i progresa doživi retogradni proces, da se stanje racia izgubi pred apsurdnošću, da se poražene kriminogene strukture osokole i značajno utiču na društvene procese i javno mnjenje.

Pošteno je reći da je naša apsurdnost u značajnoj mjeri u saglasju sa globalnom i da se hrani njome. Nerijetko se poništavaju osnovne demokratske tekovine i uspostavljeni globalni poredak, čak se dovodi u pitanje opstanak.

Pošteno je reći da ovo haotično stanje u Crnoj Gori i velika količina nekontolisane energije može rezultirati trojako – konsolidacijom i napokon formiranjem ozbiljne, odgovorne vlade i funkcionalne većina, ili formiranjem vlade svih političkih aktera pod nazivom koncetraciona ili tehnička sa ograničenim mandatom i agendom, ili izborima u najkraćem roku u ovako haotičnom stanju.

Na poslednjim trodnevnim pregovorima svih političkih aktera u Skupštini predočio sam im ove tri varijante uz mnogo argumenata o stanju, kontekstu i mogućim posledicama. Za čudo, prvi put je krenuo ljudski razgovor, bez partijskih kalkulacija, isključivosti i dvoznačnosti. Argumenti su postajali zajednički, čak smo nalazili pravna rješenja na ustavne nedorečenosti, pominjan je i lex specialis ukoliko Đukanović bude i dalje opstruirao. Varijanta koncentracione vlade postala je potentna, dok su izbori u trenutnim uslovima doživljeni kao samoubilački. Umjesto da se takav odnos razvija i da da rezultat, na trećem sastanku Đukanović je sve srušio, vratio drugu stranu na početak sa uniformnom i isključivom retorikom, parlamentarni izbori odmah uz izbor sudija Ustavnog suda po modelu jedan „vaš“ jedan „naš“.

Ovo je još jedna potvrda da je Đukanović glavni problem u Crnoj Gori, da u potpunosti kontroliše stanje u svojoj partiji i dominantno utiče na stavove svojih tradicionalnih partnera. Jedina njegova vodilja je da sačuva privilegije i nelegalni imetak, svoj i svoje bratije. On se boji istine i pravde, svjestan da vrijeme i reforme slabe njegovu poziciju, da brzi izbori u ovoj kulminaciji haosa mu daju neku mogućnost povratka ili bolju pregovoračku poziciju u danima poslije izbora. Koliko bi to koštalo Crnu Goru njemu je nevažno. Treba naglasiti da iskrivljena slika stvarnosti i prošlosti koja se potencira na skupovima „veljih“ crnogoraca ili probrane dijaspore, u izjavama pojedinih samozvanih, uslužnih analitičara ili bjelosvetskih plaćenih lobista, proizvod je golog interesa.

Oni koji su na protestima zbog emocije zaboravili su ko ih je zapravo progonio u pojedinom periodu naše ružne prošlosti. Moraju znati da danas postoji jedino borba između zatočene i slobodne Crne Gore, a da je sve ostalo manipulacija.

Jasno je da formiranje 44. Vlade podržane od sadašnje većine od istorijske važnosti po Crnu Goru, da ona mora biti i reformska i evropska i crnogorska, da treba da je čine odgovorni i kompetentni pojedinci. Mora imati svoju agendu, optimalnu organizaciju i stabilnu i funkcionalnu većinu. Težište agende mora biti tranzicija od autokratije ka funkcionalnoj demokratiji, demontaža represivnog aparata, formiranje nezavisnih i profesionalnih institucija, energična borba protiv kriminala i korupcije, sektorske reforme, velike investicije, održive javne finansije, stvaranja regulative i ambijenta za slobodne izbore i još mnogo drugog. Optimalna organizacija bi bila, tri potpredsjednika: prvani sistem, bezbjednost i ekonomska politika, nova ministarstva: turizam, energetika i saobraćaj, spajanje obrazovanja, nauke i sporta, kao i inostranih poslova i evropskih integracija. Personalna rešenja treba da budu mjera kompetencije i političke jačine.

Mandatar Miodrag Lekić i lideri parlamentarnih političkih partija mogu imati lak ili težak zadatak. Lak ukoliko doživljavaju u punoj mjeri našu kompleksnu stvarnost, brojne izazove i epiloge i sve podrede tome. Rešenja postoje. Ukoliko bude prisutan lični pristup, izražen kroz sujetu, pohlepu ili ucjenu, tada su neminovni skori izbori i opšti haos. Odgovornost je na liderima da se odrede i svoje opredjeljenje potvrde na najvećim partijskim organima. To je obaveza, znak uvažavanja i puna podrška. Siguran sam da ćemo uskoro ugledati „bijeli dim“.

Na jedan neuobičajen način mi se prejudicira kako ću glasati za ovu Vladu. Mora da je u pitanju neka greška. No, da ponovim. Glasaću uvijek kao i do sada- u interesu Crne Gore i svog obraza. Neću u interesu Mila Đukanovića i njegove bratije. Očekujem da se svi tako ponesu. Onaj koji tako ne uradi, biće trajno obilježen. Da istaknem i to: nuđena mi je visoka pozicija u 42. Vladi, moljen sam i ja i moje okruženje da budemo u 43. Vladi u prvom dijeljenju. Odbili smo zbog principijelnosti i obraza.

Isti princip imam u odnosu i na 44. Vladu. Značajno sam doprinio stvoranju ove treće šanse. Istrajaću u reformskim inicijativama. Nadam se da ću ovog puta imati veću podršku u tome, i da ona neće biti selektivna i doći sa zakašnjenjem. Kandidat PzP za potpredsjedničko mjesto u 44. Vladi je lider PzP-a Nebojša Medojević.

Svojom višedecenijskom borbom je to zaslužio. Od budućeg koordinatora bezbjedonosnih službi očekuje se da realizuje otvaranje tajnih dosijea, reformu bezbjedonosnih službi, veting, lustraciju, preispitivanje nelegalno stečene imovine od 90.-tih do danas, raskid korupcionaških ugovora, privođenje pravdi vrha kriminogenog režima, suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, traženje odgovornosti za počinitelje ratnih zločina. Bez toga nema ni Crne Gore ni mjesta nam u EU”.